Inflacija, rast cijena hrane i stalni pritisak na kućne budžete čine svaki odlazak u trgovinu sve više strateškom operacijom nego li samo još jednom stvari na „to do“ listi. Ipak, paradoks današnjice je zapanjujući. I dalje bacamo ogromne količine hrane. U Hrvatskoj prosječni stanovnik godišnje baci oko 71 kilogram hrane koja je često i dalje jestiva, dok se u Europskoj uniji generira više od 58 milijuna tona otpada od hrane godišnje. Svaka od tih brojki nosi priču, o novcu koji odlazi u otpad, o resursima uloženima u proizvodnju, transport i skladištenje hrane, ali i o prilici koju nismo iskoristili.

Ovo je problem koji muči sve u Hrvatskoj i smatram da smo ga svi svjesni, ali za njega postoji rješenje, koje smo i mi sami u redakciji, tek nedavno otkrili. Riječ je o aplikaciji Crumbs, hrvatskom startupu koji nas je vrlo ugodno iznenadio, ali i osvojio našu pažnju kao praktično i vizionarsko rješenje. Imala sam priliku razgovarati s osnivačem Crumbs aplikacije Antoniom Matušanom, koji je kroz primjere iz svoje svakodnevne prakse pokazao kako je problem bacanja hrane u Hrvatskoj, ali i globalno, dublji.
paradoksalno ponašanje svih potrošača
Antonio nam je prvo dao neki činjenični, ali i osobni osvrt na sam paradoks današnjice: “Najveći paradoks današnjice je vrlo jednostavan: hrana je sve skuplja, a i dalje je bacamo u ogromnim količinama. U Hrvatskoj se i dalje govori o desecima kilograma bačene hrane po stanovniku godišnje, a velik dio tog otpada je izbježan. Prema dostupnim podacima za Hrvatsku, radi se o oko 71 kg po stanovniku godišnje, uz procjene da je značajan dio toga i dalje jestiv. Kad tome dodaš rast cijena, problem više nije samo ekološki nego i duboko ekonomski.“


„Ljudi osjećaju pritisak na budžet, a paralelno i dalje ‘curi’ vrijednost kroz bacanje hrane, i kod kuće i u poslovanju. U EU se ukupno i dalje generira više od 58 milijuna tona otpada od hrane godišnje, što pokazuje da problem nije marginalan nego sistemski. Najveći paradoks vidimo u tome da dio velikih sustava i dalje sporo ulazi u ovakve modele, iako praksa iz drugih zemalja pokazuje da mogu funkcionirati.”
Rast cijena odmah je imao utjecaj na potrošače. Antonio primjećuje da je prvi impuls kod korisnika bio pragmatičan: “Kako da prođem bolje?” Ljudi traže popuste i načine da uštede, a da ne izgube na kvaliteti hrane. Ali zanimljivo je da se nakon tog početnog impulsa pojavljuje druga faza: korisnici ostaju zbog uštede, ali paralelno usvajaju i novi pogled na potrošnju. “Ovo nije samo jeftinije, ovo stvarno ima smisla,” objašnjava Antonio.

spašavanje hrane dovodi do pozitivnih promjena za sve
U redakciji smo i sami primijetili sličnu dinamiku, gotovo svaki tjedan koristimo Crumbs za ručkove u uredu i primijetili smo da nam većini više nije motiv samo ušteda, već i osjećaj da ne doprinosimo bacanju hrane. Taj psihološki efekt postaje vidljiv čim korisnici shvate da njihova kupnja zapravo “spašava” obrok koji bi inače završio u otpadu. Crumbs nudi pakete viška hrane po sniženim cijenama od 50 do 70 posto, što čini taj prijelaz potpuno prirodnim i bez stigme. I ne, nećete dobiti nešto što „nije dobro“, mi smo svojim obrocima uvijek oduševljeni. Ipak, ne bismo im se toliko vraćali da nismo.
Globalno, fenomen premium trgovina poput Erewhona u Los Angelesu ili Meadow Lanea u New Yorku pokazuje da hrana postaje i statusni simbol. Te smo teme pokrili kroz nekolicinu članaka, a Antonio to komentira:
“To je jako zanimljiv fenomen jer pokazuje da hrana danas više nije samo prehrana, ona je i identitet, estetika, sadržaj za društvene mreže i statusni signal. Erewhon je praktički postao simbol tog trenda kao lifestyle destinacija, a sličan ‘hype’ se vidio i oko Meadow Lanea u New Yorku, koji je prije samog otvaranja već bio internetski fenomen. Nemam ništa protiv premium iskustva samog po sebi. Kvalitetna hrana, dobro iskustvo kupnje i lijepo osmišljen retail su super. Problem nastaje kad se poruka svede na to da je vrijednost hrane proporcionalna njezinoj ‘instagramičnosti’ i cijeni. Tada lako zaboravimo osnovu: hrana je ograničeni resurs i ne bi smjela završiti u otpadu samo zato što nije ‘savršena’, nije prodana do kraja dana ili nije dovoljno premium upakirana. Zato mislim da će se u budućnosti razvijati dvije paralelne kulture hrane: jedna koja kupuje iskustvo i status, i druga (koja raste) koja kupuje pametno, održivo i bez srama. Mi u Crumbsu vjerujemo da druga kultura postaje sve više mainstream.”

U Hrvatskoj se profil korisnika također širi. S početnih “eko entuzijasta”, Crumbs danas koriste zaposleni koji žele praktične i povoljne obroke, studenti, obitelji, pa čak i oni kojima je glavni motiv jednostavno: „ne volim bacanje hrane“. Antonio objašnjava: “…Drugim riječima, model prelazi iz niše u svakodnevicu. I to je dobar znak da tema bacanja hrane izlazi iz aktivističkog okvira i ulazi u normalno potrošačko ponašanje.”
No problem nije samo u ponašanju korisnika. Sustavi često “pucaju” na više razina: predvidljivost potražnje, navike potrošača, logistika i manjak operativnih alata. Ugostiteljstvo i retail balansiraju između gubitka prodaje i bacanja viška hrane, dok mali i srednji biznisi često nemaju alate da sustavno upravljaju viškovima. Platforme poput Crumbsa omogućuju jednostavno rješenje: brzu prodaju viška hrane i jednostavno preuzimanje za korisnike.


Dugoročno, ovakvi modeli nisu samo krizni alat. Antonio naglašava:
„Definitivno ih vidim kao dugoročni model, a ne samo krizni alat, nego kao dio šireg pomaka prema pametnijoj potrošnji. Crumbs želimo kao način života. U kriznim vremenima (inflacija, rast troškova života) ovakav model prirodno dobije dodatni zamah jer ljudima treba financijsko olakšanje. Ali njegova vrijednost ne nestaje kad se tržište smiri jer problem bacanja hrane ne nestaje. Dugoročno, platforme za spašavanje hrane mijenjaju tri stvari: 1. normaliziraju kupnju viška hrane (bez stigme), 2. pomažu biznisima da monetiziraju ono što bi inače bio gubitak, 3. potrošače uče fleksibilnijem, pametnijem odnosu prema hrani. To nije ‘zamjena’ za druge mjere (bolje planiranje, doniranje, edukaciju, regulativu), nego dio šireg ekosustava rješenja koji kao svakodnevni alat može imati jako dug život.“
„Na kraju dana, ovo više nije samo pitanje cijena ili trendova, nego i odnosa prema ograničenim resursima: hrani, vodi, energiji, radu i vremenu uloženom u svaki obrok. Upravo zato vjerujemo da spašavanje hrane nije privremena navika, nego smjer u kojem će se razvijati odgovornija potrošnja.”
Primjer važnosti modela u Hrvatskoj je impresivan: do sada je kroz Crumbs spašeno oko 20 tona hrane u više od 50.000 paketa. Antonio dodaje da to nisu samo brojke, već su to deseci tisuća konkretnih situacija u kojima hrana nije završila u otpadu, nego je završila na nečijem stolu. Kako sam već spomenula, mi smo u redakciji sami isprobali nekoliko opcija, a i ja sam sama privatno nekoliko puta preuzela Crumbs pakete svježeg voća i povrća, pa čak i sireva. I nikad nisam bila razočarana. Imala sam priliku probati nove stvari, koje inače možda i ne bih, ali sam se i dobro osjećala, jer sam spasila nešto, što bi inače završilo na otpadu.

I izuzetno mi je drago vidjeti da svakodnevno sve više i više paketa „nestaje“ zbog potražnje. Koliko god bih voljela nekad biti sebična i malo gatekeepati aplikaciju, da moje omiljene lokacije uvijek imaju paket za mene, isto toliko mi je žao da ne upoznam sve u svojoj okolini s njom, jer je ipak riječ o izuzetno inovativnom konceptu. Ipak, svaki paket je mali korak prema promjeni navika, a kad se zbroje tisuće paketa, dobiva se slika društvenog pomaka.
Inflacija, rast troškova života i ekološka svijest čine ovakav model logičnim odgovorom na suvremeni problem. Crumbs pokazuje da odgovorna i pametna potrošnja može postati svakodnevna navika, a ne alternativna praksa, te da Hrvatska, iako možda sporo, ipak prati globalni trend odgovornog upravljanja hranom.