Danas ćete naletjeti na jezive naslove o zlouporabi fentanila, do sada najopasnijeg i najsnažnijeg opioida koji je uzročnik smrti mnogih zvijezda kao što su Prince i Mac Miller. No, krajem 90-ih i početkom 2000-ih, to je bio OxyContin koji je pokrenuo brojne rasprave o poražavajućim posljedicama pretjerano prepisanih recepata. Možda sam vrlo naivna, ali teško mi je prihvatiti da se povijest uvijek ponavlja te koliko malo može značiti ljudski život kada su pohlepa i novac u pitanju. Ta pitanja su mi se vrtila po glavi nakon što sam odgledala novu limitiranu seriju na Netflixu „Painkiller“ koja na vrlo solidan način sumira slučaj velike opioidne epidemije koja je drmala Amerikom.
OxyContin je formulirala, proizvela, reklamirala i prodavala Purdue Pharma, farmacijska tvrtka obitelji Sackler. Oxy se reklamirao kao siguran opioid koji ne izaziva ovisnost i gurnut je pacijentima preko zdravstvenih radnika koji su bili pogrešno informirani o lijeku i uvelike su profitirali od njegovog prepisivanja. Lijek kojeg su nazivali „heroinom za siromašne“, postao je iznimno popularan te se naglo počeo zloupotrebljavati. Knjiga Barryja Meiera „Pain Killer“ i članak u New Yorkeru „The Family That Built the Empire of Pain“ Patricka Raddena Keefea, dokumentirali su uspon OxyContina i trajan utjecaj koji je imao u SAD-u, a oboje služe kao temelj za Netflixovu seriju „Painkiller“.
U režiji Petera Berga, serija je fikcijski prikaz opioidne krize ispričan iz perspektive preživjelih, žrtava, onih koji su bili neposredni ubojice Amerikanaca na Oxyju te onih koji su se trudili stati na kraj zloglasnoj Purdue Pharmi i obitelji Sackler. U uvodnim scenama svake epizode, prikazuju se stvarne osobe koje su izgubile svog bližnjeg zbog ovisnosti o OxyContinu. Predstavljene su kao disclaimer, uz napomenu da, iako je serija izmišljena, njihova tuga i bol su stvarni. Ove osobe su podsjetnik na stvarne posljedice koje su nastale zbog pohlepne želje za zaradom i moći.
„Painkiller“ će vam u svih šest epizoda držati pažnju, djelujući na način da vam objašnjava tijek krize i to kroz lik istražiteljice Edie Flowers koja je narator kroz seriju. Glavni negativac i fokus serije je Richard Sackler, voditelj Purdue carstva koji je zarađivao milijarde od prepisivanja sve većih doza OxyContina. Richard Sackler je često puta prikazan u nekim halucinacijama u kojima razgovara s pokojnim stricem, osnivačem Purdue Pharme. Stric mu je davao savjete kako da unovči svoje ideje te kako da se izvuče iz optužbi o kreiranju smrtonosne droge. Te pomalo melodramatične scene su nepotrebne u seriji i kompletnije bi bilo da smo dobili više primjera surove stvarnosti ovisnosti među žrtvama Oxyja, a da je manji fokus bio na Purdue Pharmi i i Sacklerima. U seriji pratimo jednu obitelj koju je razorio OxyContin i ta je priča fantastično ispričana.
„Painkiller“ se ne može mjeriti s Hulu limitiranom serijom o usponu Oxjyja „Dopesick“ koja ostavlja znatno snažniji utjecaj na gledatelja, no mračnog tona joj nimalo ne nedostaje. Serija „Painkiller“ je uspjela u naumu da informira gledatelje o krizi te nas još jednom podsjeti na katastrofalne posljedice farmaceutske pohlepe
