U zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti se u četvrtak, 18. svibnja, otvorila izložba pod nazivom “Vidljive” koja je, s ciljem povećanja vidljivosti i zastupljenosti autorica u muzejskim kolekcijama i umjetničkim programima, predstavila radove 108 umjetnica, a među radovima sa ženskim potpisom našao se i onaj Maše Barišić. Maša je u MSU izložila jedan od radova iz svoje serije “Dark Euphoria / The Afterparty”, iste serije koju samo dan kasnije, 19. svibnja, predstavlja na samostalnoj izložbi u Galeriji SC.
Mašu Barišić ljubav je prema umjetnosti odvela u talijansku L’Aquillu gdje je pohađala program pri Scuola di restauro di legnio pa potom u Englesku gdje je 2009. godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti, University of Fine Art Lincoln gdje je 2012. godine i diplomirala. Nakon studija doselila je u Zagreb, a 2018. godine završila je i ženske studije u zagrebačkom Centru za ženske studije. Iza nje danas su brojne samostalne i grupne izložbe u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji, a ovih dana svom će bogatom portfoliju dodati još dvije zagrebačke.
U petak, 19. svibnja u Galeriji SC otvaraš samostalnu izložbu “Dark Euphoria / The Afterparty”. Jesu li prizori “razbacanih” tijela na šarenim trosjedima inspirirani stvarnim događajima i stvarnim licima? Kako to da si nadahnuće za čitavu seriju pronašla upravo u nečemu tako specifičnom kao što je after?
Teme koje me zanimaju u slikarstvu su zapravo teme koje mene zanimaju i u svakodnevnom životu; a to su momentalna stanja ljudskih odnosa, dok su modeli ljudi koje poznajem, ili stvarna lica. Inspiracija su mi i načini na koje se odnosimo jedni prema drugima, posebno u kontekstu kulture čiji su nam obrisi i obrasci zadani. Komunikacija, verbalna i neverbalna, zapravo je ono što pokušavam prenijeti na platno, „uhvatiti“ određene emocije i prikazati ih na način na koje se one prikazuju u našoj sadašnjosti.
Kao generacija suočavamo se s izazovima modernog društva: život između privatnog i javnog, stvarnosti i iluzije koje nam serviraju društvene mreže. „Afterparty“ je metafora za naše traženje autentičnosti i smisla u svijetu obilježenom spektaklom i površnošću, nešto kao prostor limba.
S pregršt boja koje svaku sliku čine nevjerojatno živahnom, naslov sugerira da u njima svejedno ima nešto mračno. O čemu si promišljala kada si odlučila umiješati mrak u šarenilo?
Boje su za mene izraz vitalnosti i živosti te sam istovremeno željela prikazati i dublje slojeve emocija koje nosimo u sebi. To na platnu funkcionira kao jedna zanimljiva kontradikcija koja nije na prvu apsolutno jasna. Tema je pomalo mračna, ali izričaj nije. Tako se sama osjećam kada „upalim“ Instagram. Kroz ovu kombinaciju boja i mraka, želim stvoriti emocionalnu napetost i unutarnji dijalog, kontradiktornosti kolorita i modela koji su naizgled odsutni od događaja u kojem se trenutno nalaze.
Izložbu “Dark Euphoria / The Afterparty” već si predstavila publici. Kakve su bile reakcije? Raduju li te različite interpretacije koje ljudi ucrtavaju u tvoje radove? Vjerujem da je sa slikom isto kao i s tekstom, jednom kad ga pustiš da živi izvan tebe, više ne možeš kontrolirati reakcije.
Da, izložba “Dark Euphoria / The Afterparty” već je bila predstavljena publici na samostalnoj izložbi u galeriji Poola u Puli, reakcije su bili zanimljivije i razgovori nakon pogledanog još i više. Jedna od najuzbudljivijih stvari u umjetnosti je upravo to: djela se mogu tumačiti na različite načine i da svaka osoba može pronaći nešto svoje u njima.
U konačnici, umjetnost je suptilan spoj autorskog stvaralaštva i doživljaja publike. Raduje me što moji radovi potiču različite interpretacije i što gledatelji pronalaze svoje priče i emocije u njima. To otvara prostor za povezivanje s publikom na dubljoj razini.
Ovih si dana jako zaposlena. Osim izložbe u Galeriji SC u petak, u četvrtak se u MSU otvara skupna izložba “Vidljive” na kojoj također sudjeluješ. Što ćemo tamo imati prilike vidjeti?
Na izložbi “Vidljive” sudjelujem sa slikom iz serije „Dark Euphoria / The Afterparty“ koja se zove „Paper queen“. Radi se o slici srednjeg formata, autobiografskoj slici, iako model prikazan na slici nisam ja.
Projekt “Vidljive” potaknut je podacima na temelju istraživanja o zastupljenosti umjetnica u zbirkama, javnim prostorima i galerijama, te općenito na tržištu umjetnina. Kakav je, po tvom mišljenju, status umjetnica danas? Što bi trebalo učiniti da potaknemo ravnopravniju prezentaciju u javnom prostoru?
U umjetnosti, a i uopće u životu, rodne razlike ne bi trebale biti presudne ili ograničavajuće. Umjetnost treba biti otvorena za sve kreativne izraze i talentirane pojedince, bez obzira na njihov spol. Stvaranje bolje i ravnopravnije umjetničke scene zahtijeva podršku institucija, zajednice i šire društvene svijesti. Važno je poticati raznolikost, promovirati umjetnost bez rodno uvjetovanih predrasuda.
Prema mom mišljenju, umjetnice ne bi smjele odustajati i trebale bi nastaviti raditi. Iako su suočene s raznim i teškim izazovima njihova predanost, upornost i kvalitetan rad mogu donijeti promjene i omogućiti im veću ravnopravnost.