Ako ste nekim čudom uspjeli provesti dan bez živciranja dopustite da vam narušim mir. Želite li se malo naživcirati danas, a još niste, otkrijte sa mnom balkanske savjete za ljepotu i zdravlje žene iz 70-tih. Prije par mjeseci naša grafička dizajnerica otkrila je pravo blago patronizirajućih beauty i zdravstvenih savjeta složenih u enciklopediju s autoritetom. S veseljem mi je posudila knjigu kako bih s njom malo očajavala dok na stranicama starim točno 54 godine otkrivam savjete zbog kojih bi danas autori sigurno bili “cancelani”.
LJEPOTA I ZDRAVLJE ŽENE
Kao što bismo mogli očekivati već na prvim stranicama nas pozdravlja opsežan patronizirajući izričaj kako očuvati ljepotu u braku, kako održati zdrav duh i veselje, koliko je važna ljubaznost za probijanje kroz životne situacije kad si žena, te koji su glavni neprijatelji naše mladosti. Kako bi mogli zaista shvatiti što tu nije uredu, nećemo odmah odbaciti sav sadržaj knjige. Kontekst je izuzetno bitan za proučavanje. Knjiga je nastala u vremenu kad internet nije bio rasprostranjen u svakodnevnoj uporabi, a informacije se nisu mogle pretraživati preko jednostavnog GOOGLE search bara.
Tajne ljepote i savjeti za njegu kose, te kože lica i tijela mogli su se saznati preko majke, bake, tete, prijateljice ili bilo koje druge bitne žene u životu. Postojale su naravno i razne kolumne u časopisima, no knjiga koju imam u ruci je svojevrsna enciklopedija svega što je žena ikada “htjela” znati o zdravlju i ljepoti.
Od psihološkog aspekta koji mogu utjecati na zdravlje i ljepotu, dermatoloških savjeta, strukturnog shvaćanja kože i kose te klasičnih beauty savjeta o procedurama koje postoje za pomlađivanje. Knjiga je zapravo prava riznica sociološkog istraživanja jednog momenta u kulturi prošlog stoljeća. Nijedna enciklopedija ne nastaje kao djelo jednog autora, pa tako ni ova o savjetima za ljepotu i zdravlje žene.
Napisana je kao grupni rad 6 muškaraca (dva pisca, novinar, publicist, doktor i psiholog) i 5 žena (profesorica, psihologinja, novinarka, farmaceutkinja i stomatologinja) te s dermatologinjom kao stručnim recenzentom. Moglo bi se reći kako je uravnotežena podjela autora. Ipak budući da govorimo o zdravlju i ljepoti žene, ne mogu odbaciti dojam da je postojala određena doza onoga što danas zovemo mansplaining.
Kad je riječ o znanstvenim činjenicama o zdravlju, unosu vitamina i funkciji kože još bi se i mogli složiti da nije nužno presudno iz čijih usta izlazi savjet, no kad otkrivamo poglavlja o ženinoj odgovornosti da održi brak uspješnim u odnosu na fizičku frigidnost žene, kako se ostvaruje lijep stas ili uklanja celulit, te ono iz današnje perspektive najšokantnije kako žena treba održavati higijenu stana i na kraju kako se lijepo ponašati, jako me zasvrbio moj osobni alarm za seksizam.
S jedne strane i danas tražimo neke od navedenih savjeta. Želimo otkriti kako se nešto može očistiti. Postoji čitava zajednica kreatora koji samo čiste – to im je sav content. Nećemo se praviti da ne želimo saznati kako se riješiti celulita ili kojim vježbama želimo održati izgled tijela kakvog smatramo lijepim (ili nam je nametnut kao ideal ljepote). No dojam kakav ovaj skup savjeta ostavlja, barem na mene, je iznimno seksističke prirode. Pogotovo kad dođemo o poglavljima o uspješnom braku i potom slijede savjeti o rješavanju problema fizičke i psihičke frigidnosti žene.
Jedno poglavlje čak nosi naslov: “Uvijek u dobrom raspoloženju” te kako žena koja je u braku mora voditi računa da ne dolazi do nesporazuma. Iz mnogobrojnih poglavlja mogli bi se iščitati očekivanje da se sav teret funkcionalnih društvenih odnosa na ženinim leđima. Dok pazi da sve prolazi glatko s obuzdavanjem emocija, društveni je imperativ da izgleda lijepo, ponaša se šarmantno, hoda bez celulita s potpuno njegovanom kožom i kosom. Ne znam zašto, ali jedna od rečenica koja me uvijek izbaci iz takta jest: Jao što volim kad je žena njegovana. Već 5 godina bavim se svijetom kozmetike, ali kad mi netko to kaže, dođe mi da hodam raščupana.
“BEAUTY” SAVJETI
Sam dio o kozmetičkim i dermatološkim savjetima je sasvim na mjestu. Knjiga razlikuje tipove kože i primjere klasičnih kožnih problema te kako ih njegovati. Jedan problematični dio vezan je uz maske za lice kućne radinosti. Donosi hrpu preporuka za homemade maske od žumanjka ili šljive za lice koje danas dermatolozi široko izbjegavaju. S jedne strane znamo da molekule iz hrane ne mogu prodrijeti u kožu stoga ne rade ništa ili vrlo malo, a druge strane takve se kućne maske lako pokvare i možemo iziritirati kožu, jer su prirodne namjernice pune alergena.
Potom dolazimo na savjete o šminkanju s rečenicom kako treba znati do koje je mjere šminka korisna za naglašavanje ljepote, a kad krene štetiti zdravlju. Ni tu nema ništa suviše društveno katastrofično, osim što smatram da šminka ne šteti zdravlju kad ju nanosimo na lice. Savjeti za šminkanje, kao i danas, započinju s pripremom kože koja počinje s čišćenjem lica, losionom te dolazimo teorije o harmoniji boja. Ono što se ne dovodi u pitanje je savršen oblik lica (navodi se da je to ovalno lice) savršen oblik tijela, očiju, usana i tako dalje. Danas bi ovakvo djelo otkazali (cancelali) na osnovi rasističkog definiranja ideala ljepote koje je eurocentrično.
Dakako i danas su ovi idealni prisutni. Ali ovo što kritiziram je enciklopedija napisana od strane stručnjaka. Kad društvene ideale ljepote definira skupina stručnjaka, dakle autoriteta, oni prestaju biti savjeti i mišljenja, već postaju društvene istine koje se ne propituje. Baš kao što i kozmetička industrija i danas secira svaki dio ženskog tijela (i postojanja), tako u ovog enciklopediji možemo otkriti savjete za njegu, čela, brade, vrata, potiljka, zadaha, usana i tako unedogled.
sve za “male gaze”
Sigurna sam da je ova knjiga bila, u neku ruku, korisna u vrijeme kad je nastala. Sjećam se kako sam kao teenagerica proučavala savjete što nositi za koji oblik tijela, kako se šminkati u skladu s bojama na mom licu (kosa i oči), ali danas kao odrasla žena ispod svih tih savjeta, vidim jednu bazu na kojoj leže savjeti. Svi su usmjereni na jedan oblik pogleda. Muškog pogleda (eng. Male gaze). Kako naglasiti struk kad ga nemaš, kako uljepšati izgled ovog ili onog milimetra tijela. Kao da nema mjesta u tom bitnom periodu odrastanja, kako se osjećati ugodno u svojoj koži samoj sa sobom. Naravno od stručnjaka poput dermatologa očekujemo činjenice o strukturi kože i kose te kako tretirati prištiće, no naglašavati od skupine stručnjaka u enciklopediji koji oblik tijela i lica je idealan te kako doći do njega ako ga nemaš, školski je primjer seksizma s kojim se i danas borimo.
Smatram da je Gen Z po tom pitanju bolja od moje generacije. Barem koliko vidim, idealni modni izričaj baš i ne postoji. Postoje razne vrste tzv. CORE-a. Moderno je pripadati i istraživati razne aspekte osobnosti kroz razne stilske epohe. Istina je da nam se opet nameće heroinska mršavost kao ideal tijela, no ne čini mi se da će danas mladi slijepo pratiti bilo kakav nametnuti ideal. Čak i kad dolazi od strane stručnjaka. Svi mi imamo bios, čak kad se definiraju znanstvene činjenice, jer ne nastaju u vakuumu. Tako skupina stručnjaka u ovoj enciklopediji može posvetiti čitavo poglavlje problematici frigidnosti žene, ali danas bi se tome smijali i osuduli. Ova knjiga, iznimno je zanimljiva za društvene rasprave i sociološko proučavanje, no za mene ona ne nosi nikakvo vrijedno idealtipsko značenje. Svi se autoriteti moraju smjeti propitivati.
Enciklopedija o ljepoti i zdravlju žene, nastala je kao odraz društva gdje se svaki aspekt društvenosti morao definirati. Možda je knjiga i pomogla s nekim savjetima o održavanju zdravlja, jer ih zaista ima kvalitetnih, no nadam se da su žene koje su ju primile u ruke, ipak same odlučile definirati svoje ideale ljepote ili barem kako će nanijeti olovku za oči.
Iako se nekad ne čini da smo mnogo napredovali, proučavajući ove savjete, ne mogu ne primijetiti kako je body positivity pokret ipak razrušio neke ideale i otvorio mjesta za toleranciju različitih oblika ljepote i ženskog postojanja uopće. Mislim da ću danas ostati njegovana i raščupana.
