U hektičnom svijetu u kojem živimo, a koji pogoni neutaživa konzumeristička glad i vječiti jaz između potreba i želja, kao i neprekidna težnja da se taj jaz produbi, pohlepne ruke kapitalizma baš sve nastoje učiniti robom. U svojoj misiji da se dodvori konzumentima, stekne njihovu naklonost i tu naklonost transformira u profit, marketing se neće ustezati ni pred kojom temom, u robu će pretvarati sve ono zbog čega potencijalnim kupcima srce brže tuče i što im je važno, od održivosti i ekološke osviještenosti, preko feminizma i LGBT borbe, pa sve do body positivityja. Iako se može doimati paradoksalnim, jer modna i beauty industrija oduvijek počivaju na nezadovoljstvu i nedovoljnosti, upravo u tim industrijama u posljednje vrijeme svjedočimo propagandi “zadovoljstva”.
Dok su donedavno bile rijetkost, pa čak i smatrane pomalo opskurnima, body positivity kampanje danas su mainstream. Marketing jaše na valu body positivity pokreta, no pitanje je kriju li se iza te preobrazbe zbilja “plemenite” pobude ili je riječ samo o pukom dodvoravanju konzumentima? Imaju li takve kampanje ikakav utjecaj na našu stvarnost i osjećaj da smo “svi podjednako vrijedni” ako kampanje ne prati ponuda odjeće koju možemo pronaći na vješalicama tog istog brenda? Možemo li smatrati da je brend zbilja napravio zaokret, ako u svojoj ponudi ima četiri XL majice ili ako u body positivity kampanje ide tek sporadično, većinom samo radi hypea, onda kad mu treba medijske vidljivosti? Možda bismo na prvu rekli da ne, no možda i ti maleni, povremeni izleti ipak čine (nekakvu) razliku? Sjetimo se samo, donedavno je u modi dominirao jedan ideal-tip kao da na čitavom svijetu ne postoji nitko tko izgleda drugačije. Imajući to u vidu, smatram da su se promjene ipak dogodile, bez obzira što su udio u tim promjenama imale (ponekad) “nečasne” namjere modnih i beauty brendova. No, kako bih produbila ovu, poprilično kompleksnu, temu porazgovarala sam s Pamelom Perkić, influencericom i aktivisticom koja body positivity ima u malom prstu.
S OBZIROM NA TO DA SE VEĆ DUGI NIZ GODINA PRIČA O BODY POSITIVITYJU, IMAM OSJEĆAJ DA SE ZA NJEGA VEŽU RAZNA TUMAČENJA. PRIJE NEGO ŠTO SE UPUSTIMO U DALJNJE ANALIZE, VOLJELA BIH ZNATI ŠTO BODY POSITIVITY ZA TEBE ZNAČI.
Body positivity je za mene jedna intersekcionalna uključivost koja se temelji na vizibilnosti i postizanju jednakosti svih tijela. Body positivity nije propaganda nečeg određenog, već kreiranje prostora i priznavanje da, iako bi trebali biti, nismo svi jednaki u društvu, ali usprkos razlikama bi se trebali međusobno poštivati, prihvaćati i voljeti.
KAKO TO OBIČNO BIVA U KAPITALISTIČKOM SVIJETU U KOJEM ŽIVIMO, TAKO JE I BODY POSITIVITY POSTAO SVOJEVRSNI BUZZWORD U MARKETINŠKIM KAMPANJAMA BRENDOVA. RADI LI SE OVDJE TEK O TRENDU KOJI MARKETING NASTOJI ZAJAHATI ILI SMATRAŠ DA SE STVARI ZBILJA MIJENJAJU? I MIJENJAJU LI SE ONE UOPĆE ZBOG MARKETINGA ILI STVARNE ZASLUGE ZA PROMJENE LEŽE NEGDJE DRUGDJE?
Jako dobro pitanje. Vjerujem da je pomalo od oboje. Iako neki brendovi, pojedinci i medijski outleti koriste ovaj pokret samo kao posljednji trend koji pridonosi njihovim brojkama, kao produkt toga opet dobivamo na nekakvoj vidljivosti i uključivosti. Vjerujem da mi kao konzumeri i čitatelji moramo biti dovoljno kritični da razaberemo između onih koji rade na stvarnoj promjeni i onih koji samo koriste neki pokret da bi bili u toku. Na globalnom tržištu vidim jako puno brendova koji ne promoviraju svoje kolekcije kao plus size, već je kolekcija samo kolekcija, ali ju modeliraju tijela svih veličina. Po meni ne treba ništa posebno napominjati, let your work speak for yourself. Ako si uključiv ne moraš napominjati da si uključiv, već samo budi uključiv u svojoj ponudi odjeće.
Nažalost, većina i dalje više radi na promociji i priči umjesto na behind the scenes radu i razvoju robe koju mogu svi nositi.
Na našem tržištu, body positivity je sada “hot topic” i ostaje samo to – “topic”. Ljudi razglabaju i članci se pišu, a ljudi koji nisu “standardnih mjera” i dalje nemaju što za obući, a da ne izgledaju kao da su “ u zadnjoj modi” i jako rijetko ćete vidjeti modele koji su izvan “idealnog body type-a”.
PONEKAD MI SE ČINI DA BODY POSITIVITY U MODI ZNAČI POVREMENO PLASIRATI NEKU KAMPANJU KOJA JE INKLUZIVNA PO PITANJU RAZLIČITIH OBLIKA TIJELA I KONFEKCIJSKIH VELIČINA, NO FOKUS I DALJE OSTAJE NA JEDNOM IDEAL-TIPU ŠTO BREND ZORNO POKAZUJE I ODJEĆOM KOJU IMA U PONUDI. MISLIŠ DA JE TU RIJEČ TEK O PUKOM DODVORAVANJU PUBLICI I IMAJU LI TAKVI ONE-TIME IZLETI U BODY POSITIVITY IKAKAV UČINAK?
I meni se čini slično 🙂
Odnosno, većinski/glavni dio kampanje i dalje je brojevima i krojevima namijenjen tom ideal-tipu, a tek par komada unutar kolekcije nosi veće brojeve. Ako uzmete bilo koju veću modnu platformu i pretražujete po brojevima, vidjet ćete da kako povećavate veličinu, tako se i smanjuje broj odabira. Uz to što je odabir manji, još je i ružniji. 🙂 Pretraga little black dress, broj 38, izbacit će 1000+ mogućnosti, dok pretraga za broj 44 će izbaciti 10 nevjerojatno ružnih mogućnosti (i ne znam zašto me često asociraju na seriju Rosanne). Također, samo zato što nudi broj 5XL ne znači da odgovara 5XL osobi. Često ti krojevi nisu razrađeni s osobama za koje su namijenjeni pa tako, iako su veliki brojevi, kompletno su nenosivi.
U BITI BODY POSITIVITYJA JE INKLUZIJA. NO, SMATRAŠ LI DA DANAS, IPAK, I DALJE NEKI OSTAJU ISKLJUČENI?
Definitivno! I dalje u medijima rijetko vidimo osobe s invaliditetom, LGBTQ+ osobe, 40+ osobe (a da nisu retuširane da izgledaju kao da imaju 30), BIPOC, debele žene i muškarce…
NEDAVNO SE POČELO GOVORITI O BODY NEUTRALITYJU, POKRETU KOJI ODMIČE FOKUS OD TIJELA KOJE SE VIŠE NE POIMA KAO “POZITIVNO” ILI “NEGATIVNO” TE POČIVA NA IDEJI DA PRIVLAČNOST I LJEPOTA NISU ULTIMATIVNE VRIJEDNOSNE KATEGORIJE. JE LI BODY NEUTRALITY “NEXT STEP” I JE LI REALNO DA ĆEMO DO NJEGA KAO DRUŠTVO STIĆI, UZIMAJUĆI U OBZIR DA SMO ODUVIJEK PROMOVIRALI NEKE IDEAL-TIPOVE?
Ja mislim da je to definitivno moguće, ali u jako dalekoj budućnosti i u nekoj u kojoj kapitalizam, profit i seksizam ne pokreću svijet. Ovo zahtijeva puno rada na nama samima i na nama kao društvu, da odučimo ono što je u našoj srži, a to je da mi ne postojimo samo “kroz tijelo”. Puno je faktora što nas čini onime što jesmo, a mi se i dalje prvenstveno gledamo kao vanjsko pakiranje, ono što je unutra krenemo odmatati tek ako nam je vanjski izgled paketa zanimljiv.
KOLIKO SE SVIJET PO OVOM PITANJU PROMIJENIO U POSLJEDNJIH NEKOLIKO GODINA? I ŠTO SE JOŠ MORA PROMIJENITI DA BISMO MOGLI KONSTATIRATI DA JE DANAS SVIJET IPAK “SRETNIJE” MJESTO?
Po meni se dosta promijenio, jer kad sam ja odrastala nisam mogla vidjeti žene moje građe u časopisima, a također ni u filmovima i serijama. Sada je samo stvar da uključivost postane dio nas i da se prestane nametati samo jedan i to nedostižni ideal.
Vjerujem da kada se žene još više međusobno povežu (kažem žene jer smo većinski dio potrošača modne i beauty industrije), izgubit će se i narativ da smo jedna drugoj konkurencija i da možemo postojati samo u jednom prostoru, na određeni način i u određenom formatu.
Samim tim mi ćemo postati kreatori potražnje i trendova, a ne samo kupci koji slijepo kupuju ono što netko drugi kreira kao must have trend. Da ne spominjem da će novim generacijama različitost biti normalna i očekivana. Kada se kreira takvo tržište, oni koji sjede u odborima, prvenstveno oglašivača, pa zatim medija, magazina i ostalog (a većinom su to CIS, bijeli, muškarci) će kad tad morati odgovoriti na kreirane zahtjeve i pridružiti se promjeni.
