U bogatoj povijesti showbiznisa nagledali smo se kojekakvih “kontroverznih” performansa kojima je u cilju bilo rasplamsati duhove i potaknuti priče o njihovim vrckavim akterima, ljudima koji žive pod svjetlima reflektora ali posebno teško kontroliraju strasti u live prijenosima dodjela nagrada. Britney i Madonna ljubile su se tako na MTV stageu još 2003., iduće godine Justin je “slučajno” skinuo Janet Jackson na poluvremenu Super Bowla, a prošle godine Will Smith je zalijepio jednu “edukativnu” Chrisu Rocku na Oscarima jer mu je uvrijedio suprugu. Bilo je tu svega.
Čim bi produkcija osjetila da publici postaje dosadno, ili da bi joj moglo postati dosadno, na pozornici bi se dogodilo nešto neočekivano. Gledatelji bi se tada uskomešali povlačeći u raspravama brojna moralna pitanja, braneći sudionike spornog događaja ili ih kudeći, a nakon što bi debata stigla do usijanja dvojbom radi li se o dogovorenom performansu ili ne, svaka bi kulminirala pitanjem ima li takvoj dekadenciji mjesta na javnoj televiziji. Ministarstvo Ćudoređa zaključilo bi da je zgroženo padom morala među donedavno “pristojnim” pukom i onda bi se sve opet ponovilo na nekoj novoj pozornici, u nekom manje ili više originalnom scenariju.
Nekome bi opet ispalo poprsje, netko bi pokazao previše tkanine na gaćicama, netko bi nekoga gadno uvrijedio, a mi gotovo nikada ne bi znali je li sav taj "sadržaj" unaprijed izrežiran ili se dogodio posve slučajno, bez znanja produkcije. I to je, ukratko, showbiz. Industrija zabave. Zato ju i "kupujemo".
U veljači, pažnju publike okupirao je tradicionalni talijanski glazbeni festival u Sanremu koji, još od davne 1955. godine, uživo prenosi državna televizija RAI. No, najiščekivaniji događaj u godini, kada “Italija stane”, često se, mnogo više nego oko pjesme, vrti oko kontroverzi. Osim što ju mnogi nastoje iskoristiti kao platformu za širenje političkih ideja, pozornica San Rema često služi i samim zvijezdama da privuku pažnju publike i medija. U stilu temperamentne Italije, uvijek tu ima neke drame. Festival della canzone italiana niti ove godine, u svom 73. izdanju nije podbacio. Barem što se šokova tiče. Od 7. do 11. veljače publika je uživala u modnim izdanjima zvijezda, ponekad i u muzici, no niti u ovom izdanju kontroverzi nije manjkalo.
U ulozi voditeljice našla se jedna od najvećih talijanskih zvijezda, Chiara Ferragni, žena koju, zbog niza uspješnih poslovnih pothvata odavno više ne možemo definirati kao modnu blogericu, već naprosto kao brend. Nakon što je podignula prašinu noseći "besramnu" haljinu s Diorovim potpisom koja kreira iluziju golog ženskog tijela, pozornica Sanrema na finalnoj se večeri iznenada pretvorila u novu sapunicu za supružnike Ferragni-Fedez.
Show je ukrao talijanski rapper Rosa Chemical koji je, u svrhu performansa, povukao nekoliko neočekivanih poteza. Nakon što je uočio Fedeza u prvom redu publike, svoju pjesmu “Made in Italy” odlučio je začiniti twerkanjem u krilu popularnog glazbenika, odmah pored Chiarine majke Marine Di Guardo, a potom je Fedeza uhvatio za ruku i povukao ga sa sobom na pozornicu gdje je on, relativno zbunjen, čekao sve dok Rosa Chemical svoj performans nije završio poljupcem.
Talijanski mediji uskomešali su se kao nakon afera Silvija Berlusconija, u političkim krugovima povuklo se pitanje nemorala i razvrata na javnoj televiziji, a i društvene mreže dobile su svoju dozu “Televisa presenta” sadržaja. Medijske platforme i internet komentatori bavili su se raznolikom paletom tema, od toga je li se Chiara uvrijedila i rastaje li se od Fedeza, oca svoje djece, zašto on više ne objavljuje ništa na Instagramu, kvare li prikazi gay poljubaca na televiziji mladež i tjeraju li ih u dekadenciju, te konačno, je li čitava priča namještena ili nije? Neki su se sjetili Madonne i Britney na MTV pozornici, a Rosa Chemical je kasnije u jednoj radijskoj emisiji izjavio da ga je “ponijelo”, da “umjetnici rade takve stvari” i da je želio poslati “poruku slobode i jednakosti”. Fedez se doimao vidno zbunjen, a je li riječ o režiji ili ne, ne znamo. No, ono što je internetski plenum, ali i većina medija, propustila komentirati, a što je u slučaju “spontanosti” trenutka jedino važno jest pitanje pristanka.
“Sloboda i jednakost” ne postoje ako činu poljupca ne prethodi pristanak, i umjetnički “zanos” taj čin ne opravdava. Tko god se u ulozi “poljubljenog” nalazio. U duhu Me Too pokreta, ovakav performans zasigurno bi naišao na osude kada bi neki glazbenik, u “zanosu”, iznenada na pozornici poljubio kolegicu. I s pravom. Da je na Fedezovom mjestu bila žena, debata o seksualnom nasilju posve bi sigurno dominirala javnim prostorom. Zašto raspravu ne vodimo u smjeru pristanka kada je riječ o gay poljupcu nego se bavimo tričarijama? Ono što je interesantno u čitavoj priči ustvari nije poljubac sam već reakcija društva koju je izazvao i koja pitanja (ni)je potaknuo. Ako je publika uvjerena da je riječ o “spontanom”, neizrežiranom trenutku zašto rijetko tko postavlja pitanje je li Fedez na to pristao ili je možda uhvaćen na prepad u neželjeni poljubac pred milijunskom publikom? Fedez inače ne preza pred poljupcima s muškim prijateljima i glazbenim kolegama, no je li pristao na ovaj? Sve dok ne znamo tu informaciju, zašto taj čin gledamo iz svih drugih (manje važnih) uglova?
Sudeći po svemu, još nam niti otprilike nije jasno što znači pristanak i da se on odnosi na sve podjednako, kakav god seksualni čim bio posrijedi, i tko god u njega bio upleten. Muškarci, kao “jači” spol, to sve očito moraju ishendlati bez da im takve situacije stvaraju nelagodu ili ih vrijeđaju. Društvo ih neće braniti, a oni su naučeni da od njega to niti ne očekuju. Fedez je nakon sporne “situacije” dobio i par šala na vlastiti račun s festivalske pozornice i svi su se veselo nasmijali dok se on, osvijetljen kamerama, pokunjeno smješkao i gutao knedle. Budimo realni, i da je nekim slučajem žena “spontano” uvalila jezik tipu na pozornici, i tada bi se smatralo da je “pičkasto” da se buni. Društvo bi mu poručivalo da je sretnik i da ne kenja bezveze, a onda bi se svi veselo našalili situaciji. Stisni zube i šuti, budi muškarac. Ako je ovaj slučaj nešto razotkrio, onda je to da je pred nama još dug put kada su u pitanju naša prava i slobode, ali i to da nam uopće nije jasno što znači seksualno nasilje.
