Tijekom njenog mandata premijerke Novog Zelanda, Jacinda Ardern je postala poznata kao liderica koja vodi zemlju pažljivo, mirno i promišljeno, i usput bilježi revolucionarne odluke. Bilo da govorimo o njenim inspirativnim govorima, poput onog koji je držala prošle godine na Hardvardu rekavši da ” smo bogatiji za našu različitost, a siromašniji za našu podjelu” i da “postoje neke stvari u životu zbog kojih se svijet osjeća malim i povezanim, neka dobrota bude jedna od njih”, ili da se prisjećamo odgovora ove zemlje na COVID krizu koji se ispostavio kao jedan od najuspješnijih, ova žena prepoznata je na svjetskom nivou kao snažno lice, spremno za pozitivne promjene.
Jedna od slika koja je obišla svijet i urezala se svima u sjećanje je povijesni trenutak kada je dovela bebu na Sastanak Opće skupštine Ujedinjenih Naroda, samo nekoliko mjeseci nakon što je njena kćer rođena i tako postala prva žena koja je to napravila, a njena beba Neve prva beba s ID karticom Ujedinjenih Naroda. U politku je ušla baš zbog toga, da bi poboljšala dobrobit djece i obitelji. Politike i mjere za koje se zalagala do sada su dovele do izvlačenja iz siromaštva oko 66.500 djece, a najnoviji podaci pokazuju da svih devet mjera siromaštva djece nastavlja opadati.
I onda se dogodi da netko ovakav da ostavku. Nismo baš navikli na ovakve scenarije, mnogo češće se događa da ljudi s ovakvim titulama budu sklonjeni s pozicija, ali tu nije kraj. Ona nije samo dala ostavku već je otvoreno progovorila o sindromu izgaranja zbog kojeg je donijela ovakvu odluku. I baš ta iskrenost i težnja da se o osobnom govori iz društvenih aspekata, nešto je zbog čega je ova žena tako sjajna.
Ona se zagrcnula dok je opisivala kako je šest „izazovnih“ godina na poslu uzelo danak. Ona je rekla da joj je trebalo vremena da razmisli o svojoj budućnosti tijekom ljetne pauze, nadajući se da će pronaći srce i energiju da nastavi u toj ulozi.
„Ali, nažalost, nisam, i učinila bih medvjeđu uslugu Novom Zelandu da nastavim“, rekla je ona novinarima. Dodala je da su protekle pet i pol godine bile „najispunjenije“ u njenom životu, ali je vođenje zemlje tijekom „krize“ bilo teško.
Navikli smo da od političara slušamo što želimo čuti, tako da je ovo progovaranje i skretanje pažnje na važnost mentalnog zdravlja u poslu još jedna od povijesnih crtica Jacinde i nadamo se da ćemo je pratiti i sretati na nekoj drugoj poziciji, kad se odmori.
