Prošlo je točno godinu dana otkako sam s Pamelom Perkić “sjela za stol” (onaj virtualni, jer nas na relaciji Zagreb-Rijeka dijeli ponešto kilometara) kako bi razgovarale o planovima i očekivanjima koje ima povodom održavanja prvog Icon retreata na Krku, a za čije je pokretanje nadahnuće pronašla u ženama, ženskoj energiji i solidarnosti te spoznaji da jedna od druge možemo nevjerojatno mnogo naučiti. Danas, godinu dana kasnije, iza Pamele su dva uspješna izdanja Icon retreata, a u najavi i je i onaj treći koji će svoje žensko “pleme” okupiti početkom rujna.
Perkić ga je najavila u sebi svojstvenom stilu naglašavajući da je svaki “format žene”, dobar format, bez obzira na svu silu očekivanja koje pred nas postavlja društvo. “Ove godine htjela sam spojiti nespojivo. Jer to je za mene žena! Mogu biti SVE, a ne moram biti ‘ništa’. Toliko je toga što bi trebale biti, što drugi očekuju da jesmo. Ili smo preženstvene ili smo nedovoljno ženstvene. Ili smo vulgarne ili smo čistunke.” Ta najava bila je sasvim dovoljan povod da poželim doznati više o najnovijem izdanju Icona, ali i da pročešljam s Pamelom sve što se dogodilo od prvog izdanja do danas.
Prošlo ljeto, negdje baš u ovo vrijeme, razgovarale smo o tvom Icon retreatu iščekujući njegovo prvo izdanje. Godinu dana kasnije u najavi je treće. Što se sve od našeg prvog razgovora promijenilo? Koliko je Icon stasao i što u ovom izdanju možemo očekivati?
Ajme! Jako dobro i veliko pitanje. 🙂 Ni sama ne vjerujem da trenutno stižu prijave za treće izdanje koje se održava 2.-5.9.2023.!
Promijenilo se to da sam na prvom Icon retreatu shvatila koju on snagu ima! Znala sam zašto radim Icon, što želim postići i znala sam da će proći dobro, ali da će kreirati takav community koji se podržava, druži, sluša i voli tijekom cijele godine, a ne samo na retreatu, e pa to nisam znala. Također sam shvatila koju posebnu snagu ima rad u grupi. U grupi pronalazimo sebe čak i kada mislimo da smo se sakrili. U grupi imamo podršku i razumijevanje, ali i okidače koji mogu biti početak neke velike promjene ili saznanja. Apsolutno sam oduševljena svakom ženom koja je bila na Icon retreatu do sada i jako se veselim da će naša zajednica rasti. Icon se osjeti čak i nakon Icona i često komentiramo koliko su nas ta 3 dana prošle godine promijenila, utjecala na nas i koliko ljudi oko nas osjete promjenu i energiju Icona koja je dio svake od nas.
U novom izdanju imamo “stare” i neke nove sponzore i jednu novu gostujuću voditeljicu radionice. Svaki od sponzora odgovara vrijednostima Icon retreata, te paketi koje pripremimo uvijek izmame ogromne osmjehe na licima sudionica. Neki od sponzora s kojima surađujem već godinama su: LELO, Skintegra, Taima, Intimina, Decathlon i još nekoliko njih. Od ove godine imamo i kompletno veganski meni, opet od strane našeg Icon profesionalnog kuhara.
U novom izdanju imamo rad, autentičnost, povezivanje, self work, istraživanje odnosa s vlastitim tijelom i užitkom, kreiranje granica, shadow work, sigurnost, podršku, ljubav i najbitnije od svega zajednicu kojoj “nisi teška”. Želim pozvati svaku koja čita ovo i ove riječi rezoniraju s njom, da se prijavi (prijavnica je na linku u opisu mog i icon_retreat profila) i dopusti si iskusiti nešto kompletno novo i posebno. Prijave su otvorene do 6.8.2023.
Prije prvog izdanja razgovarale smo, jasno, i o očekivanjima. Je li Icon ispunio tvoja očekivanja s organizacijske strane, ali i s one druge, kao sudionice? Ako pitanje nije previše privatno :), koje su najvažnije spoznaje koje si s njega ponijela?
Više nego ispunio! Anxiety i control freak u meni je očekivao neku greškicu, ali je jednostavno nije bilo. Možda jer sam u organizaciju uložila preko 6 mjeseci i pokušavala misliti i na najmanji detalj.
Mislim da svi imamo očekivanja prije nego krenemo u nešto novo. Icon nam je svima pokazao koliko ta očekivanja mogu biti “kriva” i koliko mogu biti nadmašena. Sve na Iconu ovisi o otvorenosti žena koje dolaze na retreat i koliko su voljne raditi i “uzeti” od tog iskustva. Otvoreno ne znači da stalno priča s nekim o nečemu i glavni je zabavljač, otvorenost na Iconu znači dozvoliti si biti ranjiva, ostvariti konekcije s novim ljudima (koje sam do sada gledala kao konkurenciju ili imala loša iskustva) i prepustiti se stručnjaku i organizaciji iako ne znam svaki najmanji detalj.
Ovo je dosta osobno, ali u dva održana retreata imala sam više spoznaja nego što bih u 3 godine terapije. 🙂 Ovime ne govorim da je individualna terapija loša (meni je promijenila život), nego da su ta 4 dana zbilja intenzivna i zahtijevaju jedan drugi dio nas. Ne bih nužno ulazila u svoje spoznaje jer ih ne želim “srozati” u jednu rečenicu, znam koliko su rada i vremena zahtijevale od mene i koliko ih ne bi imala bez svog sigurnog kruga Iconica, stoga to ostaje u našoj Icon oazi.
Ah da! Bitna spoznaja koju sam imala; Icon retreat je moja svrha koju sam tražila 30 godina!
Kakav je feedback sudionika nakon prva dva izdanja? Koliko ti feedback koristi u “nadogradnji” idućih izdanja?
Feedback je apsolutno fantastičan! U velikoj grupi je normalno da svatko ima svoje iskustvo, ali ono zajedničko što dijelimo je poštovanje jedna prema drugoj. Kada sam čitala feedback prošlogodišnjih sudionica doslovno sam plakala jer su Icon retreat nazivale “početkom nečega u njima”, “poticaj koji su trebale”, “pronalazak srodnih duša”, “sigurno ogoljevanje”, “povezivanje sa ženama s kojima se možda nikada ne bi povezale” i “znakom da su u redu takve kakve jesu i da takve zaslužuju SVE”. Na Instagramu Icona se mogu i pročitati neki od feedbacka. Njihove riječi su mi bitne jer su bile tamo i iskusile svaki trenutak, ali i vidjele mene u najranjivijim trenucima. Čitati kako opisuju nešto što je pred 3 godine bila samo moja ideja je neopisiv osjećaj. Također, jako puno sudionica poziva svoje prijatelje i dijeli sadržaj Icona što je po meni ultimativni dokaz što im je Icon značio i koliku vjeru imaju u retreat.
Zaključile smo sve zajedno da je retreat poput “duhovne obnove” koju svaka žena mora imati u svom životu (naša verzija vojnog roka :P). Zbog njihovog feedbacka retreat ove godine traje 4 umjesto 3 dana. Skoro sve su imale “zamjerku” da je trajao prekratko. Njihov feedback mi također koristi da vidim koliko su radionice dobro strukturirane, kakav im je omjer “rada” i odmora i koliko se osjećaju podržano od strane mene i voditeljica radionica.
Što sudionice mogu očekivati u novom izdanju? Tko su voditeljice radionica i po kojem si ih ključu odabrala?
Kao što sam spomenula, sve na Iconu ovisi u ženama koje dolaze na Icon i s čime dolazi svaka od njih. Radionice imaju svoje kosture i teme, ali grupa kontrolira smjer. Zato mi je uvijek fascinantno, uzbudljivo, ali i pomalo zastrašujuće prije nego krene svaka radionica. U 4 dana retreata imamo 5 radionica koje traju preko dva sata, neke su više intenzivne, neke manje. Svaka nas dovodi na neko novo mjesto. Osim radionica glavna aktivnost je “ne raditi ništa i definitivno se ne zamarati izgledom”. Ostale aktivnosti su iznenađenje za svaku grupu, ali svaka aktivnost ima veze.
Voditeljice radionica ove godine su: Eva Feldman, Paula Brečak i Renata Debartoli. Svaka je dobila ponudu zbog određenih kvaliteta koje dijele sa mnom, ali i na kojima im se ja divim ili jako cijenim. Prvenstveno, to je znanje i ljubav koje imaju prema onom što rade. Drugo je njihov odnos prema ljudima, toplina i sposobnost da se povežu, prihvate i podrže osobe koje susretnu. Presretna sam da su sve prihvatile biti dio Icona i da imaju vjeru u ono što zajedno radimo.
Moja Eva Feldman, uz to što je glavna stručna podrška na samom retreatu (ona je sve dane s nama na retreatu, dok ostale voditeljice provode s nama jedan dan) postala mi je “sestra”, prijateljica, SOS pomoć i moja sigurna uvala bez koje ne bih mogla organizirati Icon na način na koji organiziram.
U najavi retreata napisala si da si “htjela spojiti nespojivo” jer nas upravo to određuje kao žene. Možeš li nam to malo detaljnije objasniti? Kako će se ta tematika provlačiti kroz retreat?
Za mene su žene najljepša i najposebnija inspiracija! Nikada neću zaboraviti kada su prošle godine sudionice došle u Icon kuću. Svaka kompletno drugačija, energetski i fizički, i svaka sjaji na svoj način! Neke su došle u štiklama, neke u trenirci, neke u japankama, neke neispavane, neke smirene, neke živčane, neke tihe, neke glasne, neke s dva kofera, neke s ruksakom, neke spremne, neke kompletno anksiozne, neke u strahu od neprihvaćenosti, neke sigurne da točno tu trebaju biti i sve su točno takve dobrodošle.
Svaka od nas je dnevno u nekoliko uloga; majka, prijateljica, kćer, susjeda, radnica… Zato kažem da su žene moja inspiracija, upravo zbog naše kompleksnosti, snage, ranjivosti i posebnosti. Međutim, na Iconu nastojimo te uloge ostaviti sa strane i osluškivati ono što često imamo tendenciju skrivati.
Društvo nas je naučilo da smo fizički nedovoljne onakve kakve jesmo, a psihički i emocionalno previše za sve oko nas. Nisi “manje žena” ako ti narav nije “plaha” ili jer ti zbog PCOS rastu dlake na bradi. Nisi “više žena” ako si našminkana i znaš kuhati. Žena za mene nema jednu definiciju i ne mora biti ništa što drugi očekuju da bude, te je dovoljno “žena” onakva kakva je. Poanta cijelog Icona je da se povučemo (to je ujedno i samo značenje riječi “retreat”) od uloga, očekivanja, male gazea i okrenemo se same sebi i zajednici koja će nas razumjeti, podržati i s kojom smo povezane na jednoj dubljoj razini. Mislim, utječemo jedna drugoj na menstrualni ciklus, ima li veće povezanosti? 😉
