Čini se da aktivni sastojci brzinom svjetlosti mijenjaju trendove u svijetu ljepote. Neki ostanu na svom tronu (retinol, vitamin C i kiseline su tu da ostanu), neki bljesnu i nestanu. U posljednje vrijeme svi, od TikToka do dermatologa na konvencijama, imaju jednu riječ na umu: egzosomi. Mnogi tvrde da njega kože više nikada neće biti ista.
Što su egzosomi
Ako se osjećate kao da ste ponovno na satu kemije ili biologije, niste u krivu. Egzosomi su, stručno rečeno, izvanstanične vezikule nano veličine, tj. minijaturni mjehurići koji imaju signalnu funkciju i uloga im je prijenos informacija od jedne do druge stanice. Egzosomi se sastoje od različitih komponenti te sadrže peptide, aminokiseline, lipide, čimbenike rasta, kao i DNA i RNA nukleinske kiseline.
U biti, egzosomi su glasnici koji šalju genetske informacije drugim stanicama. Mogu utjecati, primjerice, na zacjeljivanje i “popravak” kože, što rezultira regeneracijom iznutra prema van. Laički rečeno, stanice luče egzosome kako bi komunicirale s drugim stanicama, tražeći područja kojima je potrebna pomoć i popravak – šalju signale “oštećenim” stanicama i utječu na njihovu obnovu.
Što egzosomi mogu učiniti za kožu
Potencijalno – jako puno.
Egzosomi imaju snažno protuupalno djelovanje, a danas je poznato da upalni procesi u velikoj mjeri utječu na starenje. Osim toga, egzosomi ubrzavaju cirkulaciju, zacjeljivanje rana i pospješuju proizvodnju kolagena, a mogu se koristiti i kod oporavka nakon estetskih zahvata. Budući da egzosomi nisu stanice nego materijal dobiven iz stanica, kompatibilni su sa svima, za razliku od krvne plazme (koja se ne može koristiti na drugim ljudima).
Nažalost, svi ovi hvalospjevi još nisu potvrđeni studijama jer se radi o znanstveno novoj temi za koju je potrebno ozbiljno vrijeme da se razradi.
Mogu li egzosomi biti opasni
Nažalost da.
Prije svega, postavlja se pitanje odakle se nabavljaju. Egzosomi koji se koriste u kozmetici mogu biti biljnog ali su često i ljudskog podrijetla (u Sjevernoj Americi zabranjena je upotreba egzosoma biljnog podrijetla) i potječu iz ljudskih matičnih stanica ili placente. Iako prolaze proces pročišćavanja u laboratoriju, neki liječnici postavljaju pitanje koliko se zna o zdravlju donora, te koliko su egzosomi sigurni.
Daleko ozbiljnije pitanje odnosi se na činjenicu da su oni odašiljači informacija, te potencijalno mogu prenijeti “opasne” informacije. Egzosomi se teoretski mogu vezati za stanice raka i pomoći im u razmnožavanju. Rizik je teoretski, ali jednostavno se ne zna dovoljno o njihovoj upotrebi da bi se taj rizik olako odbacio.
