Na pitanje zašto prate neku rutinu njege lica većina će vam odgovoriti da ta rutina čini da se osjećaju dobro, da na taj način “vode računa o sebi”. Ovaj odgovor je u najvećem broju slučajeva iskren. Ipak, od njega mi se pomalo (a nekad i često) diže kosa na glavi.
Vodi računa o sebi. Vodi računa o sebi. Vodi računa o sebi.
Rijetko koji životni trend može odvesti na toliko potencijalno dobrih i loših strana. Riječima “self care” nas bombardiraju od jutra do sutra. Te lezi u kadu, te šetaj, te provedi večer kod kuće sam sa svojim mislima – recepti su svuda i uglavnom se ponavljaju. Njega kože kotira se visoko na ovoj listi potencijalnih wellness praksi, tik uz paljenje svijeća. Ipak, ma koliko suštinski bila i potrebna i ugodna, gotovo religiozna skin care rutina je jedan od prvih poslovičnih lončića koji se lako pobrka. Zašto?
Da se ne lažemo, živimo u kulturi koja sprovodi poseban vid diktature – one preko primjera na koji se ugledamo, nevezano za to je li primjer realan ili nije. Ne znam kako bih je nazvala osim, možda, diktaturom vlastite želje da nekako izgledamo, nešto imamo, radimo… you name it. Pošto stvaran život ipak nije isto što i društvene mreže, na ovom putu je vrlo lako okliznuti se u to da se osjetite loše i neadekvatno.
Ovdje na scenu stupaju proizvodi za njegu kože nam se serviraju kao nešto što će nam boostati samopouzdanje, pomoći nam da (pre)uzmemo kontrolu nad svojim životom u svijetu koji oko nas, blago rečeno, gori. Ako mislite da dramim, sjetite se da je TikTok preplavljen djecom koja još nisu ni tinejdžeri ali se već mackaju retinolom iako još ni ne znaju značenje reči egzistencijalna kriza. Niko nije zaštićen. Jasno je da je strah od starenja potpuno normalna stvar, ali složit ćete se da je uznemirujuće to što je zahvatio i desetogodišnjake.
Čak i da zanemarimo ovaj problem (ne znam kako ali ajmo pokušati), strah od starenja nije ni ništa novo. On ne mora biti ni sam po sebi loša stvar – sve dok ne počne previše utjecati na mentalno zdravlje i kvalitetu života. Ključ za zdrav odnos prema bilo čemu, pa samim tim i prema njezi kože, jest da se u osnovi tog odnosa ne nalazi strah. Nažalost, skin care je poprište borbe s mnogim strahovima. Osim onog od starenja tu je uvijek i onaj neizbježni osjećaj da nismo dovoljno dobri. Priča o tome hoćemo li se vratiti na heroin chic i mršavosti ,dio je istog crnog oblaka iz iste Pandorine kutije poimanja tijela kao nečeg što se apriori podvrgava trendu.
Kada vam neko kaže kako kožu njeguje samo zbog sebe zato što se “kad mi koža dobro izgleda i ja se osjećam dobro” zvuči sasvim logično i zdravo. Malo tko je svjestan da smo već na potencijalno klizavom terenu.
Razlog zbog kojeg se “dobro osjećamo” je taj što “izgledamo dobro”. A to mislimo li da izgledamo dobro kod jako velikog broja ljudi osvisi od toga u kojoj se mjeri poklapa taj izgled s aktualnim standardima i idealima ljepote. Nitko od nas ne živi nezavisno od svog okruženja bilo da je ono stvarno ili virtualno. Upravo zato se koristimo odjećom, šminkom i negom kože. Način na koji ih biramo u najvećem broju slučajeva ovisi o tome kako želimo da nas sredina doživljava. Tako se milijuni vrte u potrazi za sjajnom kožom, nevidljivim porama, pobjedom nad borama… Bilo da se radi o fenomenu Sephora kids ili paničnim pokušajima da se s pedeset izgleda kao s dvadeset i pet, društvo glorificira ovdje trud. Taj trud podrazumijeva upotrebu svih sredstava koja su nam na raspolaganju, a serumi i kreme su prva linija ofenzive ili obrane, da ne kažem pješadija.
Dakle, za razliku od mode, u kojoj je često imperativ izgledati kao da se ne trudite, u beauty i wellness industriji stvari su dijametralno različite. Realna želja da se o vlastitoj koži vodi računa nema nikakve veze a tim.
Je li moguće njegovati se iz pravih pobuda? Naravno da je.
Kao prvo, kako bismo imali zdrav odnos prema njezi kože (i wellnessu općenito), potrebno je da postanemo svjesni svoje istinske želje, ali i straha. Sljedeći korak je svijest o tome da je koža organ našeg tijela. Ne kao haljina koju navlačimo, već kao organ. Kao takva, koža zaslužuje da je slušamo i tretiramo kao vrstu glasnika našeg tijela. Njoj, baš kao i bilo kojem drugom organu, potrebno je optimalno funkcioniranje na biološkoj razini – ne da izgleda na određeni način. Zdravlje je prvo, izgled je posljedica. Očuvanje zdravlja svoje kože nije prekompleksno, osim ako nemate neki konkretan medicinski problem (kao netko s rozaceom, to mogu tvrditi s punim pravom). Iako se proizvodi prilagođavaju trenutačnim potrebama kože – a ne tome želimo li “lice od stakla” poput onih koja su praktički filmskom šminkom Pat McGrath stvorila na Margiella reviji – same osnove rutine su praktički nepromijenjene i uvijek, ali uvijek, prilagođene individualnim potrebama.
Tek kada to prihvatimo, možemo govoriti o tome da “vodimo brigu o sebi” i svojoj koži na pravi način.
Prijavite se na BURO. beauty newsletter gdje vas na jednom mjestu čekaju sve novosti o svijetu ljepote, beauty savjeti, prijedlozi i recenzije.
