Kao netko tko voli književnost i njezin značaj kroz određena povijesna razdoblja, s veseljem dočekujem adaptacije kultnih djela, bilo kroz film, ples ili dramske izvedbe na kazališnim daskama. Zato sam jedva čekala pogledati balet „Hamlet“ u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Ne moram ni spominjati koliku težinu Shakespeareov Hamlet nosi, tragedija koja nam jasno predstavlja čovjekovo preispitivanje smisla života, smrti i postojanja, pred završetkom renesansne ere.
Hamlet kao jedna od najizvođenijih tragedija na pozornicama diljem svijeta, ovoga je puta reinterpretirana kroz pokret tijela. Iza baleta stoji cijenjeni koreograf i plesač Leo Mujić koji je maestralno postavio pravi baletni spektakl. Hamlet je koreografski, scenografski i kostimografski ispunio sva očekivanja. Tmurno i melankolično raspoloženje, zbunjenost i beznađe glavnoga lika savršeno su pretočeni u jednu baletnu cjelinu koja nas vraća u 17. stoljeće, s ponekim elementima modernog.
Iza kulisa: balet Hamlet
Taj jedan utorak sjedila sam u gledalištu i uživala u Mujićevom remek-djelu, a već sam idući dan imala priliku zaviriti iza pozornice HNK te iz prve ruke doživjeti kako se plesači pripremaju za još jednu maestralnu izvedbu Hamleta.
Čitavom je pozornicom vladalo mračnije okruženje, što je u potpunoj suprotnosti od veselog i razigranog božićnog Orašara. Promatrajući plesače i pozornicu izbliza, shvatila sam koliku moć u kreiranju takvog okruženja imaju kostimi. Fascinira me umijeće da se odjećom predstavi lik, njegov karakter, njegove težnje i unutarnje borbe. Rasplesani baletani i balerine uvježbavali su svoje sekvence odjeveni u crne, sive i plave nijanse.
Ofelija, Hamletova tiha patnja, jedina je odjevena u nježne plave boje koje predstavljaju njezinu nevinost i poslušnost. Njezina suprotnost je kraljica Gertruda, opisana kao slaba žena koja želi održati svoj status te ona nosi sumornu tamno plavu haljinu s crnim odsjajem. Kostimografi su doista cijenjeni i krucijalni dio tima, a iza kostima baleta „Hamlet“ stoji kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović.
Manuela Paladin Šabanović je od 2011. godine stalna zaposlenica HNK Ivana pl. Zajca kao umjetnički voditelj kostimske opreme i kostimograf. Osmislila je kostime za preko stotinu predstava u zemlji i inozemstvu, a također je autorica kostima za nastup na Eurosongu riječkog rock banda Let 3 s pjesmom „Mama ŠČ”.
Manuela je stalna suradnica koreografa Lea Mujića s kojim je ostvarila niz uspješnih predstava poput baleta „Glembajevi“ (za koji je dobila Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju kostimografiju u 2017.), i mjuzikla „Ljepotica i zvijer“. Ova kostimografkinja je također nominirana za spomenutu nagradu 2018. za kostimografiju predstave “ I buhe kašlju “ i 2021. za kostimografiju baleta “Ponos i predrasude”.
Oduševljena njezinim kostimima za Hamleta, kao i cjelokupnim radom u njezinoj karijeri, porazgovarala sam s Manuelom kako bi mi otkrila male tajne izrade kostima.
Kako je počeo tvoj put kreiranja kostima za između ostaloga, kazališne daske? Jesi li oduvijek znala da ćeš se baviti ovim poslom?
Oduvijek me veselilo svoju kreativnost ispoljavati kroz odjevne predmete i vrlo sam rano počela pokazivati interes prema krojenju i šivanju te sam kao mala uvijek govorila da ću biti modna dizajnerica. Moje formiranje svakako je obilježilo i odrastanje u umjetničkoj obitelji pa su moji interesi bili šaroliki. Ljubav prema kazalištu bila je oduvijek tu a scenografija, slikarstvo i kiparstvo , likovna su područja koja su me jednako privlačila u kreativnom formiranju i izražavanju. Svi ti afiniteti iskristalizirali su se na kraju kroz kostimografiju kojoj sam se u potpunosti posvetila i pronašla u posljednjih petnaestak godina.
Kostimima u Hamletu si izvrsno dočarala melankolično raspoloženje, tmurnu i mračnu atmosferu baleta. Kako izgleda proces izrade kostima? Dobiješ li neke naputke i vodi li te inspiracija samog povijesnog djela?
Put od ideje do realizacije prilično je slojevit i odvija se u nekoliko faza, od kojih je svakako prva i ključna vizija, u ovom slučaju koreografa, koju slijedi cijeli autorski tim. U tom smislu, za ovaj balet, htjeli smo sačuvati duh Shakespearova djela i epohe, ali na neki svoj apstrahirani i osuvremenjeni način. Nakon proučavanja svih elemenata djela , od priče do psihologije likova i epohe, kreće razmjena ideja unutar autorskog tima. Dok crtam skice uvijek usko surađujem sa scenografom , po pitanju odabira boja, forme kostima i materijala, kako bi postigli što kvalitetniju vizualnu sinergiju.
Kada definiramo skice, prelazim na nabavu tkanina vodeći računa o budžetu u koji se treba uklopiti i tek onda kreće najkompleksnija i često najizazovnija faza realizacije kostima u krojačnicama. U svega nekoliko tjedana, što je radi hiperprodukcije u svim kazalištima sve češći slučaj, vrhunske krojačnice HNK u Zagrebu izvele su doslovno čudo u tako kratkom roku.
Uz puno truda, znanja, ljubavi i entuzijazma proizvele su stotinjak besprijekorno skrojenih i sašivenih kostima, te im se i ovim putem još jednom zahvaljujem na prekrasnom iskustvu i procesu rada, kao i cijeloj kostimskoj opremi kazališta, voditeljici Lindi Mihaliček, garderobijerkama, maskerkama i frizerkama te odličnoj asistentici Miji Rejc Prajninger, s kojom surađujem već dugi niz godina i koja je neizostavni dio našeg tima. Nemoguće je dovoljno naglasiti koliko su svi važni u procesu realizacije kostima koji zaista podrazumijeva timski rad.
Kako si pristupila izradi kostima za pojedinog lika u Hamletu? Je li zahtjevno upoznati lika te njegov karakter preslikati na odjeću?
Osmišljavanju svakog kostima pristupam naravno uzimajući u obzir sve psihološke karakteristike lika ali istovremeno vodeći računa o likovnoj kompoziciji svake pojedine scene. Uvijek nastojim da svi kostimi funkcioniraju kao vizualno zaokružena cjelina. S vremenom sam naučila da intuicija ima vrlo važnu ulogu kada se prepustiš mašti i osmišljavanju, zbog čega se često dogodi da je neka prva imaginacija kostima u kontekstu zadanih smjernica, upravo i najtočnija.
Koji kostim ti je neki favorit za Hamleta, a koji općenito u tvojoj karijeri?
Uvijek mi je teško izdvojiti pojedini kostim u karijeri. U Hamletu sam posebno uživala u izradi kostima Klaudijevog sluge Osrica te Gertrudinim i Ofelijinim kostimima.
Čemu treba posvetiti posebnu pažnju da bi kostim bio funkcionalan za plesača, a da ujedno odgovara estetici predstave?
Baletni kostimi su definitivno tehnički najizazovniji upravo radi toga što moraju biti besprijekorni u svojoj funkcionalnosti kako bi plesači mogli nesputano izvoditi koreografiju. U tom smislu, već dok osmišljavam kostime svijesna sam i nekih ograničenja u kroju, na primjer neke skulpturalne forme koje bi vizualno mogle biti kostimografski jako zanimljive, naprosto nisu prikladne za podrške i partneriranja. Kostim u području struka balerine uvijek mora biti savršeno zategnut i čvrst kako materijal ne bi klizio u rukama partnera i spriječio stabilnu podršku.
Također izbjegavam ukrašavanje kostima perlicama je može biti jako opasno ako se u plesu odšiju i padnu na tlo, vrlo lako može doći do klizanja plesača i ozljeda. Izuzetno je bitno također voditi brigu o tome da kostimi budu lagani, da ne zanose plesače u pokretu te moraju biti dovoljno elastični kako bi se plesači mogli savršeno kretati. Svakako preferiram koristiti prirodne materijale jer su uvijek ugodniji na koži. Danas zaista postoje i kvalitetne zamjene za svilene materijale poput primjerice poliesterskog tafta, koji odlično izgleda na sceni pa je ponekad, radi budžeta, moguće napraviti i neki kompromis u tom pogledu.
Voliš li više raditi suvremne kostime ili za povijesne komade?
Uživam u različitim pristupima kostimografiji i njenom promišljanju, pa je raznovrsnost uvijek dobrodošla. Zapravo sam najsretnija kad imam priliku raditi na kostimima koji omogućavaju veliku kreativnu slobodu, što najviše ovisi o redateljskoj viziji. Predstave za djecu su poseban gušt.
Što se učini s kostimima nakon što završi sezona pojedine predstave? Stavljaju li se oni u arhivu, čuvaju za iduću sezonu..?
Dokle god je predstava na repertoaru o kostimima brinu garderobijeri, tek kada se predstava skine sa repertoara, kostimi se rashoduju, skladište i čuvaju u kazališnom fundusu.
