Dino Kužnik: slovenski fotograf s američkom adresom čije će vas fotografije teleportirati u stanje zena

20.11.2021.

Rad Dine Kužnika naprosto je briljantan. Pratim ga vjerno već godinama i u njegovu oazu fotografija uranjam svaki puta kad trebam direktnu teleportaciju u stanje zena, onu kad ti se naprosto raspletu misli i na par trenutaka ne misliš ni na što. Uglačani old timeri stoje parkirani ispred kuća u američkim predgrađima, okruženi pedantno uređenim travnjacima i palmama koje krase osunčani obzor, pitoreskni krajolici doimaju se kao da njihovim cestama nitko ne prolazi, osamljene benzinske pumpe i moteli čame na pomalo opskurnim, posve zabačenim mjestima… Tu su i nježni kolorit i simetrija, i pročišćenost od svega što je suvišno. Sve nabrojano čini odrednice fotografskog rada Dine Kužnika, i boje i kompozicija, a ponajviše dojam sanjivosti, tišine i spokoja koji proizlaze iz samoće. Upravo ta samoća, odsustvo gužve, ljudi i suvišnih predmeta, odražavaju stanje mira u umu autora koji za njime traga i koje pronalazi na svojim putovanjima.

Dino Kužnik slovenski je fotograf koji već osam godina živi i radi u SAD-u. Put ga je isprva odveo u San Francisco, a njegov fotografski rad uvelike su odredila putovanja američkim zapadom tijekom kojih je, na sebi svojstven način, sučelio stvarnost i svoje djetinje, utopijsko poimanje Amerike. Njegov rad na polju grafičkog dizajna, ali i spomenuta putovanja utjecala su na oblikovanje njegove jedinstvene estetike, a iz osamljenih lutanja Arizonom, Kalifornijom, Novim Meksikom, državom Utah i Nevadom proizašla je i njegova knjiga “Shaped by the West”. Fotografije su početkom godine bile izložene u Ljubljani, a ljetos su preselile u Beč. Danas Dino živi u New Yorku, a njegov rad prepoznali su brojni renomirani brendovi s kojima je u međuvremenu surađivao. Tesla, Sony Music, Adobe i Jay Versace samo su neki od njih. Surađivao je i s poznatim glazbenikom Tyler, The Creatorom koji mu se, nakon što je pronašao njegove fotografije na platformi Tumblr, javio s molbom da zajedno snime fotografije u Palm Springsu. Glazbenik je Dini dao punu slobodu, a suradnja je rezultirala nizom sjajnih fotografija. Spomenute fotografije, baš kao i sve što Dino radi, bilo da je riječ o komercijalnom radu ili njegovim dokumentarnim fotkama, naprosto je sjajno. Nakon silnih godina oduševljenja koje u meni bude prizori koje snima, nisam mogla odoljeti, a da ne upoznam osobu iza fotoaparata. 

TRENUTNO ŽIVIŠ I RADIŠ U NEW YORKU. KAKO TE PUT IZ SLOVENIJE UOPĆE ODVEO “PREKO BARE”? JESI LI ODSELIO U AMERIKU U POTRAZI ZA BOLJIM PRILIKAMA ILI JE RAZLOG BIO NEŠTO POSVE DRUGO?

Kao student u Ljubljani radio sam kao fotograf, ali sam zbog tadašnje ekonomske situacije, točnije zbog posljedica ekonomske krize tražio redovno zaposlenje. Godine 2012. dobio sam poziciju u brzorastućem start-upu Celtra i fotografija je pala na drugo mjesto i postala nešto kao polu-profesionalan hobi. Kako je start-up zbilja brzo rastao, 2013. godine sam dobio ponudu da s timom preselim u San Francisco. I tako je započeo moj američki put. U Celtri samo ostao raditi sedam godina, ali sam u tom vremenu povremeno radio kao fotograf i većinu slobodnog vremena posvećivao sam fotografiji, a to se većinom odnosilo na putovanje i istraživanje američkog zapada. 

KOLIKO JE ŽIVOT U AMERICI UTJECAO NA TVOJU ESTETIKU?

Mislim da sam zanimanje za simboliku Amerike počeo gajiti još tijekom odrastanja u Sloveniji kao mladoj državi. Kada smo se 1991. godine osamostalili, Sloveniju je preplavio ogroman val utjecaja sa Zapada, kabelska televizija, holivudski filmovi, skate kultura, glazba iz Kalifornije… To su samo neke stvari kojima sam bio okružen u periodu odrastanja. Oko te ideje zasnovana je i moja knjiga “Shaped by the West”. 

Ako govorimo o samoj estetici istina je da se oblikovala nekako organski tijekom mog života u Americi. Mnogo sam putovao i dokumentirao svoja putovanja za osobne projekte, odnosno serije. Premda se sa svakim mojim putovanjem i otkrivanjem novih krajeva, ljudi, pokrajina, flore, obale moje zanimanje sve više okretalo prema dokumentarnim ili, bolje rečeno, landscape vodama, sve se to dogodilo nekako organski. Mnogo sam fotografirao i dokumentirao i tako oblikovao svoj specifičan stil, a tome je, jasno, doprinio i grafički dizajn. 

KAO ŠTO SI SPOMENUO, OSIM FOTOGRAFIJOM, BAVIŠ SE I GRAFIČKIM DIZAJNOM. ŠTO TE TRENUTNO VIŠE OKUPIRA?

Zbog pandemije lani sam počeo raditi na nekoliko projekata kao grafički dizajner, a nastavio sam i ove godine. Trenutno sam fokusiran na grafički dizajn, fotografiju i uspostavljanje izdavačkog kolektiva, odnosnog malene tvrtke koja se zasniva na nezavisnom nakladništvu. Sve nabrojano shvaćam kao cjelinu, a ne kao različite, kontradiktorne kreativne procese. Sve se skupa lijepo nadopunjuje. 

BUDIMPEŠTA, LONDON, BEČ I PARIZ SAMO SU NEKI OD GRADOVA U KOJIMA SI IZLAGAO SVOJE RADOVE. KOJA TI JE OD SVIH TIH IZLOŽBI OSTALA U POSEBNOM SJEĆANJU?

Godine 2020. imao sam svoju prvu samostalnu izložbu u Galeriji Photon u Ljubljani, ali nažalost, zbog pandemije nisam smio letjeti. Izložba je, unatoč zaoštravanju mjera i ograničenja broja posjetitelja u galeriji, bila iznimno uspješna. Zbog uspjeha koji je doživjela u Ljubljani, izložba se ovog ljeta preselila u Beč. Na sreću, ljetos sam mogao doputovati u Europu i biti prisutan na izložbi. Bilo je stvarno odlično, od novih poznanstava, zanimljivih razgovora, odličnog društva, do zabave do ranih jutarnjih sati. Tako da izložba u Beču ima posebno mjesto u mom srcu. 

KROZ TVOJE FOTOGRAFIJE ČESTO SE PROVLAČE ISTI MOTIVI, OLD TIMERI, NAPUŠTENE BENZINSKE PUMPE, UREĐENA DVORIŠTA KUĆA U PREDGRAĐU… ŠTO TE PRIVLAČI UPRAVO TIM MOTIVIMA? KAKO BI OPISAO SVOJ STIL?

Najviše me privlači putovati sam, otkrivati okolinu i integrirati se u dotad nepoznata mjesta. Motivi dolaze s opažanjem onoga što me okružuje i dokumentiranjem stvari koje mi privuku pažnju. Naravno, imam različite načine rada, ali najradije istražujem i jednostavno nailazim na motive na putu. Takav način rada mi je najbliži jer je potpuno oslobađajuć, bez ikakve zadrške opažam svijet oko sebe i dokumentiram ono što me u tom trenutku privlači. Ne samo da je takav način rada oslobađajuć, on dobro utječe i na moju dušu. Mogao bih reći da je moj psihijatar. Često s takvih putovanja dođem potpuno fizički izmučen (zbog lovljenja kasnog svjetla, fotografiranja noću ili nošenja fotografske opreme), ali mentalno i psihički nekako provjetren, napunjen inspiracijom i energijom. Na taj je način, primjerice, nastala knjiga “Shaped by the West” – oslanjao sam se najviše na svoj osjećaj, subjekte koji su me privlačili jer sam njima bio okružen dok sam odrastao u Sloveniji. 

To naravno nije jedini način na koji radim. Kad radim na komercijalnim projektima ili na nekom zadatku proces mog rada je više linearan, fokusiraniji. 

OBZIROM DA SADA VEĆ IMAŠ POPRILIČNOG STAŽA U AMERICI, MOŽEŠ LI REĆI DA TI JE ŽIVOT TAMO, NASPRAM ŽIVOTA U SLOVENIJI, PRUŽIO NEKE PRILIKE KOJE MOŽDA U RODNOJ ZEMLJI NE BI IMAO? KOJE SU PREDNOSTI I MANE ŽIVOTA U ZEMLJI U KOJOJ SU ŠANSE VEĆE, ALI JE VEĆA I KONKURENCIJA?

Teško mogu nešto reći jer imam poprilično mnogo uspješnih prijatelja koji rade u kreativnim zanimanjima, kako u Sloveniji, pa tako i na području bivše Jugoslavije. Da sam ostao u Sloveniji, vjerojatno nikada ne bih dokumentirao američki zapad i oblikovao stil kakav sam ovdje oblikovao. To mi je posljedično donijelo dosta komercijalnih poslova kao što su suradnje s Teslom, Tyler the Creatorom, Jay Versaceom, New Yorker Magazinom, Adobeom… Vjerojatno ne bih dobio sve te prilike, ali vrlo je moguće da bi mi život izgledao poprilično drugačije. 

Danas, kada je globalizacija učinila svoje, mislim da sama lokacija nije toliko važna koliko je važan mentalitet ili ljudi kojima si okružen. Istina je da, kada si okružen s toliko kreativaca koji odlično rade svoje posao, želiš stalno postajati sve bolji. Mislim da je konkurencija jako dobra stvar za osobni rast. Vjerojatno ne bih nikada upoznao sve te fotografe i kreativce koji su postali moji prijatelji i zbog kojih sam postao bolji fotograf, ali i bolji čovjek. Također, istina je da, bez obzira na to koliko si dobar u onome što radiš, uvijek su važna poznanstva i networking – posebice u ekstrovertiranom kapitalističkom svijetu kao što je Amerika. 

ŠTO, PO TEBI, JEDNU FOTOGRAFIJU ČINI DOBROM? KOJI SU TVOJI KRITERIJI?

Priča, stil, tehnika, informacija, emocije, slijed u seriji fotografija… Teško je reći. Ponekad jedna fotografija možda nije najbolja, ali kad ju postaviš pored fotografije s kontekstom i pričom – serija može biti odlična. Teško je detaljno odgovoriti na ovo pitanje, previše je kompleksno. Fotografiju čine mnogi čimbenici – pogotovo ako uzmemo u obzir poplavu vizualnih informacija, oponašanje odnosno kopiranje kojim smo svakodnevno okruženi na društvenim mrežama, internetu, televiziji itd. Što je danas u konačnici stvarno dobro? Možda je ovo pitanje za neki drugi dan.

NA ČEMU TRENUTNO RADIŠ? ŠTO TE OKUPIRA? IMAŠ LI U PLANU NEKU NOVU IZLOŽBU?

Trenutno radim na osnivanju mini tvrtke koja se bavi izdavaštvom, to obuhvaća oblikovanje i print moje nove publikacije (zinea), knjigu fotografkinje koju ćemo objaviti, rad s print studijima, istraživanje i scouting za novu seriju u Death Valleyju, a uz to sve radim i komercijalne foto projekte i dizajn projekte. Zadnje tromjesečje je bilo super busy, ali nakon suše koja je vladala prošle godine, uopće se ne žalim.

SAZNAJ VIŠE: