Okrutni svijet (craft) pekara u Zagrebu

Od Bread Cluba i Korice do Kukuriku i Charlie Bakeryja; osobni vodič kroz najbolje craft pekare u Zagrebu i njihove proizvode
08.07.2026.
IMAGE SOURCE: @_charliebakery, @kukuriku_artisanbakery
craft pekare zagreb
RECOMMENDED

Zagreb danas ima pekaru gotovo na svakom uglu. Ali moja priča o njoj zapravo počinje jednim običnim toplim slancem iz djetinjstva.

Sve je krenulo tamo negdje tijekom osnovnoškolskih ljetnih praznika kada smo uvečer kartali do iznemoglosti, a prava je istina da smo čekali prve slance koje smo, kako se ono kaže, kupovali “sa strane”. Običan topli kruh bio je dovoljan za punu vreću veselja. Danima, tjednima. Ah, još kad bismo na njega dodali maslac, gdje bi nam bio kraj?

Otada su prošla poštena tri desetljeća i puno se toga promijenilo. Doduše, prošlo je i dovoljno godina da i taj slanac zasluži moćno pojačanje.

Pinterest

Tijekom srednje škole, u Rijeci su bila jako popularna mjesta sa sendvičima. Pokraj moje škole, a poslije i faksa, bio je, ako se ne varam, Kapric, gdje sam jela najbolji sendvič upakiran u suncokretovo lisnato pecivo. To je tada bilo gotovo revolucionarno pecivo, a bilo je još bolje kad bi se cijeli sendvič tostirao. Nakon toga sjećam se Zagreba i jednog od prvih lanaca pekara u gradu koji je imao sjajnu bučnicu. Ali samo u sezoni. Ima nešto slatko u sezonskim proizvodima koji nam ne daju da u njima prečesto guštamo.

Širenjem lanaca tih, nazovimo ih, komercijalnih pekara (koje i dalje volimo i u svakoj imamo THE proizvod po koji povremeno svratimo), grad je postao toliko napučen pekarama da je na Britancu situacija sljedeća: pet pekara u radijusu od pet minuta hoda. Svaki dan mogu birati između međimurske gibanice, dvostrukih fantastičnih štrukli ili osvježavajuće salate i sendviča. Raj za rušenje ritma “zdrave” prehrane, ali što se može, ne živim da bih odolijevala.

A onda je tu i cijela sila zanatskih pekara koje su mi također na ruti do posla pa mogu lijepo zaokružiti ovu priču. U jednoj kupujem kruh, u drugoj sendvič u trećoj kroasane. Neke su već dobro poznate, a neke se tek otvaraju, pa je ovo dobar povod za kratki presjek tih krušnih oaza koje svakodnevno pozivaju na još.

Bread Club

Da moram odabrati samo jednu zagrebačku zanatsku pekaru, vrlo vjerojatno bih završila u Bread Clubu. Prvo su me osvojili kardamom rolicom (ja je zovem čvor), koja mi je dugo bila najbolja pekarska slastica u gradu. Rijetko sam si je priuštila kako bih zadržala to uzbuđenje, a onda je nestala iz ponude.

Danas ondje često kupujem kruh. Nekad su to bili Bakin i Didov, a danas je to njihova obična focaccia, koju krivim za ovogodišnje ljetne bokove. Osim kruha, nećete pogriješiti ni s jednim sendvičem, a među popularnijim slasticama svakako su cruffin i kroasan s bademom. Danas ih možete pronaći na više adresa. Meni je najdraži Britanac, a odmah iza njega Frankopanska, gdje se mogu uvaliti, na miru nešto pojesti i popiti kavu. Iako im, ukidanje kardamom čvora definitivno zamjeram.

Boogie Lab Zagreb

Boogie Lab mi baš nikad nije usput pa mi nije ni u fokusu, ali znam da ekipa i dalje tamo hrli. Jer Boogie Lab je više od pekare kroz koju prođeš s namjerom da pokupiš kruh. Ondje možeš doručkovati, brunchati, ručati i večerati. Vege sendviči i ljetni kroasani nešto su zbog čega bih možda i potegnula do Parka Kneževa na biciklu, pa mi to za sada ostaje otvoreno. Ekipa prati sezonalnost pa su neka jela limitirana. Tu bih izdvojila pincu koja je prefina tako da je za nju to možda čak i dobro.

Svakako mjesto koje vrijedi posjetiti ako se nađete u tom dijelu grada. Nudi više od klasičnog odlaska u pekaru; pravo foodie iskustvo.

Charlie Bakery

Charlie Bakery je relativno nova zagrebačka pekara koja se nalazi na dvije adrese, a odnedavno i u centru grada. Ima jedne od najboljih kroasana u gradu, tako da sam ponekad čak sretna kad vidim da pokraj nje prolazim izvan radnog vremena. Imaju malu, pažljivo biranu ponudu, što mi potvrđuje da je fokus na kvaliteti, a ne na količini. Sastojci i izrada su vrhunski, što su prepoznali svi oni koji danas ciljano dolaze upravo zbog toga.

Ako volite heljdu, svakako preporučujem da isprobate njihov kruh. Doslovno ga možete jesti samog. A od slastica, Danish s bananom i kavom. Fiju.

Korica

Na spomen Korice odmah mi mislima lete hrskavi bageti i onaj predobar kolač od mrkve koji mi prijateljica ponekad donese na kavu i podsjeti me kako je život uz njega (i uz nju) odmah malo bolji. Prije nego što je zanatska pekara postala gotovo kvartovska institucija, postojala je Korica. Jako volim ovo mjesto jer je klasična francuska škola. Lisnata peciva prepuna su maslaca, a za njihove cimet-rolice imam informacije da su “izule” čak i Šveđane.

Konzistentna kvaliteta, pristup “manje je više” i naglasak na fermentaciji možda najbolje opisuju Koricu, koju danas također možete pronaći na više adresa. Neki od njihovih proizvoda svako me jutro gledaju iz izloga Špeceraja na Britancu.

Kukuriku Artisan Bakery

Mala zanatska pekara s fokusom na kruh. Skroman opis za tako savršen proizvod, ali to tako i treba biti. Najmanje komercijalna od svih koje sam spomenula, često je prvi izbor među ljubiteljima pravog sourdough kruha. Nerijetko svratim po sendvič i još uvijek ne mogu odlučiti je li mi draži onaj u kroasanu ili u “običnom” pecivu. Autentičan pristup i simpatična poruka na vratima: And still no burek. Fer.

Danas više ne čekam prve slance nakon kartanja do kasno u noć. Danas čekam novu sezonu pince, kardamom rolicu za koju se nadam da će se jednog dana vratiti ili kruh zbog kojeg ću promijeniti rutu do ili s posla.

Možda je upravo to najveća promjena. Nekad je običan topli kruh bio dovoljan za sreću, a danas je cijeli grad postao karta okusa i tekstura po kojoj još uvijek volim lutati. Ali realno, pojest ću i slanac ako nostalgija zatraži.

SAZNAJ VIŠE: