Moram vam priznati da nisam odmah i nisam lako postala odani član armije ljubitelja serije The Last Of Us koja je zaludjela mase odmah nakon prve epizode. Svidjela mi se, ali sam se osjećala kao da ne znam dovoljno o njoj, s obzirom na to da je bazirana na popularnoj igrici koju nikada nisam igrala. Mislim da nikada u životu nisam pogledala neko ostvarenje koje kao predložak ima knjigu, bez prethodnog detaljnog seciranja i proučavanja iste. Zbog toga sam se pustivši prvu epizodu osjetila kao da dolazim nespremna na školski sat. Međutim, pored svega toga epizoda mi se svidjela. Glumci su sjajni, atmosferičnost se može namirisati, a jednim brzim pozivom bratu gejmeru riješila sam i potrebno predznanje do druge epizode. Druga epizoda je bila prespora i razmišljala sam o odustajanju, ali onda su svi kao zaraženi virusom iz serije počeli dijeliti kadrove iz treće epizode na osnovu kojih sam samo naslutila o čemu se radi i jedva čekala da je pustim.
U ovoj epizodi, koja po kvalitetu scenarija, studiji likova i količini emocija može sama za sebe postati film, glavni akteri su Nick Offerman (kojeg vjerojatno znate iz Parks and Recreation, i Murray Bartlett (recepcionar iz prve sezone The White Lotus). Cijela epizoda je njihova ljubavna priča i možda jedna od najboljih studija ljubavi u kinematografiji ikada.
Da krenemo od početka. Epidemija je odavno počela, a ljude je okupila vojska i odvela u karantenske zone. Bill (Nick Offerman) je spremno dočekao sudnji dan s gas maskom, kompletnim CCTV sistemom i podrumom punim hrane i oružja. Jednog dana on upoznaje Franka, koji je lutao i upao u jednu od Billovih zamki. U početku sumnjičav prema uljezu, Bill se polako smekšava i nudi Franku obrok gurmanski pripremljenog zeca s čašom beaujolaisa! I ovdje kreće predivna romantika s prisjećanjem na normalne dane i sviranjem na klaviru, nakon čega odlaze u krevet.
Frankovo obećanje da će ostati nekoliko dana pretvorilo se u godine, a slučajno upoznavanje tijekom apokalipse u iskrenu ljubavnu priču poput one viđene u filmu “Amour”. Glavna ljepota ove epizode je u ikonografiji ljubavi koju gradi, ovoga puta između dva odrasla muškarca. Iako glavna nit serije nisu njihovi životi niti njihovi osjećaji, sitnice koje priređuju jedno drugom, razumijevanje na kojem rade i koje grade, mini-dodiri i usputni pogledi, sjajno su ispričali jednu ljubavnu priču običnog čovjeka u neobičnom svijetu koji više maltene ni ne postoji. Bill i Frank se šale, uživaju u pripremanju obroka i brinu se jedan za drugog. Čini se da u posljednje vrijeme sve rjeđe imamo priliku da svjedočimo ovakvim ljubavnim pričama, te nije ni čudo što je ova epizoda povećala broj gledatelja i ocjenu na IMDB-u. Lijepo je da ljubav bar negdje pobjeđuje, iako to bila i apokalipsa.
