Nemate vremena za čitanje? Pogledajte našu listu kratkih priča

27.12.2021.

Teška srca smo se oprostili od ljeta i dočekali jesen, dok trepnemo stići će i zima, stvari se smjenjuju redovnim, za nas malo prebrzim tokom, ali jedna stvar ostaje ista – nekako nikako nemamo dovoljno vremena za sebe. Kada kažemo vrijeme za sebe, u gomili stvari koje trebaju stati u tu kategoriju, nalazi se i čitanje. U posljednje vrijeme, upravo uslijed tog balansiranja ali i sve boljeg razumijevanja stare dobre mantre da je manje zapravo više, biramo kratke priče. Ako je vjerovati onoj formuli da se umijeće pisca ogleda upravo u sposobnosti da napiše jednu takvu, onda je to još samo jedan razlog više za prepuštanje pripovijetkama. Izdvojili smo svoje omiljene kao i linkove na kojima ih možete čitati potpuno besplatno.

JORGE LUIS BORGES – “BABILONSKA BIBLIOTEKA”

Krenut ćemo od neprikosnovenog kralja ovog žanra – u pitanju je Jorge Luis Borges. “Babilonska biblioteka” savršeno oslikava njegovu opsjednutost labirintima, bibliotekama, svemirom i simbolima ali je višeznačna na toliko nivoa da smo sigurni da ćete joj se iznova vraćati. Njegov univerzum, odnosno biblioteka, sastoji se od beskrajnog prostranstva hodnika s nesagledivom količinom knjiga. Dakle, ona mora sadržavati svaku smislenu knjigu ikad napisanu i sve permutacije istih, sve korisne informacije, naslućivanje budućnosti, razumijevanje prošlosti, biografije i (ne)istine. Sve i da se nekoliko milijuna knjiga uništi, svaka od njih bi imala na milijune varijacija uslijed samo jednog drugačijeg znaka. Usprkos ili upravo zahvaljujući tome, sve knjige su potpuno beskorisne čitaocu, što bibliotekare ostavlja u stanju samoubilačkog očaja.

URSULA K. LE GUIN – “ONI ŠTO NAPUŠTAJU OMELAS”

“Oni što napuštaju Omelas” je djelo američke književnice Ursule K. Le Guin , koja je nagrađena Medaljom Nacionalne knjige za 2014. godinu za prepoznatljiv doprinos američkoj književnosti. Priča je osvojila i nagradu Hugo za najbolju kratku priču iz 1974. godine, koja se godišnje dodjeljuje znanstveno fantastičnoj priči. Autoriva jasno inicira da ni sama ne zna pravila ovog društva i poziva čitaoce da izmaštaju svoj Omelas. “Imamo lošu naviku, potaknuti pedantnima i sofisticiranima, da sreću doživaljavamo kao nešto što je glupo, samo je bol intelektualna, samo zlo zanimljivo.” Stanovnici Omelasa slave ljeto, čuje se zvuk zvona, žamor ljudi i povici djece, kule blistaju pored obale, povorke prolaze kroz grad – ali nema jednostavne sreće, a njihova počiva na žrtvovanju ljudskog bića. Može li se čovjek odreći radosti? Neki joj okreću leđa i idu prema planinama, ne znajući svoje odredište, ali “izgleda da znaju gdje idu, oni koji odlaze iz Omelasa.”

SHIRLEY JACKSON – “LUTRIJA”

“Lutrija” je jedna od najpoznatijih priča u američkoj književnosti koja datira iz 1948. Predivan je ljetni dan, a u malom selu se svi stanovnici okupljaju povodom tradicionalne godišnje lutrije. Iako seljaci zamišljaju da čuvaju tradiciju, istina je da je se gotovo i ne sjećaju, nitko ne zna niti kako je počela, niti kakvi su detalji iste. “Iako su seljani zaboravili ritual i izgubili izvornu crnu kutiju, oni su se ipak sjetili da koriste kamenje.” Kao što lijepo vrijeme i skupovi podrazumijevaju nešto lijepo, tako i riječ “lutrija” podrazumijeva nešto dobro za pobjednika, s tim da on na kraju dobiva potpuno suprotno od toga. Bilo je bezbrojnih tumačenja “Lutrije” – da je komentar o Drugom svjetskom ratu ili marksistička kritika društva. Bez obzira na tumačenja, ovo je suštinski priča o ljudskim kapacitetima za nasilje, posebno kada je to nasilje pripisano tradiciji ili društvenom uređenju.

ERNEST HEMINGWAY – “BRDA KAO BIJELI SLONOVI”

Ernest se, prilikom pisanja ove priče, vodio svojom “teorijom ledenog brijega”, odnosno tvrdnjom da riječi trebaju biti samo mali dio cijele priče. One su, dakle, samo vrh ledenog brijega, a pisac treba koristiti što manje riječi kako bi ukazao na veću, nepisanu priču koja se nalazi ispod površine. Ova se fokusira na razgovor o “operaciji” između muškarca i žene dok čekaju vlak za Madrid, ispijajući pivo na željezničkoj stanici s pogledom na brda koja sliče na bijele slonove. Upravo ta postavka umnogome utječe na ovu priču punu simbolike, a čitatelj mora donijeti vlastite zaključke na osnovu dijaloga.

SAZNAJ VIŠE: