Umjetnica Tijana Jordanovski s obitelji živi u predivnoj kući u prirodi, otkrijte njen svijet

Ako vam je danas potrebno malo inspiracije da dublje zagrebete po svojim željama, priča Tijane i njene obitelji može vam poslužiti kao nadahnuće
19.03.2023.

Jeste li nekada maštali da napustite ritam užurbanog grada koji melje i preselite se u prirodu prepuštajući se otkrivanju naskrivenijih dijelova svoje duše? Sigurna sam da nam je svima to barem jednom palo na pamet, ali ima i onih koji su tu ideju uhvatili, izborili se s vlastitim strahovima i pritiskom okoline i otisnuli se pravo u središte mira. Upravo je to napravila umjetnica Tijana Jordanovski, koja je prije nego što je upisala i završila Fakultet primjenjenih umjetnosti bila dobra studentica medicine.

Danas, ona je umjetnica koja se primarno bavi keramikom, a rado istražuje polje edukacije i uvijek želi svoje znanje prenijeti dalje. I to ne samo kada je tehnika keramike u pitanju, već otvoreno i priča o životu s minimumom kompromisa i tome kako uspješno zaploviti ka ostvarenju vlastite životne misije i postizanju sreće koja za svakoga od nas stanuje na drugom mjestu. Ako vam je danas potrebno malo inspiracije da dublje zagrebete po svojim željama, priča Tijane i njene obitelji može vam poslužiti kao nadahnuće. Nema na čemu.

TI I MUŽ STE NAPRAVILI SVOJU KUĆU IZ SNOVA? ŠTo JE TO ŠTO STE ŽELjELI OD NJE? Jeste li IMALI POMOĆ PRI PROJEKTiranju I UREĐENJU?

Bojan i ja smo zajedno, pa moglo bi se reći, oduvijek, tako da je kuća u kojoj živimo samo zaokružila našu priču. Trudili smo se da svaki djelić naših karaktera ugradimo u interijer. Osnovna polaznica za uređenje bila nam je ta da oboje volimo prirodu, vodu, životinje, svjež zrak. Tako smo došli do stropa od 7 metara sa staklenim zidom okrenutim ka dvorištu. Ideja je bila da omogućimo prostoru da diše i da su interijer i eksterijer zapravo neodvojiva cjelina. Tako da i kada smo u kući fokus je na prirodi. Projekt konstrukcije osmislili smo s arhitektom, ali interijerom smo se bavili sami. Na kraju čini mi se da smo uspjeli u namjeri da kuća oslikava nas i da se uklapa u naše životne navike.

KOLIKO VAM JE VREMENA TREBALO DA ZAVRŠITE DOM IZ MAŠTE, I jeste li MORALI PRI TOME praviti KOMPROMISE?

Zanimljivo je to da smo mi prve skice naše kuće crtali u četvrtoj godini gimnazije, maštajući da ćemo jednog dana živjeti negdje u prirodi. Kuća u kojoj živimo danas nije puno odmakla od tih primarnih ideja, samo je dobila zreliju formu. Trebalo nam je dosta vremena da je osmislimo, ali smo je izgradili relativno brzo, oko godinu dana. Kompromisa je bilo puno prije svega jer se kuća nalazi u uskom pojasu zaštite Zavoda za zaštitu spomenika kulture tako da smo trudeći se da sve ispoštujemo bili prinuđeni birati alternativna rješenja. Što se tiče nas znali smo točno što želimo pa smo odluke lako prilagođavali krajnjem cilju.

Jesi li NAŠLA NEKE PARALELE U DIZAJNU iNTERIJERA I KERAMICI?

Keramika koju radim je u direktnoj komunikaciji sa interijerom. A konkretno u mojem slučaju teme za koje sam se vezala u svom radu prenijela sam i na uređenje. Ono što najviše volim jesu boje, s njima se igram kako u radu tako i u interijeru. Trenutno me inspiriraju zemljani tonovi, ali promjenjiva je to kategorija.

KAKO JE IZBOR PAO NA SREMSKE KARLOVCE? KAKO JE ŽIVjETI U SPORIJEM RITMU U UŽURBANOJ SVAKODNEVICI?

Mi smo oboje iz Beograda, želja nam je bila da se smjestimo u neko mjesto koje je bogato kulturom i tradicijom, koje je blizu velikog grada, a opet dovoljno udaljeno da diše svojim plućima. To su upravo Sremski Karlovci. Između rijeke i planine, izdvojeni i sami, a opet blizu svega. Zanimljivo je da je prvi zajednički izlet mene i supruga bio upravo u Sremske Karlovce. Sad mogu reći da nismo pogriješili u izboru. Prilično sam sretna što uspjevamo tako uspješno prkositi fenomenu brzog života. Živimo jedan potpuno namješten život koji je tih i miran, ali sasvim dovoljno i urban. Imamo tu sreću da radimo poslove koje volimo i da sami sebi prilagođavamo ritam. To je dragocjeno. Imam jednu anegdotu koje se uvijek rado sjetim. Kada sam na nekoj od kontrola vadila prolaktin (hormon stresa), rezultat je bio takav da je doktorica rekla pa vi ste sigurno neka umjetnica sa sela. Slatko sam se nasmijala jer je pogodila.

ONO ŠTO JE MENE ODUŠEVILO JEST KOLIČINA PRIRODNOG SVijETLA, PRETPOSTAVLJAM DA JE TO KLJUČNO ZA ATELJE I UŽIVANJE U STVARALAŠTVU?

Apsolutno, moj senzibilitet je takav da ne volim ništa raditi u mraku. Prirodno svijetlo obožavam. Dio kuće koji je odvojen za atelje osmišljen je tako da meni bude maksimalno udoban, a prirodno svijetlo igra glavnu ulogu.

U iNTERIJERU IMA DOSTA CUSTOM MADE trenutaka?

Skoro sve u kući je custom made. Igrali smo se s idejama što je bio veliki izazov s obzirom na skromnu ponudu našeg tržišta. Imamo tu sreću da je većina naših prijatelja iz neke oblasti umjetnosti i da su bili vrlo radi da sudjeluju u osmišljavanju kreativnih rješenja. Na primjer, naša kuhinja cjelokupno je izlivena iz betona što je bio ozbiljan pothvat, lusteri su ručni rad kao i određeni komadi namještaja. Svakako slike skulpture, posuđe…. Skoro svaki komad ima svoju priču.

TVOJI RADOVI ODIŠU OPTIMIZMOM I DELIKATNI SU I ŽENSTVENI, ŠTo TE VODI KAD SjEDNEŠ raditi?

Hvala ti puno što si to primijetila. Nježnost i delikatnost ženskog duha su upravo ono što želim da se osjeti u mojim radovima ali s kontrastom na neupitnu snagu koju jedna žena u sebi nosi. Trudim se postići to uz pomoć materijala koji se peče na 1200 stupnjeva i izrazito je čvrst, ali ga prilikom rada cijepam na komade kao metaforu na kompleksnost ženskog uma i duha, sastavljenih od gomile nježnih fragmenata. To je pozadina mojih radova dok je tema uvijek usko povezana s prirodom. Cilj mi je da povežem biće s prirodom i odvojim ga od društveno politički nametnutih formi ponašanja.

ODAKLE ZAOKRET OD MEDICINE KA AKADEMIJI PRIMjENJENE UMETNOSTI?

Uvijek rado pričam o ovoj temi jer ima puno ljudi koji su zarobljeni u životima u kojima ne žele biti. Najčešće je strah taj koji ih sprječava da se maknu iz zone komfora, ako bi se išta tu moglo nazvati komforom. Kada imaš osamnaest godina i realno nemaš pojma o životu a kamoli o sreći, koja je tada tako dalek pojam, i odlučuješ za koji fakultet ćeš se spremati a dovoljno si labilan da na tebe utječu svakojaki ljudi i razmišljanja okoline, onda i odeš na fakultet ili u profesiju koja je “sigurna”, “društveno korisna”, “ozbiljna” dok umjetnost stoji nasuprot toga kao jedan neozbiljan hobi kojim se usputno uvijek možeš baviti. Tako i ja upisah medicinu. Morale su proći 3 godine da razumijem odakle anksioznost djevojci koja je imala sretno i bezbrižno djetinjstvo i pritom je u tom trenutku veoma dobar student.

Naravno da je uzrok bio taj da je umjetnica patila zarobljena u meni dok sam pokušavala izigravati doktoricu. Odluka da upišem akademiju primjenjenih umjetnosti donijela mi je toliko toga dobrog, ali ono što je najvažnije donijela mi je slobodu. Ne mogu reći da mi studiranje medicine nije donijelo ništa dobro, naprotiv. Ovo je bio jedan zanimljiv period mog života i sada na to gledam kao na istraživanje. Zanimljivo je da su upravo te tri godine imale presudni utjecaj na moj budući rad kao umjetnice. Ovo je i jedan od razloga zašto se borim protiv nametanja društveno prihvatljivih normi ponašanja.

Ako si žena onda je poželjno ponašanje: završi fakultet nađi posao, udaj se, rodi djecu. A nitko te ne pita želiš li nešto sasvim drugo. Nisam jednom čula rečenicu ma ajde tko još danas voli svoj posao. Nitko te ne uči da budeš sretan, već društveno koristan. A sreća je individualna stvar i svatko treba naći i živjeti svoju sreću. Ova tema mi je postala posebno važna sada kada se bliži dolazak naše kćerkice kojoj maksimalno želimo približiti pojam slobode i sreće.

DRŽALA SI tečaj KERAMIKE, imaš li plan DA SE VRATIŠ TOME U NEKOM OBLIKU?

Edukacija mi je jedna od omiljenih aktivnosti kada je u pitanju umjetnost. Međutim trenutno sam stavila pauzu na to kako bih se posvetila drugim projektima koji su mi jednako važni.Radim stvari prema svom raspoloženju. Sada je to mirniji ritam posvećen isključivo stvaralaštvu, ali ne mora značiti da u budućnosti neću poželjeti da se vratim malo dinamičnijem ritmu. Svakako sam na raspolaganju svima koji imaju bilo kakve nedoumice i uvijek mi se mogu obratiti.

TRENUTNO RADIŠ KERAMIČKE KOLAŽE, ŠTo NAM SPREMAŠ?

Moja sljedeća serija radova na kojoj već duže vrijeme radim bit će posvećena unutrašnjim nemirima i dilemama kroz koje svaka žena prolazi. Metaforički će biti prikazana kroz elemente prirode; oblake, maglu, kišu, cvjetanje. Neću sad puno da otkrivam ali čisto da zagolicam maštu. Posebno sam osjetljiva na životinje i žene koje prikazujem kroz direktnu vezu s prirodom, tako da će moji radovi i dalje ići u tom pravcu.

SAZNAJ VIŠE: