U posljednje mi se vrijeme, kada zaklopim oči, često događa da u mislima otplovim do neke raskošne rezidencije u Provansi, opasane magičnim plaštom ljubičaste lavande, ispred koje me čeka fino ulaštena vintage Mečka mekanih rubova, lijepa i posve nepraktična, bez suvišnih mjesta za dječje sjedalice, luftmadrace i ležaljke. Mečka pali iz prve. Bezbrižni, bogati i s proljećem u kosi, klizimo kroz mirisna polja, a meni kroz odškrinuti prozor vijori svileni šal plešući tango na povjetarcu. Iz radija odzvanja zvonki glas Tracy Chapman. Pjeva o brzim autima i novim počecima. Idemo na more ili se samo vozimo, nebitno je.
Rekao bi čovjek da je malo neobično što me magičnim prostranstvima mojih snova voze stari Mercedesi, obzirom da vozačku dozvolu nisam produžila već dobrih deset godina, većinu vremena pedaliram na svom starom sportskom biciklu, a vozila ne dijelim po markama već po bojama i tome jesu li mi lijepi ili bezveze. No, ako uzmemo u obzir da svaki tjedan na Instagramu predano odradim smjenu od dobrih osam sati, to da su mi se vintage Mercedesi usadili u podsvijest i nije toliko čudno. Posvuda su. Nose setove skija na putu za Aspen, jezde uz tirkizna mora Azurne obale, slobodno jure autocestama, odmaraju uz dekadentne vile ovijene bršljanom… Svaka fotka je dobra fotka ako ime jednu uglancanu vintage Mečku u kadru. Hoćeš nećeš, lutajući bespućima Instagrama vidjeli smo ih na tisuće, a one su nam se sparkirale u mislima uvijek evocirajući iste asocijacije. Luksuz, putovanje, bezbrižnost, nostalgija, odmor, odmak od stvarnosti, ljepota življenja. Tako to ide, tješim se, sve što gledamo zakukulji se negdje u našim mislima i oblikuje naše želje, maštanja i ideale. Netko nam negdje servira svoje snove, a mi kasnije mislimo da su naši vlastiti. No, to je posve nebitno za našu priču.
Bitno je da je automobil koji je proizveden sredinom pedesetih godina postao ultimativno cool u eri Instagrama. A Instagram posebno voli Mercedes-Benz 300 SL. Zašto? Reći će neki (malo potkovaniji znalci) kako je 300 SL ustvari sjajan sportski auto koji može potegnuti 260 kilometara na sat na otvorenoj cesti što ga čini čudom za tehnologiju pedesetih godina, kako je vrlo lagan i dobro leži u zavojima, te svakako zaslužuje svaku trunku svoje popularnosti. No, ne vjerujemo da to igra ikakvu ulogu sanjarima u Instagram bespućima koji pasu oči na lagano zamagljenim fotkama s kordonima palmi u pozadini. Netko je negdje pokrenuo lavinu i ona se zakotrljala. Jedan od razloga njegove popularnosti danas jest što spomenuti model dolazi iz ere kada su auti izgledali kao raj za estete (a ne samo bezdušne limene kutije), što odiše sofisticiranošću i luksuzom, te budi osjećaj tople i utješne nostalgije koju smo svi prigrlili na valu sveopće retromanije. Jednostavno, podsjeća nas na neke bolje dane. Nije niti čudo da dolazi u paketu s opisom #daydreaming koji se usidrio ispod svake druge fotke.
No, da ne zapnemo samo na dobroj staroj Mečki, fotografiranje klasičnih automobila i oldtimera dio je šireg trenda. S desecima tisuća fotografija na Instagramu, možemo reći i da se radi o svojevrsnom fetišu. Teško je to detektirati no čini se da je sve počelo još 2012. godine s hashtagom #soloparking, a pod kojim je virtualna zajednica objavljivala fotografije retro automobila parkiranih ispred arhitektonski zanimljivih gradskih zdanja spajajući tako urbanizam i nostalgiju. S pedantnošću prometnih redara, ekipa je dosad okinula više od 400.000 takvih fotki, budeći u promatračima čitavu paletu asocijacija poput nostalgije, topline, sofisticiranosti, luksuza, putovanja… Naravno, slični su foto projekti rasli poput gljiva nakon kiše. Jednog od njih pokrenuo je i berlinski fotograf Joerg Nicht. Nakon što je jedne nedjelje snimio fotografiju malenog Fiata na ulicama Berlina, nastavio je svake nedjelje loviti slične kadrove, a njegov #asundaycarpic pretvorio se u pravi mali pokret. Doduše, i ne toliko mali. Danas “nedjeljnih automobila” na Instagramu ima gotovo 160 tisuća. Sasvim je jasno, Instagram koji često zovu platformom na koju odlazimo maštati, posve je lud za vintage automobilima. No, ustvari to niti nije toliko neobično. Čak i kada miruju, auti su simbol putovanja, podsjećaju nas na mogućnost da negdje odemo, da istražujemo nepoznato, da sanjarimo, pa možda čak i da pobjegnemo. Ili, naprosto, da samo besciljno vozimo.
