Osim za aktivnost kojom unapređujemo svoju tjelesnu kondiciju, trčanje je i sinonim za slobodu, za uživanje u nesmetanom kretanju i lijepim prizorima koji nas okružuju, za meditativno stanje u kojem puštamo da konačno, barem na trenutak, odlutamo u mislima i razbistrimo glavu ispunjenu brigama… Po svemu što trčanje jest, ono bi trebalo biti jedno sigurno mjesto, nešto što činimo i pritom se osjećamo osnaženo, slobodno i mirno. No, često, nažalost, trčanje nije aktivnost u kojoj se osjećamo bezbrižno i sigurno. Posebno ako ste žena. To dokazuju i globalni statistički podaci koji navode kako je čak 45.8% trkačica doživjelo neku vrstu uznemiravanja tijekom trčanja, dok je kod muških trkača ta brojka znatno manja – 17.4%.
Samo 3% žena koje su doživjele uznemiravanje su isto i prijavile, dok je 48% njih ignoriralo uznemiravanje tijekom trčanja. Potaknut tim poraznim statistikama, adidas je pokrenuo inicijativu “With Women We Run” čiji je cilj zaustaviti zlostavljanje i bilo koju drugu vrstu nasilja nad ženama te osigurati sigurnije trčanje za sve.
Najveća globalna trkačka zajednica adidas Runners stoga je odlučila poticati promjene u kulturi trčanja i educirati o rodnoj nejednakosti, te se fokusirati na suradnje i konkretne akcije koje kapetani adidas Runnersa i treneri mogu poduzeti u svojim lokalnim zajednicama. Trenerice zajednice adidas Runners pripremile su čak 150 žena da istrče svojih deset kilometara na Zagrebačkom maratonu, a akcija je, osim u Zagrebu, održana i u Osijeku, Beogradu te u Ljubljani. Osim treninga i priprema za maraton, “With Women We Run” inicijativa pružila je ženama još nešto – osjećaj zajedništva, poticaj za napredak i, prije svega, sigurnost.
Kako bismo doznali sve o ovoj hvalevrijednoj inicijativi, ali i o tome jesu li i same doživjele neugodna iskustva tijekom svojih trkačkih treninga, razgovarali smo s Anom Širić i Marie Wasler, adidas Runners kapetanicama.
Prema globalnim statistikama, čak 45.8% trkačica tvrdi da je doživjelo neku vrstu uznemiravanja tijekom trčanja, dok kod muških trkača ta brojka iznosi 17.4%. Kako se vi, kao trkačice, osjećate kada čujete ovakvu, poprilično poraznu, statistiku?
MARIE: S obzirom da vjerujem da je stvarni broj još veći — poprilično me to uznemiruje, ali me ne čudi, nažalost. Mislim da ne poznajem niti jednu ženu koja nije barem jednom čula neku glupi komentar dok je trčala, pa tako i ja. To je naša svakodnevica: neugodni pogledi, komentari na našu odjeću (pogotovo ljeti kad nosimo kratke hlačice) ili nepotrebni komentari. Zaista se nadam da će se to uskoro promijeniti.
ANA: Nažalost, osobno sam imala neka neugodna iskustva i zaista je potrebna akcija i reakcija na sve vrste uznemiravanja prema ženama tijekom bilo kakve sportske aktivnosti. Drago mi je da mogu biti dio adidasove kampanje “With Women We Run” koja promiče sigurnost žena te osvještavanje o nejednakostima prisutnima u trčanju. Želimo osvijestiti žene i stvoriti sigurno okruženje za neometano bavljenje tjelesnom aktivnošću, ali istovremeno osvijestiti muške trkače o problemima s kojima se žene susreću.
Jeste li i same ikada imale neugodnih iskustava? I, ako da, jeste li ih prijavile?
MARIE: Naravno. Imam sreću da većinom trčim u grupi ili sa svojim psom (iako je mala, ljudi nekako baš i ne prilaze kada si u društvu psa) pa se osjećam sigurnije. No kada sam sama, znaju se dogoditi neugodne situacije, pogotovo kada je kasnije navečer ili kada sam u šumi. Sva sreća, na trčanju nikad nisam doživjela ozbiljniju situaciju koju bih trebala prijaviti, ali u svakodnevnom životu jesam.
ANA: S obzirom na to da dolazim iz manjeg grada gdje rijetko vidite trkača, a posebno trkačicu, tijekom barem 90% mojih odlazaka na trčanje u periodu srednje škole, a nažalost i danas, doživjela sam dobacivanje raznih neugodnih komentara. Iako se u većim gradovima poput Zagreba ljudi češće bave trčanjem, ni tu ne manjka ovakvih iskustava. Upravo ovakve situacije udaljavaju žene od trčanja, a situacije mogu biti i puno gore. Zbog nesigurnosti ponekad ne odlaze u parkove i mračnije dijelove grada, te su ograničene s područjem na kojem se osjećaju sigurno. S obzirom na to da sam dio adidas Runners zajednice u Zagrebu, osjećam se puno sigurnije i ne razmišljam više o tome gdje ćemo trčati i je li već pao mrak. No, ako ću ponekad otići sama, i dalje ću se susretati s ovim problemom. Vjerojatno tijekom zimskih mjeseci neću napraviti čitav krug oko Jarunskog jezera jer zaista nije ugodno trčati djelovima na kojima nema nikoga, samo čekam da se zaustavi neki auto i netko počne dobacivati neugodne komentare.
Što vama inicijativa WWWR znači kao trkačicama, ali i kao ženama?
MARIE: Puno znači kada znaš da imaš podršku velikog brenda poput adidasa da u svojoj zajednici možeš raditi na promjeni svijesti. S WWWR inicijativom želimo prvenstveno educirati žene, da znaju da takve situacije nisu normalne i što mogu poduzeti da bi bile sigurnije, ali i muškarce: kako mogu biti podrška ženama i kako nam mogu pomoći u ovoj borbi.
ANA: Znači puno, a vjerujem da će tek značiti jer ova inicijativa tek kreće i smatram da može napraviti značajne promjene, a već velika bi bila osvještavanje društva o ovim problemima. Osobno se želim osjećati sigurnije, kao trkačica i žena jer smo u mnogim životnim situacijama stavljene u neugodne položaje.
Kako ste vi, kao trenerice adidas Runners tima, pripremile žene za njihovih prvih 10 km na Zagrebačkom maratonu? Što su te pripreme uključivale, ne samo na fizičkom, već i na psihičkom planu?
MARIE: Naš je plan bio da žene za svojih prvih 10 kilometara na Zagrebačkom maratonu pripremamo holistički, što znači da ne radimo samo na kondiciji i trčanju, nego smo uključili i druge aspekte: mentalno zdravlje, savjete kako se oporaviti, poklonili smo im opremu za trčanje kako bi bile spremne i najbitnije — stvorili smo zajednicu žena u kojoj mogu naći podršku kad im je teško i kada možda nemaju motivaciju, što je sasvim normalno.
ANA: Žene su se tijekom skoro 2 mjeseca pripremale za prvih 10 km s detaljnim planom treninga koji je bio prilagođen svima, pa čak i onima koji se nisu nikada bavile nekom tjelesnom aktivnosti. Postepeno su krenule s laganim treninzima, a zatim su oni postali duži i intenzivniji. Upravo zajednica i motivacija tijekom čitavog treninga poticali su žene da nastave iako je bilo i zahtjevnih treninga, a uz pomoć trenerskog tima nisu odustajale i mentalno su svakim treningom bile sve spremnije. Osim trkačkih treninga, tu su i treninzi pilatesa, joge i mobilnosti, a tijekom 5 tjedana imale su i radionice o opremi, disanju, prehrani, dodatnim vježbama i jogi.
Tko vam se sve može pridružiti? Koje su najveće prednosti pridruživanju adidas Runners timu?
MARIE: adidas Runnersima se mogu podružiti svi! Jedna od naših misli vodilja je “every pace has its place”, što znači da imamo grupe za početnike, ali i za naprednije, ne zanima vas vaša seksualna orijentacija, dob, rasa… kod nas su svi dobrodošli! Za žene bih voljela naglasiti prednost da je sigurnije trčati u grupi, ali i zabavnije i motivirajuće!
ANA: Svi se mogu pridružiti, treninzi i svi popratni sadržaji su kompletno besplatni. Na svim treninzima imamo grupe za početnike, kao i one napredne. Tako imamo Newbies grupu za naše trkače koji će to tek postati, ali osim klasičnih grupa, imamo i ozbiljniju trkačku skupinu Speed squad koja se priprema za razna natjecanja i utrke.
Prvo i najvažnije je – sigurnost. Ne moraju razmišljati o tome gdje će trčati i je li prekasno. Puno je manja mogućnosti da će stati iako im je teško jer tu je odlično društvo i ekipa koja vas motivira i gura prema naprijed pri svakom koraku. Osim trkačkih i netrkačkih treninga, trudimo se svima omogućiti što više sadržaja za kompletniju pripremu bilo kakve utrke, a tu je i odlična atmosfera na svakom treningu što rezultira – zaljubljivanjem u ovaj sport.
