U subotu je službeno otvoren showroom umjetnika i dizajnera Silvija Vujičića koji je ujedno i prostor za evente i ured, a potpisuje ga arhitektica Ana Lisonek. U nastavku donosimo sve što trebate znati o projektu.
Riječ arhitektice: U jednom od zagrebačkih donjogradskih blokova smještena je multifunkcionalna skrivena građevina od 12 m2 projektirana za jednog korisnika. Savršenog pravokutnog oblika, s jednostavnom čeličnom konstrukcijom i dvanaest kliznih staklenih panela, suprotstavljena je ruševnoj prizemnoj građevini koju nastanjuje. Prostoru se pristupa željeznom rampom koja je također smještena iza crnih kliznih vrata industrijskog mjerila.
Stara prizemna građevina bivše Hochsingerove octare prvotno je u sredini sadržavala natkriveno dvorište koje je početkom 20.stoljeća služilo za parkiranje dostavnih kočija. Danas je to dvorište neprepoznatljivo te sadržava samonikli zeleni vrt, minijaturnu gradsku džunglu nepoznatu javnosti koja netaknuta raste već nekoliko desetljeća. Jedinstvena mikroklima polunatkrivenog zaštićenog vrta omogućila je rast invazivnim i rijetkim biljkama koje se ne mogu vidjeti u parkovima centra grada, poput pajsena (Ailanthus altissima), bršljana (Hedera helix), paprati obični jelenjak (Asplenium scolopendrium) i drugih.
Zanimljivost arhitektonskog zadatka bila je projektiranje prostora za jednog specifičnog korisnika koji uspješno djeluje u više različitih medija. Projekt potpisuje arhitektica Ana Lisonek čiji je zadatak bio projektirati multifunkcionalni prostor koji u minimalnoj kvadraturi podržava potrebe umjetnika Silvija Vujičića, a one uključuju primarni ured za sastanke, showroomza arhitektonsko staklo, prezentaciju tekstila i odjeće te sami event space.
Mobilna fasada nove građevine je u potpunosti izrađena od posebnog laminiranog stakla
koje unutar svojih slojeva sadržava uzgojeno ogledalo, detalje od unikatnog tekstila te elemenata u formi crteža pjeskarenih na obje strane stakala. Stakla ujedno prezentiraju autorova razmišljanja i eksperimente u tehnologiji obrade i dizajna stakla. Sami motiv na fasadi izradio je program umjetne inteligencije kojeg klijent koristi kao svojevrsni instrument u svom stvaralaštvu. Radi se o stotinama fotografija iz opsežnog arhiva koje su pretvorene u zanimljivu mrežu obostrano reflektivnih crteža.
Specifičnost ovog arhitektonskog zadatka je bila što je on i interijer i urbanizam u jednom. Interijerski i estetski odražava razmišljanja i djelovanje ovog umjetnika dok na urbanističkom mjerilu useljava u unutrašnjost bloka octare čiju sadašnju sliku uvlači u sebe te njene refleksije fragmentira i ponavlja. Rezultat je ugodan i smiren, gotovo meditativni radni prostor čija se atmosfera radikalno mijenja s dobom dana.
