S Pepijem o stvarima koje najviše volimo; dobroj glazbi, plesu do jutra, hrani i pjenušcima

Kod njega baš sve ugodno klizi; od plesnih koraka na podiju kada on bira glazbu, Dolly i Molly; zadnjih uspješnica iz njegove male vinarije i tvrtke koja nosi ime Vino i gitare, pa sve do osmijeha koji baš uvijek toplo razvuče kada ga sretnete u tom društvenom muvingu
27.05.2022.
IMAGE SOURCE: Privatni Album

Josip Hubzin poznatiji kao Pepi Jogarde dobro je znano ime hrvatske clubbing scene, jedan od najboljih zagrebačkih Dj-a i poznavatelja plesne glazbe, kažu. Svi koji ga prate i dolaze na njegove klupske programe koje organizira, sukreira ili pušta glazbu kao gost, znaju da se uz njega dugo pleše i puno smije, a kući ide sretan i zadovoljan. U ranu zoru. Posebna je to uvijek energija. Osim glazbe, koja ga je obilježila i donijela mu puno poslova i suradnji, Pepi je itekako svestran Dj pa se bavi i vinarstvom, uzgojem CBD ulja, a njegova istraživanja nikada niti ne prestaju. Također, nedjeljom nas glazbeno uzemljuje kroz Adriatic Coasting koji vodi na Yammatu. Otkrio nam je o čemu sve tu zapravo radi, zašto se glazba, kuhinja i hrana tako dobro sljubljuju, što kada dođe više žena nego muškaraca na party, a ako budete pažljivi pri čitanju saznat ćete koja vas dobra glazbena događanja očekuju ovog ljeta. Nas je već odavno nagovorio na ples.

A’jmo od početka, reci mi gdje si odrastao, kako si odrastao i gdje si u svemu tome pronašao glazbu?

Odrastao sam u gradu koji bi svakome poželio za odrastanje, a ime mu je Stuttgart, njemački Detroit automotiv industrije. Od tamo dolazi Porsche, Mercedes i Bosch da spomenem samo nekolicinu. Što se tiče obrazovanja, bogatstva kulture i sigurnosti zasigurno prednjači pred ostalim velegradima u Švabiji. Ima jako ugodnu klimu i infrastrukturu, jako je pogodan za mlade obitelji, ali i skup. Odrastao sam u Stuttgart-Westu kolijevci njemačkog hip-hopa. Trenirao sam judo, dogurao do smeđeg pojasa i bio treći na južnom njemačkom natjecanju. Nakon toga igrao sam godinama nogomet za MTV Stuttgart i SG West, crtao grafite i zapravo su me lopta i importirani vinili iz Amerike najviše zanimali nakon škole iako sam se trebao baviti latinskim u klasičnoj gimnaziji koju sam pohađao do 1995.godine. Volim taj grad, multikulturalan aspekt, vibru i njegovu geo poziciju iako se od tada dosta promijenio. Napustio sam Stuttgart 1996. godine i doselio u Zagreb kako bi uštedio godinu dana školovanja koju mi je oduzeo vojni rok iliti civilna služba. Gore traje školovanje trinaest a u Hrvatskoj dvanaest godina. Tada nisam imao pojma da ću zapeti ovdje.

Kada si se ozbiljnije počeo baviti glazbom?

Dok su drugi išli na more, ja bih svako ljeto radio zamjenske poslove za ljude na godišnjem odmoru. Od pekarskih poslova, rad na traci, vrtlarenja ili arhiviranja registratora u odvjetničkim podrumima za novce koje bih potom utrošio na vinile i opremu. Svoj prvi auto sam financirao od tih novaca. Ploče i posjete record shopovima su se gomilali, poznanstva stvarala. Imalo je to svoju cijenu, ali to mi je bio skok u glazbene vode. Čitavu kolekciju od tada cca 2000 ploča dofurao sam 1996. godine u Sloboštinu u Zagreb, gdje sam živio sa sestrom solo dok smo zajedno pohađali IV. gimnaziju u Utrinama kako bi maturirali. Nisam tada nikoga poznavao no to se ubrzo promijenilo jer bih sa susjedima ,a kasnije prijateljima, dijelio tu glazbu u svom unajmljenom stanu u Varičakovoj Ulici na 8. katu. Zajedno bi je preslušavali i cerekali se. Jednog dana spustio se susjed Pehar s 9. kata i rekao “dosta je, imam gažu za tebe.”

Sjećaš li se svog prvog nastupa pred publikom?

Moj prvi nastup pred publikom u Hrvatskoj ,tu ne ubrajam nastupe u Stuttgartu, bio je u Velikoj Gorici, u sklopu večeri pod nazivom Mezzanine 1998.godine koju je organizirao Vatroslav Vuk. Nakon toga sam predao promo mix Vesni & Vesni  koje su pak isti dale Borisu Borji Ličini i Ratku Gregoru Jagodiću koji su implicirali poziv u legendarni mali Aquarius na Jarunu gdje sam postao rezident četvrtkom na njihovom Stylishu. Špica mi je tada bila bukirati planetarno popularan dvojac Tiefschwarz baš iz mog Stuttgarta dok se još nisu preselili u Berlin i promijenili svoj prizvuk.  

Dugo godina si na sceni i priuštio si nam mnogobrojne fantastične plesne večeri kroz odlične klupske programe. Pokazao si se zapravo i kao odličan organizator. Što misliš o tome?

Kroz svoje klupske večeri, a pogotovo kroz Freilauf sam si dao slobodan hod, što i sama riječ znači u prijevodu, pozivati ljude koje volim primarno kao karaktere, a zatim kao glazbenike. Htio sam proširiti vidike da postoje i druge sfere osim techna i tech-housea koji su dominirali na ovim prostorima u svim pogledima. Za to su mi bili potrebni manji prostori, kompaktne i otvorene sredine. Ljudi koji se ne usude otići u klub, ali bi to rado htjeli. Publika koja bi dozvolila da rastemo skupa. Da otkrivamo nove vode u kojima se mogu pustiti. Pritom mislim na razne žanrove bez etiketiranja. Uvijek sam rado volio biti domaćin, mislim da sam to pokupio od mame. Od kuhanja, serviranja, točenja, pričanja i drijemanja. Sve se odvija organizacijski u kuhinji. Tamo je i meni osobno na kućnim partijima najljepše provesti vrijeme. Kuhinju sam zamijenio kasnije s Dj kabinom. To su žarišta za mene. Okosnice emocija.

Kako si zapravo osmišljavao pojedine programe; Freilauf, fifty:fifty, hohcajt, glazbeni program Garden Breweryja…Kako su se mijenjale tvoje plesne ideje kroz godine?

Freilauf je moj osobni projekt, fifty:fifty i hohcajt su kolaboracije s dragim ljudima i životnim partnerima. Oni su se dogodili, imale svoj životni vijek, bili plodonosni a zatim uvenuli kao u flori i fauni bilo koje mikroklime. Ono što je meni bitno je da ti programi nešto ostave iza sebe. To u prijevodu ne znači što je netko napisao, rekao ili kako je netko svirao nego koja emocija je nametnuta. Je li promijenila nešto kod slušatelja. Frekve, vibre i energija zasigurno mogu transformirati raspoloženja i takvi trenuci ostaju zapamćeni. Kroz glazbu se to lako desi i to je zapravo motor generator za osmišljavanje dotičnih evenata.

Hohcajt je projekt koji ima i svoju slatku privatno-poslovnu pozadinu, i koji se jako lijepo nadovezuje na tvoj odnos sa životnom partnericom Ivanom.

Od svih spomenutih projekata Hohcajt i dalje živi te pomažem oko njega s veseljem. Dok smo mi živi i agilni kao par pratit će nas vjerujem. S obzirom na to da se nismo stigli još vjenčati smatramo to nekom vrstom supstitucije. Sama riječ hohcajt na starozagrebačkom znači svadba. Meni je to pandan gdje mogu plasirati i predstavljati svoje proizvode. Bila to pjenušava vina, domaće štrukle s konopljom, ili sorbet od jagoda s infuzijom kamilice. Od polja do floora.

Što je potrebno da zaključiš „bila je ovo odlična klupska večer“?

Mislim da je dobra klupska večer kad je više žena nego muškaraca prisutno, kad je mješavina eksplozivna, kad ljudi žmire, plaču, kad se puste. Kad se dogodi magija. Kad ima dim mašine dok se dani, kad je narančasto svijetlo, kad se auditorij sredi, ciljano s veseljem u srcu dođe. Kad disco kugla obasja prostor s tisućama zvijezda na trenutak uz pjesmu s kojom odeš kasnije pjevajući doma i onda opet postane mrak.

Doveo si sjajna imena svjetskog clubbinga u Zagreb, a s mnogima od njih si postao i privatno dobar prijatelj. Vladimir Ivković recimo, a evo prošlu subotu je ponovno Zagreb posjetio Gerd Janson u sklopu programa „Garden presents“. Baš u Gardenu na Žitnjaku sam zadnji put doživjela Gerda kao majstora iza pulta s kojim se pleše bez prestanka. Kako se razvija ta kemija među Dj-ima?

Mislim da se kemija ponajprije stvori van kluba, tijekom razgledavanja grada, večere, vožnje automobilom, na placu, u dućanu dok zajedno tražimo poklone za najbliže. Nadovezivanje u klubu je logična posljedica. Ja bih tu kemiju preimenovao u flert s notama i zajedničkim slavljem života.

Pređimo i u druge sfere tvoje svestrane ličnosti. Dolly i Molly su tvoji posljednji eno aduti zbog kojih sam i ja veselija osoba (smijeh). Kakav je osjećaj uz glazbu baviti se i vinarstvom. Kako si to spojio i odlučio?

Meni se to dogodilo kao Hrvatskoj turizam. Naslijedio sam komad zemlje, počeo saditi, isprobavati. Pao na nos, izgubio uloženo, spoznao greške, išao drugim smjerom, nikad odustao. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da zapravo ljudima pomažem zdravstveno uzgajajući medicinsku konoplju, i što dižem raspoloženje mjehurićima. Veseli me što visoko kotiram kao newcomer s pjenušcima među ozbiljnim igračima iz Hrvatske i svijeta. Molly je pokupila 90 bodova na ocjenjivanju vinskih zvijezda ružičastih vina prije par dana. Etiketa je pokupila nagradu na Paris Packaging Weeku isto kao pakiranja za CBD ulja koju radi Jurica Koletić iz Size agencije.

Uz vinograd si posadio i konoplju, a kamilica je novo područje koje također istražuješ. Otkud znatiželja i volja da se baviš s toliko različitih stvari? Ili su zapravo slične.

Meni je multitasking u krvi, međutim kroz razgovor s prijateljima spoznao sam da sam aktivan na previše strana i onda stanem u nekim sektorima na 70% i ne dovedem priče do kraja. Manje je više i nastojat ću se zapravo fokusirati na maksimalno tri stvari i smanjiti opseg zadataka. Moja metoda zasad je bila učenje putem pokušaja i pogrešaka. Volim se buditi rano, biti u akciji, promatrati promjene kroz djela. Puno pričati mogu na radiju. Sve stvari se daju spojiti kao kad ideš kuhati s namirnicama koje su u frižideru pa dobiješ ideju, a sam obrok nema konkretno ime. Tak je meni u životu. Žongliram s tim što imam i kreiram. Ispadne nekad jako fino.

Gastro je važan aspekt tvoje ideje druženja. Ništa bez dobre hrane! Osim što strastveno kuhaš kod kuće, u planu su ti i neki novi projekti kao što je Pri Pepiju. Reci mi više.

Kroz COVID fazu sam počeo gletati, farbati i slagati prostor u kojem sam zapravo počeo svirati. Ispod teniskog centralnog terena u TC Maksimiru. Koncept je sljedeći: kroz tjedan dva obroka koji će biti dostupni na Woltu i Glovu te vikendom zatvorena društva uz mene, moje proizvode po povoljnim cijenama popraćeno mojom glazbom koju promoviram kroz emisiju Adriatic Coasting na Yammat FM. Dakle objedinjuje sve što volim u jednom paketu. Dobiš papicu, moja pića, moju glazbu i mene u paketu. To će biti dječja igraonica za odrasle. Na jesen krećem jako s tim.

I, od svega ovog, u čemu uživaš najviše?

Najviše uživam na ashtanga yogi i osjećaju nakon nje.

Što pripremaš za ovo ljeto? Što da upišemo u kalendare.

Većinu vremena provest ću u Tisnom radeći oko organizacije međunarodnih festivala. Staging, staffing, koordinacija, dozvole, sigurnost itd. Veselim se jako rasprodanom Adriatic Coasting boat partyju Dekmantel. festivala Tu su još gaže na Love International, gostovanje Lindstroma, Hook & Cook u Puli, Dubrovnik, Rijeka na plaži, gostovanje Djuma Soundsystema u vinogradu u Moslavini, Goulash Disko na Visu i naravno Hohcajt na brodu u Zadru.

Skoro sam zaboravila koliko volim nedjeljni Adriatic Coasting, i svaki put se pitam: „Kako čovjek ‘iskopa’ toliko dobre glazbe“. Posebno to svake nedjelje selektiraš u jedan fini dvosatni glazbeni odabir i svaki me put nešto novo iznenadi.

Stvari nekako nađu mene. Kroz godine kopanja sam stvorio filter i čujem ono što želim čuti. Po tom aspektu vjerujem svemiru koji očito ima dobar plan za mene pa mu se predajem bez previše filozofiranja. Samo opušteno!

SAZNAJ VIŠE: