Ko o čemu, baba o uštipcima, a moji “uštipci” svode se na loše stanje u modnoj industriji (nikad nisam mijesila uštipke, ali se zato od jutra do sutra petljam u modu i beauty). Odavno se priča o nedostatku originalnosti i o tome može li ona uopće danas postojati (može, postojala je u svakom vremenu pa zašto ne bi i u našem) i, ako može, kako je zaštititi. Paradoksalno za samu industriju po imenu moda, ta zaštita originalne ideje danas nema veze s jurnjavom za novim, već vjerujem s nečim potpuno suprotnim: sve više je vezana uz usporavanje. Modni ciklus se više ne zatvara nego se stalno preklapa sam sa sobom, kao ona mitološka zmija, samo bez suštinske simbolike. U trenutku kada ideja više nema fazu sazrijevanja, kada preskače kontekst i ulazi direktno u reprodukciju, prirodno je (iako tužno) da original gubi težinu koja mu “rođenjem pripada”. Ne zato što original nije dobar ili zato što ne postoji, nego zato što nema vremena postati shvaćen i prihvaćen.
Moda je u stanju krize
Živimo u ekonomiji pažnje pa razmak između stvaranja i kopiranja gotovo da više ne postoji. Dizajnerska ideja danas ne prolazi put od ateljea do garderobe, od piste do ulice, od reference do interpretacije. Ona se istog trenutka pojavljuje svugdje – na ekranima, u algoritamskim petljama, u verzijama koje se međusobno ne razlikuju dovoljno da bi imale vlastiti identitet. Ono što je nekada dobivalo snagu kroz trajanje, danas se troši kroz simultanost. Zato i pohabane torbe postaju statusni simbol umjesto novih.
Industrija je na to upozorena još davno. Ako ćemo kroz povijest, industrijalizacija je već pokazala da brzina i razmjer brišu razliku. No ono što algoritmi danas rade jest ubrzavanje tog procesa do točke zamora. Sustav nagrađuje prepoznatljivo, lako ponovljivo, brzo čitljivo. Tako je jednostavno. A rezultat toga je inflacija. Originali i imitacije stoje jedni uz druge, lišeni hijerarhije, i oboje gube na težini. Kad se sve vidi odjednom, ništa nema priliku zauzeti svoje mjesto.
Što u modnoj industriji danas ima smisla?
To se posebno jasno vidi u modi. Djelomice u kolekcijama dizajnera, ali posebno u načinu na koji se o njima govori. Debiji su postali spektakl sami po sebi, često bez stvarne faze procjene. Nagrade više ne nose težinu jer dolaze prerano ili prekasno, prečesto i predvidljivo. Cijene luksuza rastu bez jasne veze s vrijednošću, dok se “heritage” koristi kao floskula, a ne kao odgovornost. Sve je stalno “važno” i “kultno”, a ništa više nije.
Originalnost se u takvom sustavu ne gubi zato što je nema a priori, nego zato što joj se ne dopuštaju ni vrijeme sazrijevanja ni tišina. Sve mora odmah: biti viđeno, komentirano, reproducirano. I prije nego što se ideja uopće smjesti u širi kontekst – kulturni, estetski, povijesni – ona je već pretvorena u vizualni refren od kojeg vam se smuči. Hej, pa danas i Steven Meisel kopira sam sebe.
Zato sam sigurna da zaštita originalnosti znači povratak ritmu. Znači priznanje da moda nije niz izoliranih slika, nego lanac odnosa: između prošlosti i sadašnjosti, između autora i onih koji nešto nose, između ideje i njezine primjene. No, uz svu ljubav, nisam sigurna da je povratak prijašnjem ritmu moguć. Vjerojatno treba pronaći neki novi. Neki koji će nići iz pepela i pitam se znači li to da sve prvo treba spaliti.
Jer usporavanje o kojem pričam nije romantična gesta niti nostalgija za nekim izgubljenim vremenom. Ono je praktična nužnost za ljude koji i dalje žele vidjeti smisao. Ne samo u modi nego u svijetu, jer nemojmo zaboraviti onu floskulu da je moda društveni fenomen, njegovo ogledalo. Kada dizajner mora stalno “resetirati” vlastiti identitet kako bi ostao relevantan algoritmu, što nam to govori o vrijednosti kreativnog procesa i stanju svijeta u cjelini.
No, malo tko ima petlju za odustajanje od stalne prisutnosti i odluku da se ne reagira na svaku vizualnu provokaciju i ne ulazi u svaku petlju pažnje. Kako odustati od te agresivnosti kada je sve oko vas agresivno? Gdje pronaći svoju tišinu i strpljenje.
Sigurna sam da moda ne pati od nedostatka ideja. Pati od nedostatka vremena. A bez vremena, ni original ni kopija nemaju šansu trajati.
