Pustopoljine medijskog prostora tek tu i tamo pronađu neki slobodni kutak za Osijek, no čak kada se to i dogodi, do naših ušiju dopru tek turobne vijesti o gradu na Dravi koji kopni dok mladi i perspektivni, s kovčezima u rukama, od njega odlaze u potrazi za nekim boljim sutra. Izlozi su se ispraznili, ulice utihnule, a starije generacije nostalgično se prisjećaju živahne kulturne scene, rasplesanih vikenda u staroj Tufni, krcatih kino dvorana i Kopike koja ljeti vrvi bučnim kupačima. Sve priče uvijek zvuče slično, obojene nijansama pesimizma, zabrinutosti i ponešto nostalgije. I da, istina je, iz grada se zbilja odlazi. No, nije ipak sve tako crno. U gradu na Dravi ipak se živi, diše, stvara i gura. Kako bismo priču o Osijeku, za promjenu, obojili svjetlijom paletom, razgovarali smo s tri sjajne žene koje svojim neumornim radom, idejama i trudom mijenjaju grad nabolje. Svim izazovima i tegobama unatoč, u Osijeku se, čini se, rađa neka nova scena.
INES ŠEHU
Ines Šefu grafička je dizajnerica, kreativna direktorica i vlasnica modnog brenda Fckbl koji je odavno prepoznat izvan osječkih granica. Upravo ju rad na brendu okupira u potpunosti pa se voli našaliti da u svojoj glavi radi 24 sata dnevno. Ideja i kreativnosti nikada joj ne manjka, a često se tako rode i ideje koje nemaju izravne veze s brendom pa ih poželi provesti u djelo. Jednu takvu ostvarila je i s udrugom PLANTaža. U sklopu projekta Zelena Školica osmislila je DIY radionice za djecu školske dobi na temu recikliranja stare odjeće i materijala. S dečkom sudjeluje i na projektima koji su vezani za product fotografiju. Trenutno ju okupira projekt za jednu regionalnu korporaciju, te kaže da je jako ponosna što je njezin rad prepoznat i izvan modnih krugova.
OSIJEK VEĆ DUGO PRATI IMIDŽ GRADA IZ KOJEG SVI ODLAZE. ŠTO TEBE TJERA DA OSTANEŠ?
Slažem se, dosta kreativnih i ambicioznih mladih ljudi je otišlo iz grada ali s druge strane drago mi je ako su se pronašli tamo gdje jesu i da se trude ostvariti svoj cilj. Ne mogu reći da nisam razmišljala i sama o odlasku iz Osijeka, ali nakon svakog tog promišljanja se dogodio neki preokret u mom poslovanju i prilika za osobni rast. Izazovno ali i zanimljivo mi je koristiti sve što mi mala sredina pruža, od ničega graditi nešto. Ako sam ovdje uspjela znači da mogu uspjeti bilo gdje. Tempo života ovdje također igra veliku ulogu. A kao glavni razlog što sam još uvijek ovdje je taj što mi se još uvijek nije ukazala prilika za koju sam baš onako bila zagrijana da bi odlučila napustiti Osijek.
KAKO BI OPISALA KULTURNU SCENU U OSIJEKU? ŠTO SE TRENUTNO DOGAĐA U GRADU? MIJENJA LI SE ONA NABOLJE?
Početak je malo teži u Osijeku nego u Zagrebu osobito zato što je tu mala scena na kojoj se svi poznaju, a podrška često ovisi o dobroj volji jedinica lokalne samouprave. Iako Osijek ima mnogo kvalitetnih kreativaca, zbog trenutne situacije u kojoj se svi nalazimo grad se ponovno uspavao i sve je stavljeno na hold. Sada se razmišlja i djeluje na neke druge načine koji su prikladniji. Koncepti se prilagođavaju pandemiji, što mi je drago vidjeti jer imam osjećaj da ljudi ne odustaju od borbe. Ne bih htjela da se stekne dojam kako se ovdje ništa ne dešava i da je svijet stao. Osijek kroz cijelu godinu nudi razne kulturne manifestacije, izložbe i festivale koje vrijedi popratiti i posjetiti. Nadamo se kako će svijet uskoro postati bolje mjesto kako bi se i kulturna scena u našem gradu popela na stepenicu više.
NA KOJE OSJEČKE KREATIVCE BI SKRENULA PAŽNJU?
Kreativci koji se po meni ističu su divni ljudi iz udruge PLANTaža, Marin Lončar fotograf i videograf, Joanna Paciorek naša najpoznatija fotografkinja, grafički kreativci iz Studia 33 te mlada ilustratorica Dora Kralik/Ilustartorius.
ŠTO MISLIŠ DA BI TREBALO NAPRAVITI DA SCENA JOŠ ŽIVNE?
Osijeku nedostaje prostor u kojem bi razne udruge i kreativci mogli stvarati. Mjesto gdje možeš doći popiti kavu, čaj ali u isto vrijeme otići na neku radionicu ili posjetiti izložbu mladih umjetnika. Za takvu kulturnu scenu žive kreativci našeg grada, ali nažalost ovisimo o lokalnoj samoupravi koja kao da nema sluha i interesa za mjesto ovakvog tipa. Bez obzira na tu činjenicu i jedini problem kreativci i umjetnici koji su ovdje ostali ne posustaju u svojim naumima i idejama. Taj duh mi vraća vjeru da će scena živnuti iako živimo u izazovnim i nepredvidivim vremenima.
MIRNA ŠMIT
Mirna Šmit neumorna je duša s mnogo različitih uloga. Trenutno je zaposlena u Zakladi za razvoj lokalne zajednice Slagalica, već deset godina radi kao radijska voditeljica na HRT Radio Osijeku te sudjeluje u organizaciji nekoliko događaja u Osijeku. Mirna je završila Kulturologiju i medijsku kulturu, trenerica je medijske pismenosti, te radi kao novinarka i PR-ovka. Osim toga, gorljiva je aktivistica zbog čega, kaže, često priča u mikrofon, a taj medijski produžetak koristi i kao alat za promoviranje pozitivnih i inovativnih priča iz grada koji ima jednu posebnu energiju.
OSIJEK VEĆ DUGO PRATI IMIDŽ GRADA IZ KOJEG SVI ODLAZE. ŠTO TEBE TJERA DA OSTANEŠ?
Osijek te ne tjera na ostanak – on te jednostavno poziva. To je jedna mala urbana sredina, koja kao i svaka druga, ima svoje prednosti i nedostatke. Nažalost, u javno-medijskom prostoru često se prezentiraju nedostaci, a rijetko kada ističemo pozitivne gradske priče. Činjenica je da Osijeku treba udahnuti jednu novu dimenziju urbanosti i da nikada ne smijemo do kraja biti zadovoljni s mjestom u kojemu živimo jer ono se tada nikada neće razvijati i nadograđivati. No, Osijek ipak spada u one gradove koji te ostave bez daha nakon prvog dolaska – njega krasi lakoća i spontanost, a najvećim dijelom su za to zaduženi ljudi. Grad čine ljudi, ne samo infrastruktura i znamenitosti. Iako, ima se Osijek s čime pohvaliti – u njemu se vozio prvi tramvaj, kuhalo prvo pivo, razvijala bogata povijest filantropije, gradila urbana, studentska scena iz Rupe… Osijek je puno više od najvećeg grada u Slavoniji, to je mjesto u kojemu se osjećaš kao kod kuće.
KAKO BI OPISALA KULTURNU SCENU U OSIJEKU? ŠTO SE TRENUTNO DOGAĐA U GRADU? MIJENJA LI SE ONA NABOLJE?
Osijek se budi – tako mi se nekako čini. Osijek okuplja jednu grupicu kreativaca koji promišljaju, koji se aktiviraju i koji donose novine u grad – to su ljudi koji Osijek vide kao potencijalno mjesto urbane kulture, novih modela participacije, mjesto umjetnosti i aktivizma, mjesto dobre muzike i sadržaja. Iako u gradu, koji se voli pohvaliti velikim brojem studenata i mladih, još uvijek ne postoji jedan autonomni, alternativni centar za mlade i kulturu, društveni centar, hub, mjesto umrežavanja, klub – nazovite ga kako god, ipak postoji jedna scena koja radi, stvara i pokazuje da Osijek promišlja na način kako promišljaju veliki europski gradovi. U Osijeku ćete naletjeti na UFO (Urban fest Osijek), ReArt, Pannonian Challenge – najveći festival ekstremnih sportova, Gumiranje, In da Sofa-u, Filmsku rundu, Zemlju bez granica, Craft beer festival i druge događaje čiji organizatori misle i djeluju izvan okvira. Scena je tu, ali ona zahtijeva kontinuiranu logističku podršku, jak interes lokalnih politika koje bi trebale imati za cilj brendiranje grada kao urbane sredine u kojoj svatko može pronaći svoje sigurno mjesto za život i djelovanje. Kotačići promjene se vrte, baš kao i kotači na biciklima Legica i Lega, no uvijek dobro dođe jedan mali poguranac.
NA KOJE OSJEČKE KREATIVCE BI SKRENULA PAŽNJU?
Već sam spomenula događaje koji organiziraju osječki kreativci koji svoja znanja i vještine ulažu u grad – to su uglavnom mali ljudi koji se već godinama nalaze na kulturnoj sceni grada Osijeka, koji znaju kako je to boriti se s vjetrenjačama, a ipak ne odustati od cilja i vizije. To su ljudi koji dolaze iz malih agencija, tvrtki i udruga, pojedinci koji imaju energiju kao jedan tvornički pogon.
ŠTO MISLIŠ DA BI TREBALO NAPRAVITI DA SCENA JOŠ ŽIVNE?
Scena koja odgovara na potrebe svojih sugrađana se stvara na ulici, među ljudima, u parkovima, na plažama i šetnicama, ne u uredima lokalnih samouprava, turističkim uredima i firmama. Uredi bi trebali služiti kao ravnopravni partneri i podržavatelji kreative – tako se gradi urbani identitet grada. Osluškivanjem svojih sugrađana, podržavanjem njihovih ideja, promicanjem aktivne participacije i suradnje može se izgraditi poželjno mjesto za život. Osijek treba biti prepoznat kao potencijal – u njemu možda nema onih stvari koje ćete naći u velikim gradovima, ali upravo zbog toga on treba biti potencijal u kojemu se nove priče mogu lako stvarati. Grad čine ljudi – i oni “mali” koji kreiraju sadržaje, ali i oni “veliki” koji sjede na važnim pozicijama. I jedni i drugi su dio grada i moraju moći raditi, stvarati i promišljati zajedno.
DARIJA WALTER
Dariju Walter smo već predstavili na portalu u sklopu teme o kreativnim ženama, ali ne bi bilo zgoreg da ponovimo gradivo. Darija je tajnica i project managerica u ekološko-kreativnoj udruzi PLANTaža. Udruga već šest godina neumorno radi razvijajući kreativne i inovativne projekte u Osijeku, a osim promicanja umjetnosti i kulture, PLANTaža organizira i brojne radionice i edukacije usmjerene na očuvanje prirode i održive načine življenja. Darija kaže kako ju u ovom trenutku najviše okupiraju projekti i jačanje kapaciteta udruge što zahtjeva svakodnevni rad i trud bez radnog vremena. Osim PLANTaže, Darija se bavi i hortikulturnim dizajnom, te djeluje kao media freelancer i model.
OSIJEK VEĆ DUGO PRATI IMIDŽ GRADA IZ KOJEG SVI ODLAZE. ŠTO TEBE TJERA DA OSTANEŠ?
Iako nisam rođena Osječanka, Osijek smatram svojim gradom. U njemu sam provela najljepše i najteže trenutke u životu i za ovaj grad vežu me predivne uspomene koje su me izgradile kao osobu kakva sam danas. Za mene je Osijek grad koji unatoč negativnom trendu iseljavanja ima nešto što ima malo koji grad – a to je što vas uvijek može nešto novo iznenaditi, a opet ima tu prisnost koju nemaju svi gradovi. Nakon života u Zagrebu, shvatila sam koliko volim Osijek, njegove parkove, no prije svega ljude koji ne odustaju. Sve je to valjda utjecalo na to da upravo u ovom gradu želim stvarati, mijenjati stvari na bolje i imati obitelj. Također, velika je prednost živjeti u gradu u kojem vam zapravo treba posao i dobar bicikl jer možete biti strašno produktivni, a opet uživati u malim stvarima koje čine dane ljepšim. Tako do podneva imam dovoljno vremena obaviti sve pozive i odgovoriti na e-mailove, otići u banku, na sastanke, svratiti do tržnice i popiti kavu. Takva mala zadovoljstva čine život mnogo ugodnijim.
KAKO BI OPISALA KULTURNU SCENU U OSIJEKU? ŠTO SE TRENUTNO DOGAĐA U GRADU? MIJENJA LI SE ONA NABOLJE?
Kulturna scena se ne predaje, osobito ona alternativno urbana. Zbog egzodusa većinom mladih i perspektivnih pojedinaca grad Osijek ostao je bez kvalitetnih ljudi koji su činili ovaj grad i u njemu stvarali sadržaje. Trudom malobrojnih aktivnih pojedinaca, većinski iz organizacija civilnog društva, razvijaju se kvalitetni programski sadržaji za zajednicu. Sve se više i taj entuzijazam prepoznaje, no još uvijek u Osijeku najveću ponudu stvaraju kafići lakog zvuka ili noćni program namijenjen onima koji više vole turbo folk glazbu. U centru povijesne jezgre, u Tvrđi, najveći broj klubova pušta upravo takvu glazbu koja je prije bila namijenjena periferiji grada. Bez obzira na veliki broj onih koji više preferiraju istočni melos, ima i onih koji se usuđuju stvarati sadržaje koji ipak potiču na promišljanje i valjda zbog toga se neke stvari ipak mijenjaju na bolje. Možda laganim korakom, no ipak se kreće. Kultura uz ona nacionalna izdanja poput kazališta, kina Urania, programa koje provode jedinice lokalne samouprave ili Akademija u velikoj većini ovisi o entuzijastima i njihovom vremenu kojeg žele utrošiti na pokretanje zanimljivih i kreativnih programa. Tako su djevojke iz udruge Teatar to go pokrenule reviju kratkometražnih filmova Filmska Runda. Tu je i ReArt festival kojeg čine kreativci i umjetnici, Slama Land Art Festival poziva umjetnike na stvaranje slamnatih skulptura ili od drugih prirodnih materijala uz završno paljenje najveće tematske skulpture. Udruga PLANTaža stvara kulturni sadržaj u prostoru i često surađujemo s drugim udrugama, a ove je godine s radom počeo Kulturni Centar koji je već sada ukazao na veliku potrebu za kulturnim aktivnostima potičući suradnju s drugim dionicima, kako udrugama tako i umjetnicima, kreativcima…
NA KOJE OSJEČKE KREATIVCE BI SKRENULA PAŽNJU?
Iako se ponekad čini kako se u Osijeku ništa ne događa to zaista nije tako. Već godinama njegujemo skladne odnose s raznim udrugama između ostalog s Plesnim studijom Shine koji već više od desetljeća njeguje plesnu umjetnost u gradu Osijeku. Tu je i umjetnik Nikola Faller poznat po svojim slamnatim skulpturama ali najviše po land art umjetnosti. Često se zna istaknuti kako festival Slama ima potencijal razvijanja u hrvatski Burning Man no na više ekološko prihvatljiv način. Djevojke iz udruga ReArt, Teatar to go, osječki glumci, studenti s Akademije za umjetnost i kulturu, jazz glazbenici, rukotvorci koji su pokrenuli vlastiti posao iz hobija. Svi oni pridonose stvaranju osječke kreativne scene, a kako ne živimo u velikom gradu često se stvara sinergija što samo pridonosi još većoj kvaliteti programa i aktivnosti.
ŠTO MISLIŠ DA BI TREBALO NAPRAVITI DA SCENA JOŠ ŽIVNE?
Za početak malo više političke volje i suradnje. Naime brojni kreativci, umjetnici pa i udruge nemaju prostor u kojem bi se mogli razvijati i stvarati još kvalitetnije sadržaje. Unatoč činjenici što Osijek ima veliki broj napuštenih tvornica i zgrada, prostor je za mnoge nepremostiv problem. Iako postoje inicijative za pokretanjem jednog takvog zajedničkog prostora koji bi na jednom mjestu okupio mnoge kreativce, mlade obrtnike i udruge još uvijek se mnogi od njih snalaze na razne načine. Najam poslovnih prostora za mnoge predstavlja veliki problem, a jedno od rješenja nalazi se upravo u poticanju javno privatnog partnerstva što bi uvelike olakšalo i potaknulo mnoge da ostvare svoje poduzetničke ideje. Osijek ima veliki potencijal biti predvodnik u mnogim održivim rješenjima, no često ispada kako se uvijek nekog ili nešto čeka. Pa dok vrijeme prolazi većina mladih i dalje razmišlja kako pronaći bolje uvjete u nekom drugom gradu, u nekoj drugoj državi…
