Od Fruit of the Looma do Juicy Couturea. Moda je opet opsjednuta našim djetinjstvom

Od Fruit of the Looma do Juicy Couturea, moda se vraća brendovima i trendovima iz našeg djetinjstva. A mi ih volimo vidjeti, možda čak i ponovno nositi
11.09.2026.
IMAGE SOURCE: @juicycouture, Instagram
fruit of the loom
RECOMMENDED

“Sve je regresija u djetinjstvo, pošto budućnost ne vidimo”, rekla bi moja Manda Javorina dok joj s uzbuđenjem tipkam da sam upravo izmislila temu.

Nostalgija je svuda oko nas

Vjerojatno nismo nikad toliko govorili o nostalgiji kao sada. Prožima baš sve segmente; najviše je vidljiva u modi, trošimo je kroz povratak sitcom estetike, a onda i kroz interijere u vidu staklenih stolova, akrila i vintage lampi. Vraćaju se retro pakiranja kod jela i pića s premisom da kupac ne kupuje samo proizvod, već i osjećaj, a onda su tu i stari fontovi, pixel estetika i logotipi iz 90-ih. Nostalgija je glavna tema i ovogodišnjeg Salona mladih.

Tehnološki se, paralelno uz predstavljanje iPhonea broj 18 pojavio i Tamagotchi, ovaj put u obliku prstena, koji nas vodi u vrijeme kad smo brigu o kućnim ljubimcima učili stišćući gumbe. Možda su, uz Nintendo, to bili prvi gumbići koji su nas lagano uvodili u izmišljeni svijet koji zapravo danas živimo. Koji nam očito postaje dosadan pa se dobrim dijelom vraćamo na staro i poznato. I živimo u uvjerenju da je mnogo toga prije bilo bolje.

Možda, tj. sigurno pišem iz midlife perspektive iz koje mi se čini da se krug već neko dulje vrijeme zatvara, a osim što recikliramo sve što još nismo, sjećamo se poznatog komfora koji nam određeni brendovi i danas donose. Nekome je to Linolada i vječno pitanje crno ili bijelo, nekome limenka Radenske, a nekome prastari tatin Paul&Shark pulover koji je nosio svake zime.

Nostalgija sigurno nije ista za sve, ali princip je sličan: prepoznajemo nešto što pamtimo od ranije i ponovno tome dajemo vrijednost. Na to podsjetila jedna ludo neočakivana suradnja.

Fruit of the Loom je ponovno cool?

Nakon brendova Lotto, Everlast i još mnogo drugih, Zara je predstavila kolekciju s valjda prvim brendom čiju sam hoodie nosila, a to je Fruit of the Loom. Odlijepila sam kad sam to vidjela, pa sam krenula čačkati i saznala da je taj brend osnovan još 1851. godine, što ga čini jednim od najstarijih povijesnih brendova na svijetu.

Bio je sinonim za bazne komade i nosili smo ga svi. Izbor je bio skroman pa si mogao birati između bijele, bež, crvene i tamnoplave majice ili one bez kapuljače. Znam da je frend stalno visio u tamnoplavoj i mislim da se već tada rodila moja ljubav prema muškim, čitaj: loose majicama. Ukratko, Fruit of the Loom je uz Converse bio brend koji su nosili ama baš svi, tako da me ova suradnja zapravo malo i obradovala. Pogotovo zato što je Fruit of the Loom bio toliko običan da ga nismo ni smatrali nekim ozbiljnim modnim brendom. A Zara je baš njega danas odabrala za svoju novu suradnju i dala mu modni predznak.

Iako je to danas nešto posve drugo i ne planiram kupiti ništa. Ali primjećujem da na Vintedu posežem za brendovima koji su točno rubno off da su mi opet super. O tom digitalnom ormaru prošlosti sam već i pisala i jako mi je zanimljivo da smo nekad modu iz 80-ih gledali samo na starim fotografijama, dok je danas možemo dodati u košaricu i pričekati da stigne u ormarić.

Od Juicy Couturea do posuđene nostalgije

Jedan od brendova koje pratim je i Juicy Couture, koji je na modni tron zakucala Paris Hilton, i moram priznat da sam uvijek nosila trenirke od baršuna, ali nikad s potpisom Juicy Couture. Vjerojatno bih i danas izbjegla natpis Juicy od cirkona na stražnjici, ali u vrijeme kada jedva čekamo priliku da nekog nasmijemo ili zavedemo natpisom na odjeći, ima mi više smisla nego kad sam bila klinka.

Trenirke su danas kontinuirano rasprodane, što znači da niša religiozno luduje za istima pa Juicy Couture ponovno gori u popularnosti. Izgleda kao da je nekad kič danas postao dio njegove vrijednosti.

Čini mi se da je stvar zapravo malo zanimljivija od običnog povratka trendova. Ne vraćamo nužno ono što smo nekad nosili, već i način na koji smo se zbog tih stvari osjećali. A što je s onima koji se tog vremena zapravo ni ne sjećaju?

Netko tko danas ima dvadeset godina može biti nostalgičan za estetikom 2000-ih, iako je se jedva ili uopće ne sjeća. Može kupiti staru Juicy trenirku, gledati stare fotografije Paris Hilton, tražiti digitalni fotoaparat na Vintedu i imati osjećaj da se vraća u neko vrijeme koje zapravo nikad nije živio. To bi mogla biti neka posuđena nostalgija, vrijeme koje poznajemo samo kroz fotografije, filmove i glazbu. Medije koji su tada prenosili trendove.

Nostalgija kao komercijalni alat

Nostalgija danas više nije samo osobno sjećanje, već postaje komercijalni alat. Brendovi ne prodaju samo stvar koju smo nekad imali, već puno više od toga. A Zara to jako dobro zna i prati pa volim reći: vadi brendove iz naftalina. Brendovi koji već imaju svoju povijest i publiku. Everlast, Lotto, Fruit of the Loom, a onda i suradnje koje se kreću između mode, sporta i nostalgije pokazuju da danas nije nužno dovoljno napraviti novi brend. Ponekad je dovoljno uzeti nešto što već dobro poznajemo i pokazati nam ga iz drugog kuta.

Fruit of the Loom nikad nije bio luksuz, nije bio nešto oko čega smo gradili outfit i nije bio statusni simbol. Bio je samo obična majica. Juicy Couture je bila trenirka. Converse su bile niske i visoke tenisice. Neke stvari nisu bile “estetika” dok ih nismo počeli gledati iz dovoljno velike vremenske udaljenosti.

Danas su nam neke od njih “špica”, jer ih vežemo uz vrijeme kao što vežemo i mirise. Daleko od toga da želim ponovno biti klinka u Juicy trenirci i nositi istu Fruit of the Loom majicu ili čekati da mi crkne Tamagotchi preko noći. Ali ovi tragovi koji su ostali mi se baš sviđaju. Danas sve manje žudim za novim, više me zabavlja ono što sam na ovaj ili onaj način već jednom voljela.

SAZNAJ VIŠE: