Ako bih trebala birati samo jedan outfit do kraja života, to bi bile dobro krojene traperice, obavezno dva prsta iznad gležnja i sivi dva broja veći sweater. Na nogama crne japanke s malom potpeticom kao tanašna veza s elegancijom. U prijevodu, to je moj komfort outfit za kojim posežem uvijek kada nemam volje, želje i ideje za nečim drugim. Ili kad se jednostavno želim zblendati s društvom. Tek sam nedavno osvijestila da moj izbor odjeće nema puno veze s trendovima, već više s emocionalnim stanjem. Odjeća kao emocionalni oklop? To me nagnalo da razmislim koliko odijevanje zapravo ima veze s onim što osjećamo. Otuda proizlazi potreba da ponekad želimo biti kompletno nevidljivi, dok drugi put želimo glasno dati do znanja da smo tu i da samouvjereno hodamo po zemlji.
Outfit za loše dane
Uvijek kad mi je teško, volim nabiti velike sunčane naočale iza kojih se pokušavam sakriti. O outfitu tada ni ne razmišljam. Tako sam jedno jutro nakon “loših vijesti” i neprospavane noći izašla u bundi i sunčanim naočalama dok je vani bilo ispod nule i spremao se snijeg. Iz više razloga nisam ih skidala ni u prostoru i nastavila doručkovati mimoze. Siromašna emotivna stanja od mene traže baš to: komfor, minimalizam i što manju vidljivost. Pored velikih sunčanih naočala survival kit komad je velika majica s kapuljačom. Kapuljača je, naravno, tih dana na glavi i u mojem slučaju šalje poruku: “Molim vas, nemojte mi se danas obraćati. Ako baš morate, neka bude nužno.” Majica s kapuljačom je u tom slučaju moja tješilica i nekad znam provesti dane u njoj sve dok se ne dovedem na razumnu temperaturu.
Revenge dress: kada odjeća postane simbol
A onda uglavnom kreće potpuni obrat. Možda zato ni ne čudi da neke odjevne kombinacije dobiju gotovo mitski status. Jedna od njih je i revenge dress, pojam koji, naravno, nije nastao u modnoj industriji, već u medijima, a za njega je inspiracija potekla od princeze Diane. Onog dana kada je Charles u televizijskom intervjuu priznao nevjeru, Diana se na dobrotvornoj večeri u Serpentine Gallery pojavila u pripijenoj svilenoj crnoj haljini otvorenih ramena s potpisom dizajnerice Christine Stambolian, koja nije bila planetarno poznata, ali je odijevala društvenu elitu.
Mediji su Dianino pojavljivanje etiketirali kao odijevanje iz osvete, dok je kasnije sugerirano da je htjela nositi nešto u čemu se osjeća snažno i dobro. Definitivno nisam ni revenge dress ni revenge body tip jer mislim da tako izgledam stalno (smijeh), ali je moja ideja o odijevanju kad se želiš pokazati svijetu upravo ta – osnaživanje.
Odjeća ne liječi, ali ponekad pomaže
I nekada baš to trebamo. Možda trebamo i kompliment nepoznatog prolaznika. Ili želimo inspirirati sebe, a onda i druge. Tako da odijevanjem šaljemo razne poruke: od toga da smo taj dan malo odustali od sebe do toga da se želimo baš dobro zabaviti. Ne sjećam se ovog odustajanja već dugo, možda je to znak da sam evoluirala, haha, to će pokazati vrijeme. Ali se sjećam trenutka kada sam nedavno u šorcu i natikačama nabadala po kvartu kao da osvajam svijet. Osjećala sam se fantastično i tako lagano pa sam tu energiju jednostavno htjela pustiti u svemir.
Nekome godišnja doba otvaraju ili zatvaraju apetit za potpuno izražavanje kroz odijevanje. Primjerice, mojoj frendici je ljeto savršena kulisa za pretty girl estetiku i nošenje komada koji su čekali tu priliku. “Sve je lakše bez onog dosadnog teškog kaputa koji vucaram cijelu zimu.”
I potpuno se slažem s njom jer imamo isti osjećaj oko toga da teška zimska odjeća i obuća totalno usporavaju. Iako je paradoksalno jer je ljeto to vrijeme kad se topimo i vozimo u drugoj brzini. Ali prisutna je posve druga emocija; otvorena, topla, zaljubljiva. Osim toga, na sebi imamo manje odjeće no ikad, a vrućina koja isparava iz asfalta nas može nervirati, ali i uzbuditi. Odluka o prepuštanju je samo naša, a odijevanje ćemo onda prilagoditi osjećaju, jelda?
Emotivni krš koji nosimo iznutra neće pokrpati ni jedna haljina, ni sandale, ni savršeno krojene traperice. Ali možda nam mogu biti oklop za hrabrost da izađemo iz kuće. Nekad je i to sasvim ok. Pogotovo kad znamo što slijedi nakon.
