Perfekcionizam se na prvi pogled može činiti kao dobra stvar, ali zapravo može biti pravi otrov. Perfekcionisti su često u stalnoj potrazi za savršenstvom, što rezultira kroničnim stresom, tjeskobom i manjkom samopouzdanja. Ako ova osobina ima veliki utjecaj na vaš život i remeti ravnotežu između težnje za velikim rezultatima i prepoznavanja vlastitih postignuća, vrijeme je da se pozabavite ovim problemom.
JE LI PERFEKCIONIZAM POREMEĆAJ ILI OSOBINA?
Perfekcionizam nije poremećaj osobnosti već karakterna crta koja ljude tjera na postavljanje iznimno visokih standarda u raznim aspektima života. Perfekcionisti te zahtjeve postavljaju sebi, bliskim ljudima i strancima. Potrebno je razlikovati zdravi od patološkog perfekcionizma.
Zdravi perfekcionizam podrazumijeva da si osoba postavlja visoke, ali realne ciljeve, pristupa im s optimizmom, a sve to skupa pomaže osobnom napretku i razvoju.
Nezdravi perfekcionizam sa sobom nosi tjeskobu, nerealno visoke zahtjeve, stalno nezadovoljstvo lošim rezultatima i nemogućnost opuštanja.
ZAŠTO NASTAJE PERFEKCIONIZAM
Hoće li netko postati perfekcionist ili ne, ne ovisi o spolu, dobi ili onome što osoba radi, već ponajviše o iskustvima iz djetinjstva. U djetinjstvu perfekcionisti najčešće ne dobivaju dovoljno podrške, pohvala i bezuvjetnog prihvaćanja od roditelja. Njihovi su roditelji često vrlo zahtjevni i skloni kritiziranju, zbog čega dijete uči da, ako želi zaslužiti ljubav, mora postići izvanredne rezultate. Takva djeca smatraju da nemaju pravo na pogreške i da moraju ispuniti očekivanja svojih roditelja.
Postoji još jedan mogući scenarij – kada je dijete obasuto pohvalama i u svojoj glavi razvije ideju da “valjam samo kad me pohvale”.
KAKO SE PERFEKCIONIZAM OČITUJE U POSLOVANJU I NAČINU RADA
Perfekcionist je pod stalnim pritiskom – čini mu se da nešto nije dovoljno dobro napravio, stalno radi izmjene i ispravke i stoga se rijetko drži rokova. Perfekcionisti imaju kognitivni pristup “sve ili ništa” i stoga žive u strahu od pogrešaka i (čak i malih) neuspjeha, što dovodi do sagorijevanja .
PERFEKCIONIZAM JE NEDOSTATAK LJUBAVI PREMA SEBI
Perfekcionist je usmjeren na vanjske oblike vrednovanja: da ga se smatra savršenim, da ga hvale i cijene. Ovakav pristup zapravo je okretanje leđa sebi i jasna manifestacija neprihvaćanja sebe i nedostatka ljubavi prema sebi.
ZAŠTO JE RADITI SVE JAKO DOBRO ZAPRAVO JAKO LOŠE
U nastojanju da sve radimo savršeno, riskiramo da izgubimo puno više, nego što možemo dobiti. Previsoki zahtjevi koje si postavljamo tjeraju nas da presporo reagiramo, trošimo previše vremena i truda i na kraju dobijemo lošiji rezultat. Nasuprot tome, opušteniji pristup proizvest će najmanje 80% rezultata uz 20% truda.
Nemoguće je uvijek izbjeći pogrešku. Greške su nam potrebne da bismo rasli i shvatili što ne treba činiti, a to je brži put do uspjeha od uzaludnog traganja za savršenstvom.
KAKO PERFEKCIONIZAM UTJEČE NA SAMOPOŠTOVANJE
Perfekcionizam izrazito negativno utječe na samopouzdanje jer osobu usmjerava samo na vlastite nedostatke i neuspjehe. Zato se perfekcionisti “vrte u krug” i pokušavaju sljedeći put biti bolji, no loš scenarij se samo ponavlja, a osjećaj samopouzdanja je sve niži, pa osoba postaje talac vlastite težnje za savršenstvom.
ZBOG ČEGA PERFEKCIONISTI ŽELE SVE NAPRAVITI SAVRŠENO ILI NIKAKO
Svi perfekcionisti u sebi imaju vrlo izraženog i snažnog “unutarnjeg kritičara” koji je zapravo manifestacija neke značajne figure iz djetinjstva, uglavnom roditelja, te biva uhvaćen u zamku “radi to savršeno ili nikako”. Zato su perfekcionisti uvijek u teškim unutarnjim borbama i poteškoćama. Rezultat je često odustajanje od akcije jer „ako nisam savršen, bolje da to ne radim“, te velika duševna bol i nisko samopouzdanje.
DO ČEGA VODI PERFEKCIONIZAM
Takvi su ljudi skloni anksioznosti, depresiji i mogu imati poteškoća u ostvarivanju bliskih odnosa, a neka istraživanja pokazuju da perfekcionizam skraćuje životni vijek. Utječe na sve aspekte života: osjećaj vlastite vrijednosti, učinkovitost na poslu, odnose s voljenima i fizičko zdravlje.
KAKO PERFEKCIONISTI PERCIPIRAJU SVIJET
U glavi perfekcionista svijet je teritorij na kojemu se stalno mora dokazivati pravo na svoje mjesto pod suncem i gdje je čovjek prisiljen biti u vječnoj utrci bez prava na odmor i pogrešku. Njihova percepcija samih sebe je nestabilna: ili ih se smatra dobrim ljudima ili potpunim gubitnicima.
Strah od pogreške tjera ih da se neprestano trude, ali umjesto rezultata dobivaju stalni umor, izgaranje i vječne sumnje u svoje sposobnosti, nezadovoljstvo vlastitim rezultatima. Kronični stres ove vrste može dovesti do problema u međuljudskim odnosima, seksualne disfunkcije i depresije.
3 KORAKA KOJI ĆE VAM POMOĆI DA SE NOSITE S PERFEKCIONIZMOM
1 – Budući da je perfekcionizam pokušaj da se zaštitite od razočaranja, prvi korak je dopustiti sebi pravo na pogreške.
2 – Sljedeći korak je razviti sposobnost uočavanja vlastitih malih uspjeha. Pokušajte voditi mali “dnevnik pobjede” i svaki dan pronađite nešto čime se možete pohvaliti.
3 – Napokon pronađite način da se opustite. Perfekcionistima to obično najteže pada jer su navikli žrtvovati kvalitetan odmor u potrazi za uspjehom, a iscrpljenost im je stalno stanje.
