Kustos Kranjčar galerije, Josip Tešija, predstavio je fotografski art izričaj pod nazivom “Drenaža” koji se dotiče ljudske potrebe da prkosimo starosti konstantnom promjenom izgleda. Zašto se foto priča zove baš drenaža?
“Današnjica, civilizacija, život je uistinu drenaža. Često čujemo riječ “dreniramo”. Temelji kuća i zgrada moraju se drenirati zbog statike, poplava, nenormalnih vremenskih uvjeta, zagađenosti prirode, ratova i drugih elementarnih nepogoda.”
“Dolazimo do ljudskog tijela, sam izgled lica, osobnosti, plastičnih operacija, botoksa i svih drugih čuda, govori o promjeni osobnosti i karaktera. Uvjereni smo da promjenom izgleda, lica, podmlađivanjem prkosimo starosti. Ali, ne, starost je dio i način naših života. Jer koliko god bili estetski drenirani, ipak starimo. Bitno je starost i izgled uskladiti sa samim sobom i biti svoji, posebni, da lice bude ogledalo naše duše i bitnosti.”
U ovom avangardnom projektu sudjelovala je izvrsna ekipa umjetnika: ak. slikarica Sanela Đurinec Raič, fotografkinja Jelena Janković, kamera Suzana Arslani i Josip Tešija.
