Već dugo nisam u single vodama pa se ovaj trend ne odnosi na mene, ali ne mogu se ne osvrnuti na njega. Iako sam ja ta koja je „zauzeta“, okružena sam bliskim ljudima svojih godina koji nisu u vezama. Štoviše, ja sam ona koja je u manjini. I ne želim da se krivo razumijemo, moje prijateljice su sretne sa statusom kakvog trenutno imaju. Nema tu mjesta očajnom traženju „gospodina savršenog“ s kojim će provesti cijeli život. One možda jesu same, ali nisu usamljene. I mislim da je to ključna stvar oko koje se vrti ovaj trend.
Nekoć je cilj svake žene bio udati se (htjela ona to ili ne). Brak je ženi omogućio financijsku sigurnost i krov nad glavom. Međutim, rodne uloge već jako dugo nisu ono što su nekoć bile (iako bi neki voljeli da jesu). Otkad žena može raditi, zarađivati, postati uspješna, graditi karijeru i sama sebe uzdržavati, koncept braka u smislu životnoga ugovora pao je u drugi plan. U brak i vezu ulazi se iz ljubavi, odnosno barem bi tako idealistički trebalo biti. Ipak, izgleda kao da i žene i muškarci sve manje vjeruju u neponovljivu ljubav pa se radije posvećuju sami sebi.
Ljubav prema samom sebi je prioritet
„I can buy myself flowers“ stih je nove pjesme Miley Cyrus koja je srušila rekorde slušanosti. Pjesma je svojevrsna posveta njezinom bivšem mužu Liamu Hemsworthu koji ju je navodno varao s više žena dok su bili u braku. Miley je pjesmom poručila da je spremna nastaviti dalje sama sa sobom jer sebi može dati puno više nego itko drugi. Sličnu stvar napravila je i Shakira, samo puno direktnije. Mislim da ne moram spominjati nju i Piquea, Cadillac i Rolex, jer cijelu priču već znate. Ako baš i niste popratili, imate detalje na našem portalu. Poanta je u tome da su ove dvije žene rekle „fuck it“, prozvale one koje se trebalo prozvati te pokazale da su same sebi najbitnije. Nema plakanja, nema slomljenih srca. Naravno, potpuno je normalno biti tužan i povrijeđen te si ostaviti jedan vremenski period zacjeljivanja. Ali Miley i Shakira nisu svoje pjesme posvetile bolnim trenutcima njihovih raskida već su pokazale srednji prst onima koji su ih povrijedili. I čini se da se sve više pjesama kreće u smjeru prozivanja, osvećivanja i na kraju krajeva ljubavi prema sebi, a sve je manje onih žalopojki sa stihovima „nedostaješ mi“ uz koje smo plakali kad nas je dečko ostavio.
Nije se tek jučer počelo pričati o tome koliko je važno voljeti sebe. Često slušamo o tome da ne možemo ulaziti u ozbiljnu vezu u kojoj ćemo u potpunosti poštivati partnera ako nismo prvo naučili poštivati sami sebe. Ima i neke istine u tome, ali sada se narativ presložio tako da se stavlja imperativ na self-care i isključivo self-care. Ne pripremamo mi svoje psihičko stanje za nikoga. Ako netko dođe u naš život, doći će nekako usput. Neću zaboraviti legendarnu izjavu Rihanne kada ju je reporterka upitala što traži u muškarcu, odnosno kakve kvalitete on mora imati. Njezin odgovor je bio: „ Kao prvo, ja ni ne tražim muškarca“. Rihanna je kao uspješna biznismenka samouvjereno pokazivala da joj ne treba nitko. U međuvremenu je pronašla osobu s kojom želi (bar zasad) provesti život, a sve se nekako odvilo njezinim tempom.
Nitko ne može reći sa sigurnošću kakav Rihanna život vodi unutar svoja četiri zida, je li se ikad osjećala usamljeno, kakve je partnere imala za koje ni ne znamo. Međutim, činjenica jest da su osobe koje su duže vrijeme single, odnosno izvan ozbiljnih veza, potpuno samostalne. Time ne želim reći da sam ja nesamostalna i da ovisim o svom partneru. To nikako. Ali s obzirom da nas dvoje planiramo zajednički život, naravno da donosimo odluke zajedno, i tako već godinama. Meni bliska osoba koja je single mi je jednom rekla da je shvatila koliko toga može sama i koliko je toga već i napravila sama pa joj se neda da joj netko uzdrma taj sklad. Također mi je rekla da uz svoje obveze, ne bi imala vremena za nekog ozbiljnog. Ja sam joj na to rekla da se samo još nije doista zaljubila u nekog jer da je, sve ovo bi palo u vodu. Jesam li ja u pravu s time ili ne, zaista ne znam i iskreno bih voljela da mi netko na to može dati odgovor. No, ono što mogu zaključiti je to da se djevojke i žene doista ne opterećuju time „je li im vrijeme“ za nekog. A zašto? Zato što to više uopće nije bitno. Samački život nije predmet podsmjehivanja. Dapače, čak postoji single-positivity pokret u kojem razne slavne zvijezde ponosno govore o svom singl životu. I te iste zvijezde će prije ili kasnije pronaći partnera, ako ne za stalno, onda bar povremeno, ali taj period samačkog života vodit će samouvjereno.
Era situationshipa
Za izraz „situationship“ sam čula prošle godine, a to je ništa drugo nego malo izmjenjena verzija „prijatelja s povlasticama“. Psihoterapeut Jonathan Alpert opisao je ovaj odnos kao „prostor između predanosti u vezi i nečega što je više od prijateljstva“. Za razliku od veze i prijateljstva s povlasticama, u situationshipu nisu u potpunosti definirane granice. Situationship je ustvari odnos u kojem se dvije osobe ne žele obvezati na neku ozbiljniju vezu i odbacuju etiketu koja se lijepi za ljubavne odnose. Ja sam za situationship čula samo u negativnom smislu i to mislim na one stalne priče koje slušam od bliskih osoba da nemaju pojma na čemu su s nekim. Mislim da će se neki vrlo jasno pronaći u sljedećem scenariju: dopisujete se s osobom koja vam se sviđa, uspjeli ste se vidjeti jednom, dvaput i činilo se kao da se zaista kužite, ali iz nekog razloga ta osoba toliko rijetko odgovara i još rijeđe poziva da se nađete uživo. U jednom trenutku je sve super, u drugom više nije. Toga sam se dosta naslušala i svaki put će prijateljica nakon priče okrenuti očima i izgovoriti tu jezivu rečenicu da se pronašla u „situationshipu“.
Zašto se mnogi nikako ne žele vezati za nekoga? Zašto je toliko teško pronaći nekog za stabilnu vezu? Za odgovore na ta pitanja trebalo bi provesti globalnu anketu. No, činjenica je da je sve manji pritisak na pronalaženje partnera pa je svaka nova generacija puno slobodnija u eksperimentiranju brisanja granica u odnosima. Također, danas postoji niz dating aplikacija koje su dovele do tolikih mogućih opcija pa je teško posvetiti se jednoj osobi. Zato je jednostavnije s jednom osobom biti u nekom slobodnijem odnosu bez obaveza kako bi se puno lakše mogao taj odnos pustiti ako dođe druga, zanimljivija osoba. Ja sam i dalje mišljenja da ako se nekom zaista sviđaš, taj neće imati drugu opciju.
Ja možda na „situationship“ gledam pomalo negativno, ali neću poreći da se iz njega mogu izvući pozitivne stvari. Ako su obje strane svjesne tog odnosa, s njim dobivaju željenu intimnost bez obaveze. Pojedinci imaju slobodu istražiti sebe, svoje strasti i donositi odluke potpuno odvojeno od druge osobe. I takav odnos je savršen za osobe koje su u određenim periodima svoga života u kojima se ne mogu obvezati na ozbiljnu vezu, ali žele provoditi vrijeme s određenom osobom na intimnoj razini. Ovaj nedefinirani odnos je uvijek postojao i o njemu se oduvijek pričalo, ali sada bez osuđivanja.
Koji je zaključak?
Mislim da nije trend biti single, već se smanjio pritisak na to da pod svaku cijenu moraš nekoga pronaći za cijeli život što je oslobađajuće i za žensku i mušku stranu. To ne znači da se više nitko ne zaljubljuje i ne ulazi u ozbiljnu vezu, već si daje vremena za vlastiti rast što na kraju krajeva rezultira zdravom vezom kada do nje dođe. Biti single nije sramotno, a ljubav prema drugoj osobi na romantičan način se može pronaći u bilo kojoj životnoj dobi. Poanta je da jedna vrsta ljubavi uvijek mora postojati, a to je ljubav prema samome sebi. Možemo si sami kupiti cvijeće i sami sebe izvesti na ples, kako bi Miley rekla. Voljeti sebe je ipak neprocjenjivo.
