Otkako su se prije desetak godina upustili u pričanje priča foto-objektivima, Danilo i Katarina u vječnost su upisali bezbroj uspomena, spektakularno dočaravajući ozračja i svu silinu emocija, vješto manevrirajući na razmeđi između dokumentarne fotografije koju krasi spontanost i modnih editorijala koje odlikuje profinjenost. Zahvaljujući istančanom osjećaju za lijepo koji dijele, odvažnosti da se odupru konvencijama i razumijevanju da tržište čezne za drugačijom wedding estetikom, onom koja njeguje osobniji pristup i u prvi plan stavlja narativ jedne ljubavne priče, Danilo i Katarina su proputovali svijet. Najljepše trenutke bilježili su tako od užurbanih ulica Hong Konga, preko pitome Italije i pitoreskne Nizozemske pa sve romantičnog Pariza, Dominikanske Republike, Egipta, Portugala i Grčke.
Njihov unikatan stil prepoznali su brojni parovi diljem planeta, ali i prestižni magazini kao što su ELLE, britanski Vogue, Condé Nast Brides, Huffington Post, The Lane i mnogi drugi, a zahvaljujući svom radu ovjenčani su i brojnim nagradama. No, ono što osim njihovih fotografija oduševljava je njihova osobna priča od koje bismo svi mogli mnogo naučiti, priča o povjerenju, hrabrosti, upornosti i spremnosti da se objeručke prihvaćaju rizici, entuzijazmu i pokojem ludom potezu koji se na koncu pokazao sasvim razumnim, ali i priča o tome kako su svi ti sastojci na koncu urodili uspjehom i to onim najvećim, da živiš i radiš baš onako kako si zamislio.
Vaša priča započela je još u srednjoj školi kada ste dobili posao da fotografirate maturante svoje škole. Priča je stvarno dirljiva i izuzetno simpatična, ali voljela bih čuti detalje.
Bilo je to sada već daleke 2009. kada smo napravili svoj mali improvizirani studio u slikarskom ateljeu Danilovog tate. Nismo imali dovoljno opreme za to što smo zamislili, ali smo ipak ponudili generaciji koja je tada završavala gimnaziju da im napravimo maturalne slike. I nekim čudom su tri od pet razreda pristala! Imali smo malo vremena da prikupimo novac za ostatak neophodne opreme, pa smo cijele zimske praznike proveli u pranju čaša kod Katarinine tetke u kafiću. Skupili smo sve dnevnice na “gomilu” i konačno uspjeli kupiti to malo rasvjete i par pozadina tako da možemo odgovoriti na ovaj izazov. Željeli smo da naše fotografije odgovore na modernije zahtjeve tinejdžera, da više sliče na modne fotografije iz magazina nego na one očekivane, tradicionalne. I uspjeli smo u tome, tako da smo iduće godine fotografirali sve razrede gimnazije, i još pokoji razred iz ekonomske i medicinske škole. To je bio jedan od naših prvih “pravih” poslova i vjerojatno najslađi novac ikada zarađen. Ali i prva potvrda da, ako se dovoljno budemo trudili, možda ćemo moći svoju strast prema fotografiji pretvoriti u posao od kojeg se može živjeti. To je bilo sve što smo željeli.
S obzirom na to da ste tada bilo izuzetno mladi, jeste li već tada znali da će upravo fotografija biti vaš profesionalni put?
Možda ne bismo rekli da smo znali, ali smo svakako radili sve da se to ostvari. Gledali smo na Fashion TV-u behind the scenes reportaže s fotografiranja nekih kampanja i to nam je izgledalo kao posao iz snova. Danilo je čak jednom prilikom zapisivao sva imena fotografa iz tih reportaža da bi im kasnije pisao na Facebooku. Samo jedan je odgovorio – Stefano Bidini iz Milana. Čak nas je i pozvao da se uključimo na video poziv i gledamo uživo jedno snimanje u njegovom studiju. Kada je snimanje završilo, Stefano je rekao da, ako budemo dolazili u Milano, da će nas rado primiti i da uživo sudjelujemo. Par tjedana kasnije, u taksiju smo doživjeli manju nesreću, i za to dobili isplatu od osiguranja. Što mislite na što smo potrošili novac? Avio karte za Milano, naravno. I tu smo po prvi puta vidjeli, dodirnuli, upoznali, uspješnog fotografa. Sada nas više nitko nije mogao uvjeriti u suprotno. Eto, možda bismo mogli reći da smo od tog trenutka znali da će fotografija biti i naš put.
Kada ste prvi puta fotografirali nečije vjenčanje? Kako se priča zakotrljala nakon tog prvog iskustva?
Zapravo nam je od starta cilj bila modna fotografija. Nakon završetka gimnazije, Danilo je otišao u Beograd “studirati” ekonomiju, ali zapravo je radio za jednu domaću modnu agenciju. Nije to bio onaj posao s Fashion TV-a, ali je djelovalo odlično za početak. Međutim, nakon jednog katastrofalnog iskustva koje je tu doživio, dogovorili smo se da odustanemo od te priče. Baš u tom periodu smo dobili upit da fotografiramo jedno vjenčanje.
Bili smo znatiželjni i željeli smo vidjeti kako to izgleda, i prihvatili smo. Opet je ideja, kao s maturantima, bila da napravimo nešto drugačije, spoj modne i wedding fotografije. I opet nam je nekako uspjelo, tako da smo uskoro imali zakazanu cijelu sljedeću, i svaku narednu sezonu.
Često, kada govorimo o svadbenoj fotografiji, prvo na što pomislimo su “dosadne fotke iz istog kalupa”, no ono što je meni sjajno jest da vi to radite potpuno drugačije, potpuno negirajući tu predrasudu. Vaše fotke su uzbudljive, svakom vjenčanju pristupate na neki poseban način, svako ima svoju priču i uvijek taj neki feel modnog editorijala. Kako biste vi sami opisali svoju estetiku?
Tek nedavno smo čuli za vrlo interesantnu filozofiju koja kaže: “Da bi prodao nešto nikad viđeno, učini da izgleda poznato. Da bi prodao nešto već poznato, učini da izgleda nikada viđeno.” To u velikoj mjeri objašnjava naš uspjeh u ovom poslu, a nama je još od početka došlo instinktivno.
Kao što smo već rekli, oduvijek nas je privlačila modna fotografija. Ali onda smo fotografirali to prvo vjenčanje, pa i još mnoga nakon toga, i shvatili dvije stvari. Prvo, da wedding fotografije traju mnogo duže od jedne sezone, ili jedne kampanje. I drugo, da wedding fotografiji izgleda nitko nije zaista pružio šansu. Sada je to malo drugačije, i wedding scena se polako budi, ali u osnovi je i dalje nitko ne doživljava u rangu modne ili reportažne fotografije. Mi smo tu vidjeli svoju šansu, i zaista, onako neskromno, voljeli bismo biti pioniri jedne takve promjene. Mi sebe nazivamo “editorial wedding photographers”, ali zapravo ono što naš stil čini jedinstvenim je ta dualnost između monokromatskih tonova i jarko crvene. Između čvrstog stava i nježnosti između subjekata. Između minimalističkih kompozicija i prikaza čiste raskoši. Između weddinga i fashiona. To je poluga koju neprestano vučemo od kiča ka ukusu.
Imajući u vidu poprilično zasićeno tržište, je li upravo jedinstvena estetika (koja vremenom postane brend imidž) ono što jedan fotografski studio izdvaja od drugog? Može li se uopće uspjeti ako nisi po nečemu poseban i drugačiji?
Kažu da se kvaliteta i jedinstvenost uvijek na kraju isplate. Mi bismo rekli – skoro uvijek. Znamo dosta fantastičnih fotografa ili umjetnika, koji nikada nisu uspjeli stići do pravog uspjeha, jer im je falilo sve ostalo. A opet, znamo i prosječne fotografe koji su postigli mnogo krećući se na pravim mjestima i predstavljajući se na vješt način. Mi smo naučili da moramo raditi na oba fronta. Biti dobar u svom poslu nije isto što i biti uspješan. Zato se trudimo da kontinuirano podižemo kvalitetu fotografije, pravimo stilske iskorake iz običnog i već viđenog, ali i da u isto vrijeme budemo dobri kao menadžeri i poduzetnici.
Zbog svog ste posla proputovali svijet, od Hong Konga do Pariza. Sjećate li se neke posebne priče (pa može i anegdote) koju ćete pamtiti cijeli život?
Baš u ova dva grada su nam se dogodile najzanimljivije stvari, i to s istim parom. Javince i Terry došli su iz Hong Konga u Pariz i u potrazi za fotografima naišli su na nas. Dva dana smo ih slikali po Parizu, kao što se sa svakim kineskim parom treba raditi (tako smo čuli od drugih fotografa). A onda su se na kraju drugog dana presvukli iz vjenčanice i odijela, i obukli u svoju odjeću. Ostali smo šokirani, i to se baš vidjelo. Mladenka iz čipkane vjenčanice sada je bila gangsta riba, a mladoženja iz smokinga pojavio se kao ozbiljno zagriženi metalac. Nismo mogli, a da im ne kažemo da smo valjda u tom momentu doživjeli prosvjetljenje. Shvatili smo koliko je stil kada je vjenčanje u pitanju i dalje zapostavljen, i da se mladenci uglavnom “maskiraju” u mladenku i mladoženju. A zapravo su mnogo više. Proveli smo i dobar dio te noći fotografirajući ih onakvima kakvi zaista jesu, a onda su nas na rastanku zamolili da dođemo u Hong Kong i nastavimo gdje smo stali. Za drugi dio priče, iz Hong Konga, morali bismo napraviti još jedan ovoliki intervju.
Nedavno ste pokrenuli i Masterclass baš za fotografe vjenčanja. Recite nam nešto više o njemu. Kakve su reakcije?
Masterclass je još uvijek samo u najavi, a u planu je da ga pokrenemo krajem ove godine. Imamo već nekoliko stotina prijava, tako da su reakcije za sada dobre, haha. Šalu na stranu, ideja nam je da naš Masterclass bude go-to mjesto za sve koji žele da budu uspješni fotografi vjenčanja. Postoji mnogo znanja, vještina i ideja koje smo stekli u prethodnih desetak godina koliko radimo ovaj posao, i bilo bi nam drago da sve to prenesemo u lekcije kakve bi nama, da smo ih imali na jednom mjestu, ubrzale čitav put za nekoliko godina.
