U tijeku je jedna od najljepših manifestacija godine, Festival svjetla u Zagrebu. Grad se na pet dana pretvorio u platno za impresivnu svjetlosnu umjetnost, a zagrebačke kulturne građevine dobivaju novo ruho. Umjetnički paviljon se ove godine može pohvaliti posebnom svjetlosnom intervencijom koju potpisuje španjolski umjetnik Javier Riera.
Svjetlosna intervencija na ovoj kulturološki važnoj zgradi prikazuje geometrijske projekcije koje se izmjenjuju i pretapaju u prirodnom ritmu i neprekinutom tijeku uz prateći zvuk. S ovom projekcijom, dobili smo potpuno novi pogled na jedan od arhitektonskih simbola grada Zagreba. Javier Riera je stručnjak u geometrijskim svjetlosnim projekcijama usmjerenima na krajolik. Umjetnik svojim radom istražuje odnos geometrije i prirode, kao i dimenzije skrivene u prostoru u kojem se sama intervencija događa.
Svoje svjetlosne radove Javier je predstavljao diljem Europe, od izložbi po raznim institucijama pa do javnih prostora. Ovo je prva ovakva intervencija na Umjetničkom paviljonu i doista je impresivna. Očarani Javierovim neobičnim i posebnim radom, odlučili smo ga upitati da nam pobliže objasni svoja svjetlosna umjetnička djela.
Kako i kada si otkrio da bi geometrijski oblici kao svjetlost mogli biti sjajno projicirani u prirodi?
Godine 2008., povodom izložbe za Nacionalni muzej Reina Sofía u Madridu, počeo sam projicirati geometriju na vegetaciju. Tada me zanimalo stvaranje intervencije Land Arta na krajoliku, a svjetlost je bila najbolje sredstvo za to jer ne dodiruje fizički krajolik niti ga oštećuje. Geometrija je bila prikladan jezik za mene.
Kakav za tebe imaju odnos geometrija i krajolik?
Mislim da su to dva vizualna jezika koja su na neki način suprotstavljena jedan drugome: preciznost geometrije naspram nepravilnosti krajolika…i ipak, iz te veze proizlazi posebna i otkrivajuća vrsta harmonije. Mislim da je to zato što sve što se događa u krajoliku i prirodi, može se opisati matematikom, fizikom i geometrijom. Primjerice, radimo matematičke izračune za slanje svemirskog broda na Mars…sve se događa na razini tvari i energije, a smatram da je jedan korak dalje psihička ili spiritualna razina.
Što je toliko neodoljivo da pravilne oblike obožavamo u nepravilnoj prirodi?
Najvažnija stvar je otvorenost percepcije. Kada pronađem pravi geometrijski oblik za neko mjesto, to je kao da sam pronašao ključ koji otvara vrata prema proširenom viđenju stvarnosti, koji komunicira naše unutarnje biće s prirodom.
Što najviše voliš u svojoj umjetnosti, koja je vrlo specifična i jedinstvena?
Želio bih da moj rad pomogne ljudima da bolje shvate, na senzorni način umjesto racionalnog, tu povezanost sa samima sobom i prirodom. Krajolik je uvijek bio tu, a geometrija je postojala prije nego što smo otkrili njene zakone; to je prirodni jezik svemira. Mislim da je moj posao sposobnost odjeka nečega što već postoji i dopustiti da taj odjek dopre do drugih ljudi.
Izlagao si svoje radove u galerijama i muzejima te javnim prostorima diljem Europe. Kakve su reakcije ljudi kada vide tvoj rad? Možeš li izdvojiti neku instalaciju na koju si posebno ponosan?
Ljudi obično u isto vrijeme reagiraju smireno i uzbuđeno te često ostaju prilično dugo pred mojim instalacijama. Moj rad stvara prilično mirnu i meditativnu publiku koja se obično osjeća vrlo dobro. Posebno sam ponosan na intervenciju koju sam napravio u Parizu prošlog lipnja, kao i na intervenciju u Katedrali u Durhamu u studenom. Također sam vrlo zadovoljan svojim radom u Zagrebu; zgrada je za mene izuzetno evokativna, a trg je predivno otvoreno mjesto.
Kako ti se sviđa Festival svjetla u Zagrebu?
Još uvijek ga upoznajem, ali ono što sam dosad vidio, mogu reći da je postavio visoke standarde te da o upravo tim standardima ovisi njegova budućnost.
Umjetnički paviljon u Zagrebu je jedna od najvažnijih kulturnih institucija u Zagrebu. To sa sobom nosi određenu težinu. Što ti je bila misao vodilja prilikom razvoja artworka koji će biti projiciran na ovako važnu građevinu?
Činjenica da je to kulturna ustanova vrlo je važna za mene. Kada radim na zgradi, uzimam u obzir njezinu namjenu te emocionalni i psihološki doživljaj koji građevina budi. Želio sam napraviti nešto vrlo različito od mappinga, razumjeti volumene i arhitektonske linije zgrade kako bih stvorio nešto što rezonira s njom i predstavlja harmoničan umjetnički komad zajedno sa samom građevinom.
Što ti je u Zagrebu inspirativno?
Smatram da je Zagreb fascinantan grad koji vibrira na mnogo različitih razina. Postoje područja koja bih nazvao horizontalnima, sličnim ulicama s malo promjena. S druge strane, postoji izrazito vertikalan Zagreb, katedrala i njezina okolica. To je grad pun jedinstvenih kutaka, posebnih mjesta i vrlo različitih ljudi. Tu je i prisutnost prirode. Danas sam bio na Medvedgradu, preporukom Ane Mikin, kustosice moje instalacije. Mjesto me potpuno očaralo. Priroda je ovdje nevjerojatna.
Postoji li neko mjesto koje ti je velika želja osvijetliti?
Zahvalan sam za sva mjesta na kojima radim, pa često ne razmišljam o tome gdje bih želio predstaviti svoj rad. Za mene nije toliko važno o kojim je mjestima riječ, već da dobro obavim posao na svakom mjestu, puštam stvari da idu svojim tokom.
