Mak Melcher kao akademski kipar, na Hrvatskoj sceni poznat je po svojim velikim glinenim formama koje upisuju i opisuju prostor u kojem se nalaze, ovog puta izlaže ”Umjetnost u primjeni”, a to je keramika. Mak Melcher kao profesor u školi Primijenjene umjetnosti i dizajna, na odsjeku dizajna Keramike po prvi puta izlaže svoju keramiku, takvoga tipa, na kojoj radi dulje vrijeme. Redovno izlaže, te je intenzivno prisutan na umjetničkoj sceni.
Svoja istraživanja u keramici sustavno prenosi i svojim učenicima. Tehnologija koja zahtijeva konstanto nadopunjavanje znanja kako bi se došlo do željenog potpisa, rezultira velikim količinama rješenja boja ,glazura i formi. Na ovoj izložbi možete vidjeti jedan vrlo mali dio sveukupnog rada, više možete dobiti dojam da se nalazite u Melcherovom radnom prostoru i intimnom promišljanju istoga. Danas je tržište preplavljeno kremikom na oko takvog tipa i slične forme. No zagledavši se malo bolje, možemo osjetiti razliku u pristupu.
Što je to umjetnost po narudžbi, danas? Zar si manje umjetnik ako stvaraš nešto što se koristi u svakodnevnom životu? Kada ti takva vrsta izražavanja nije primarna, onda postaje rasterećena od promišljanja, te u stalnoj i direktnoj komunikaciji sa ljudima, umjetnost živi još intenzivnije.
U trenucima kada se sjedi za stolom sa prijateljima i obitelji ili sam piješ kavu, poslužujući hranu ili piće u malom umjetničkom djelu, zapravo, svojevrsno je educiranje i prepoznavanje. Piti kavu u kobalt plavoj boji, jesti iz tanjura koji izgleda kao apstrakcija na platnu, držati najdražu biljku u tegli koja nije bijela plastika, već neko vrijeme imperativ je za većinu ljudi, koje takvo konzumiranje umjetnosti veseli i čini kvalitetu života ipak na višem nivou.
Kao što u ovom slučaju nije tegla samo tegla za cvijeće kad joj se promjeni kontekst, tako šalica na stolu prestaje biti samo šalica, te na taj način, Melcher ostaje vjeran u ispitivanju prostora, samo u manjoj formi koju koristimo svaki dan. Stoga je Kožarićev citat.. “treba održavati kontinuitet u neslaganju sa samim sobom” u ovom slučaju odgovor na nastavak rada Maka Melchera. Može se izvesti zaključak da više nije luksuz piti kavu iz umjetničkog djela, to postaje potreba.
Umjetnost je sve prisutna, a na nama je kako ćemo ju konzumirati.
