Svijet redatelja Wesa Andersona je svijet u kojem bismo voljeli živjeti zauvijek, pastelne scenografije uz obaveznu retro notu predstavljaju kulise za optimističan i neopterećen život. Ne čudi onda da je njegov izmaštani Hotel Grand Budapest ostavio ozbiljan trag na ugostiteljskom svijetu danas. Nepostojeći hotel prvi put smo na velikom platnu vidjeli 2014. godine i gledajući unazad možemo se složiti da je upravo ovaj interijer možda imao i najveći utjecaj na trendove u hotelijerstvu. Ideja o luksuzu prohujalog vremena ukrštena s ušećerenom nostalgijom je od same premijere odjeknula, a danas, šest godina kasnije, svjedoci smo da su se u pastelne nijanse i uz dozu simetrije „obukli“ hoteli i restorani od Londona, preko Hong Konga, do Seula. Sva ta mjesta odlikuje osjećaj dobrodošlice i prepoznatljivosti, kao da ste već bili u tom prostoru, a to u ovim nesigurnim vremenima može djelovati utješno. Uspješna hotelska grupa Experimental Group ozbiljno se poigrava s Wesovim vizualnim nasljeđem, otvarajući hotel za hotelom koji je jasno inspiriran njegovom estetikom. I najbolje od svega? Svi izgledaju toliko dobro da želimo još!
Posljednji u nizu otvoren je u švicarskom skijalištu Verbier – Experimental Chalet. Ovdje su gostima jasne reference čim zakorače u prostor i ugledaju recepciju. Retro zlatne lampe postavljene su simetrično na pastelnom šanku, dok su u pozadini vidljivi nizovi ključeva s privjescima i to u vrlo sličnoj nijansi crvene kakvu smo vidjeli u filmu. Korištenje ključeva dodatno podvlači misiju koju je ovaj kul hotelski lanac sebi zadao da sa svojim gostima izgradi osobnu vezu, uz utjecaj tradicije i povijesti. U sobama se nastavlja ista tema, paleta je jednostavna, a sav namještaj nosi jasnu retro notu zbog igre sa zaobljenim rubovima. Za interijer Chalet hotela bio je zadužen dizajner Fabrizio Casiraghi koji se tu dobro zabavio vješto spajajući moderni minimalizam i autentični izgled kućice na snijegu. Rezultat je prilično spektakularan i jasno je da će u budućim godinama ovaj hotel biti omiljen ne samo među ljubiteljima Wesove estetike, već i među skijašima, ali i svima onima koji od zimskog odmora zahtijevaju i mrvicu trenda – dobar restoran, bar i spa centar.
Hoteli u Londonu niču kao gljive poslije kiše, a da bi jedan ostao chic, trendi i poželjan zahtjeva trud čitavog tima. The Ned je otvoren 2017. godine, a i dalje slovi za jedno od najkul mjesta u britanskoj prijestolnici. Hotelijeri Andrew Zobler (vlasnik Sydell grupe) i Nick Jones (vlasnik lanca Soho House lanca) udružili su snage kako bi zgradi nekadašnje Midland banke vratili stari sjaj pretvorivši je u jedinstvenu kombinaciju hotela, privatnog kluba i restorana. Banka je originalno otvorena 1924. godine, a dizajneri zaduženi za renoviranje Adam Greco, Alice Lund i Rebecca King posegnuli su duboko u arhivu u potrazi za inspiracijom. Old school u à la Anderson paleti ni danas ne ostavlja ravnodušnim.
Hotel Seine u Seulu tehnički nije hotel, ali nije ni daleko od toga! U zgradi je nekada zaista bio hotel, a sada se na šest katova rasprostiru kafe i restoran, svaki kat je različit i lokacija je poznata jer je tu snimljen dio popularne korejske serije “Hotel Del Luna”. No, u prizemlju nema ni traga od te TV drame, već je lobi u potpunosti preslikan iz filma “The Grand Hotel Budapest”, od retro lampi, preko crvenkastih drvenih panela i niza starinskih ključeva, sve je tu. Idilu kvari samo moderan aparat za kavu tik pored šanka.
Ono što se nameće kao pitanje jest zašto je jedan filmski hotel pokrenuo ovakvu dizajn lavinu? Prije svega i filmovi i hoteli pripadaju svijetu snova, gdje je realan život u drugom planu, složit ćete se da od putovanja priželjkujemo fantaziju. Svi smo zapravo bili u tom nekom starom hotelu koji je propao, ali uz vidljiva oštećenja, vidljive su i uspomene tog mjesta i njegova povijest. Lako je zamisliti nekadašnje događaje, sastanke, užurbane goste u zlatnim danima. Zapravo je “The Grand Hotel Budapest” postao na neki način simbol stabilnosti u ovim brzim, digitalnim vremenima. Pri samom skiciranju scenografije Wes i dizajner Adam Stockhausen su kao polaznu točku iskoristili stare hotele koji su nekada postojali. Hotelski lobi „glumila“ je napuštena robna kuća Görlitz na istoku Njemačke, blizu granice s Poljskom. Lokaciju su dotjerali po uzoru na hotele kao što su Grand Hotel Pupp u Karlovim Varima i Gellert u Budimpešti.
Pomno pratimo Instagram profil @accidentallywesanderson, ali možda bi trebalo uvesti i hashtag „Wes Anderson s namjerom“. Jer kada se malo zamislite kao da smo upali u film, svuda se pojavljuje besprijekorna simetrija, paleta iz pedesetih godina 20. stoljeća koja se vrti oko boje pistacije i sladoleda od jagode, detalji kao lampe i stolice su pravilno pozicionirane, to je dizajnerski potpis koji dobro poznajemo i volimo. Ipak, filmski setovi su prolazni, a ovi hoteli će nastaviti život i biti centar događanja u desetljećima koja slijede. Vidjet ćemo kako će mutirati ovaj neodoljiv pastelni trend, a za sada besramno uživamo u ovoj nježnoj maštariji.
