Najsretnija sam kad naletim na hrvatski dizajn koji izgleda fantastično. Ne kažem da je rijetkost, možda samo slabije pratim tu scenu. A na njoj se upravo pojavilo novo ime, Dina Habulin, koja za sebe kaže da je ekonomistica i zaljubljenica u dizajn. Danas predstavljamo njezin novi hrvatski brend Kubus. Želim naglasiti i da ovo nije njezin prvi brend jer već iza sebe ima Garbaž, koji se bavi obnavljanjem starog namještaja.
Kako je nastao hrvatski brend Kubus?
Za razliku od njega, Kubus je krenuo od nule. „Garbaž me naučio drugačije promatrati predmete. Naučio me koliko su važni materijali, detalji i dobra konstrukcija. Međutim, u obnovi uvijek postoji polazna točka koju je netko drugi osmislio prije vas. Moj zadatak je prepoznati potencijal, sačuvati ono vrijedno i prilagoditi komad novom životu. Osim toga, u radu s klijentima njihove želje uvijek su na prvom mjestu pa nema puno prostora za eksperimentiranje.“

Dina kaže da uvijek voli učiti nove stvari, istraživati i testirati vlastite granice.„Ako ćemo potpuno iskreno, možda u cijeloj priči ima i malo ADHD-a. Teško mi je dugo ostati zaokupljena samo jednim interesom, a još teže odoljeti novoj ideji koja zvuči dovoljno izazovno. Taj lov na dopamin kroz stvaranje nečeg novog vjerojatno je prisutan u svemu što radim, od Garbaža i Kubusa pa do event agencije u kojoj radim kao vanjski suradnik.“
Keramički kubusi su zaštitni znak brenda
Priča je zapravo počela puno prije nego što je toga bila svjesna. Posljednjih nekoliko godina divila se keramičkim kubusima koje je viđala na društvenim mrežama dizajnerskih profila.

„Prvo sam otkrila nekoliko cura iz Danske i Norveške čiji su me radovi potpuno osvojili, a kasnije sam naišla i na jednog autora iz Francuske koji je radio slične forme. Svaki put kada bih naišla na novi primjer, spremila bih ga i vraćala mu se iznova. Dugo sam ih promatrala isključivo iz perspektive onoga tko ih želi posjedovati, dok se nisam dosjetila da ih mogu sama izraditi.“
Potraga za idealnim materijalima i pločicama
Istovremeno je bila oduševljena idejom i potpuno svjesna da živimo na malom tržištu. „Sjećam se da mi se kroz glavu stalno vrtjela jedna misao: samo da netko u Hrvatskoj ne krene s ovim projektom prije mene. Na velikim tržištima to možda zvuči smiješno, ali Hrvatska je mala. Kad pronađete nešto za što vjerujete da ovdje još ne postoji, znate da je samo pitanje vremena kada će još netko doći na sličnu ideju.“

Kaže da joj najveći izazov nije bio osmisliti izgled, nego pronaći način kako ga kvalitetno izvesti. Trebalo je pronaći konstrukcijski materijal koji će biti dovoljno čvrst da nosi težinu pločica, dovoljno stabilan da zadrži preciznost forme, a opet dovoljno lagan da komad ostane funkcionalan za svakodnevni život.
Kubus kao koncept, a ne samo proizvod
„Poseban izazov bilo je i pronalaženje samih pločica. Danas se većina interijera oprema velikim formatima pa su manje pločice, koje su ključne za ovakve komade, postale puno teže dostupne nego što bi se očekivalo.“ Velik dio procesa zato se pretvorio u potragu za proizvođačima, bojama, teksturama i završnim obradama koje će svakom komadu dati vlastiti karakter.

Ono što je kod Kubusa najviše veseli upravo je njegova svestranost. Isti objekt može izgledati potpuno drugačije ovisno o odabranoj boji, dimenziji ili prostoru u kojem se nalazi. Može biti suptilan i gotovo neprimjetan ili postati glavni nositelj prostorije. Može služiti kao pomoćni stolić, noćni ormarić, postament za umjetninu ili nešto sasvim četvrto.
Kubus kao prostor za istraživanje materijala, konstrukcija, objekta
„Zato Kubus ne vidim kao proizvod, nego kao koncept. U narednim danima predstavit ću različite modele koje trenutno imam spremne, iako dugoročna ideja nije stvaranje strogo definirane kolekcije. Većina budućih komada nastajat će po narudžbi, prilagođena prostoru i ljudima koji će s njima živjeti. Dimenzije, boje, funkcija i vrsta pločica mogu se mijenjati, a mogućnosti su gotovo beskrajne.“

Kad danas pregledava galeriju na telefonu, shvaća da je Kubus nastajao puno prije nego što ga je službeno pokrenula. Između fotografija prijatelja, putovanja i svakodnevnih trenutaka nalaze se stotine fotografija rešetki, rastera, pločnika, fasada, zanimljivih kombinacija boja i geometrijskih detalja koje je usput fotografirala, naizgled bez posebnog razloga.
Kubus je nastao iz znatiželje
„Ispada da je razlog ipak postojao. Možda je upravo zato već sada jasno da priča neće stati na keramici. Keramika je bila početna točka, ali Kubus dugoročno vidim kao prostor za istraživanje različitih materijala, konstrukcija i objekata.“

Drvo, metal, kamen ili nešto sasvim neočekivano; sve su to smjerovi koji je zanimaju. Ono što ostaje isto jest fascinacija formom, bojom i predmetima koji prostoru daju karakter. „U konačnici, Kubus nije nastao zato što je svijetu trebao još jedan stolić. Nastao je iz znatiželje. A znatiželja je često najbolji početak svake dobre priče.“