“Kisses are better with juicy tubes”. Teško je smisliti bolji početak za priču o tome kako su muškarci u beauty kampanjama za žene jer u toj rečenici već imate sve: poljubac, nostalgiju, humor, pop-kulturni callback i muškarca za kojim je uzdisala cijela generacija i koji ne prodaje sjajilo zato što ga nosi, već zato što sudjeluje u fantaziji koju proizvod obećava. Lancôme je prošle godine vrlo svjesno odigrao na sve ove karte kroz Juicy Tubes kampanju za 25. godišnjicu proizvoda s Edom Westwickom, poznatijim pod imenom lika Chuck Bass iz “Gossip Girl”.
Dakle, precizno osmišljen spin na poznat model oglašavanja: zna se da se želja ne prodaje uvijek direktno, ali se uvijek može inscenirati. Zašto je ovo posebno? Zato što je ova vrsta oglašavanja do sada bila uglavnom “obrnuta”: žene su te koje su tradicionalno tu da provociraju mušku želju – poput nebrojenih oglasa za automobilske gume i pivo na kojima su manekenke u kratkim majicama i još kraćim suknjama.
Ono što je u međuvremenu postalo jasno jest da Juicy Tubes kampanja nije bila iznimka. U 2025. i posebno početkom 2026. beauty brendovi koji se najvećim dijelom obraćaju ženama počeli su sve otvorenije angažirati muškarce koji nisu nužno ni uvjerljivo povezani s proizvodom koji reklamiraju. I rodio se beauty trend.
M.A.C. je za svoj ulazak u Sephoru gurnuo u prvi plan Roba Rauscha, Rhode je za Glazing Mist angažirao Harrisa Dickinsona kao svog prvog muškog protagonista kampanje, Milk Makeup i Merit odigrali su sličnu igru suptilnije, ali po istoj logici. WWD je taj obrazac već imenovao: heartthrob marketing.
Naziv je odličan zato što je brutalan u svojoj jednostavnosti. Ne radi se o muškarcima koji nešto rade ili znaju o beautyju općenito. Ne radi se ni o dugo očekivanoj inkluzivnosti. U pitanju su poželjni muškarci u tradicionalno ženskom marketinškom prostoru.
MUŠKARCI U BEAUTY KAMPANJAMA KAO NOVI MARKETING ALAT
Ti isti muškarci ne moraju koristiti proizvod, naprotiv, proizvod s njima ima veze koliko i automobilske gume s djevojkama u minicama, ali su dovoljno atraktivni da njihov kadar obavi posao. Beauty industrija pokušava monetizirati žudnju, ali ne kao aspiraciju kroz idealiziranu ženu, nego kroz mušku figuru koja treba zadržati pažnju žene dovoljno dugo da se ta pažnja pretvori u kupnju.
Tu je, naravno, i nostalgija. Oprobana stara Abercrombie formula, samo prebačena u beauty i ispolirana za mreže. Drugim riječima, industrija ne izmišlja ništa novo već reciklira poznat mehanizam u trenutku kada se čini da klasična female empowerment retorika više ne proizvodi efekt.
Ovo nisu samo “zgodni frajeri u reklami”. Beauty je godinama prodavao ženama ideju samokontrole, samopoboljšanja, rada na sebi, površnu verziju moći (a zapravo oružja protiv nesigurnosti) koja se mogla kupiti u tubi, bočici ili sticku.
Poslije girlboss desetljeća i cijele retorike o optimizaciji, možda je logično da tržište sada traži zavodljiviji, manje discipliniran jezik. Manje “budi najbolja verzija sebe”, a više “želi ovo”. Manje rada, više fantazije. U tom smislu heartthrob marketing djeluje kao savršen simptom trenutka: ne nudi emancipaciju za koju se odavno pokazalo da je često lažna, nego kratki bijeg.
Ne mislim pritom da su žene odjednom postale naivne pa će kupiti rumenilo zato što ga je držao muškarac s isklesanim trbušnjacima. Mislim da industrija računa na nešto drugo: na trenutak prekida skrola.
ZAŠTO MUŠKARCI U BEAUTY KAMPANJAMA FUNKCIONIRAJU
Pažnja je danas najozbiljnija valuta. Kadar s Harrisom Dickinsonom u kontekstu ženske kozmetike izazvat će drukčiji tip pažnje od još jednog savršeno osvijetljenog close-upa proizvoda ili lica. U digitalnoj ekonomiji pažnje to nije mala stvar. A kad jednom dobijete taj sekund dužeg zadržavanja pogleda, lakše je oko njega izgraditi čitavu priču o proizvodu koji nikada ne prodaje samo sebe, nego i neku verziju života koja ide uz njega.
Zanimljivo mi je što se muškarci ovdje pojavljuju kao dekor. Nekad su muškarci u reklamama za ženske proizvode služili kao implicitna nagrada na dugom štapu: namažite ovo, pa će vas netko htjeti poljubiti. Sada su oni sam kadar, sama mamac-situacija. Nema više nužno ni lažnog pretvaranja da je riječ o autentičnoj vezi s proizvodom na koje su natjerane ženske ambasadorice. Muškarcima je dovoljno da su tu, da dobro izgledaju i da kampanja zna što radi s njima.
Da se razumijemo, ovo ne predstavlja neku veliku feminističku pobjedu female gaze-a. Prije će biti da beauty industrija konačno ozbiljno uzima u obzir činjenicu da žene ne kupuju samo iz aspiracije, nego i iz želje, iz humora, iz nostalgije pop kulture.
Juicy Tubes i Y2K poljupci poznata muška lica iz Y2K teen franšiza. Rhode je malo erotičniji. M.A.C. bučan i direktan kad na svoj štand u Sephori stavi poznatog muškarca poput promoterke u minici na sajmu automobila. Različite estetike, ista logika.
U konačnici, glavno pitanje nije zašto su muškarci odjednom u beauty kampanjama za žene. Pravo je pitanje zašto ih je industrija toliko dugo držala izvan kadra ako je odgovor cijelo vrijeme svima bio pred nosom. Žene su najveća beauty publika, žene oblikuju internetsku potražnju, žene su navikle čitati slike brzo i točno. Logično je da će tržište prije ili kasnije pokušati prodati proizvod preko objekta njihove pažnje, a ne samo preko obećanja vezanih za njihovo vlastito lice.
No ženska žudnja i sex sells i dalje su kategorije kojih se mnogi boje.
Ne znam gledamo li prolazni casting trend ili preciznu korekciju marketinške strategije. I hoće li beauty industrija u globalu imati hrabrosti ženama prodavati seks, umjesto da tradicionalno žene prodaje kao seks objekt. Je li industriji jasno da žena koja kupuje više ne želi samo da se identificira s kampanjom po liniji nesigurnosti ili, malo bolje, inkluzije. Žene žele poželjeti. A to su dvije sasvim različite stvari.