Danas je teško razlučiti istinu od laži. Možda se na prvu čini da brendovi nastoje biti transparentni, no, nitko zaista ne može znati što je u pozadini. Svaka pora je ispeglana, lica su retuširana i ne nalikuju našima u ogledalu. I nitko se ne želi petljati u politiku i stvarne probleme – i zašto bi? Ako je spalo na beauty brendove da upućuju na to, onda znate koliko je sati. Iako, zanimljivo je vidjeti kad neki brend provocira javnost, kad postane nešto više od samih proizvoda. Bilo je puno primjera aktivizma kroz modu, od Vivienne Westwood do Stelle McCartney, ali beauty brendovi su se nekako više fokusirali na body positivity, inkluzivnost i neke aspekte ljepote koji trebaju našu pažnju jer progovaraju o društvenoj nejednakosti. Ponekad naiđete na nešto što vas zadrži – nešto što ne očekujete. To radi The Ordinary. U središtu njihovih kampanja nije proizvod – već pitanje. Ne odgovor. Ne rješenje. Već upitnik koji visi nad svakim “too good to be true” proizvodom u industriji ljepote. I upravo zato su toliko jedinstveni: nije samo brend, već koncept. Njihov marketing nije komunikacija, već kritika. A to u beauty industriji nitko drugi ne radi.

Brend kao konceptualni entitet
The Ordinary ne možemo svrstati samo u kategoriju skincare brenda i točka. To je, zapravo, najdosadniji mogući naziv za brend koji je u srži potpuno neobičan. On ruši sve što znamo o marketingu, brandiranju i estetskoj privlačnosti. Ne pokušavaju vas zavesti, već vas zbunjuju, provociraju ili ostavljaju s pitanjem: “Što sam upravo gledao/la?” Prva se jako razveselim kad mi iskoči njihov video na TikToku, njihov sadržaj je pravo osvježenje. Kao što za Ryanair, koji je aviokompanija, ne očekuješ sadržaj koji produciraju i koliko ismijavaju nas, ali se i šale na svoj račun – tako i The Ordinary uspijeva jako dobro reći točno ono što treba kroz prizmu humora. Nedavno su prozvali jedan beauty brend (prozvali je možda jaka riječ, makar su tagirali brend u opisu videa), da koriste njihov vizual ambalaže kako bi uzdigli sebe i svoje proizvode uz naslov: “Stop settling for less”.
The Ordinary kampanje
U klasičnom smislu, marketing ima zadaću uvjeriti. Kreirati potrebu. Po mogućnosti onu koju kupac ne zna da ima. Od samih početaka, brend je komunicirao brutalnu jednostavnost: aktivni sastojci, točno navedeni postoci, niska cijena, nikakva obećanja. Ne “anti-aging”, već “retinol 1% in squalane”. Nema prodavanja magle. I, možda najvažnije – nema straha. Straha od bora, straha od pigmentacija, straha od toga da niste dovoljno “sjajni” što današnji brendovi izazivaju kod kupaca. Ako želite ovo, trebate ovo. Ovaj oblik komunikacije podsjeća više na konceptualnu umjetnost nego na oglašavanje. Svaka kampanja je zapravo instalacija, statement, ili društveni komentar.

Celeb kult kao komodificirani spektakl
Prije nekoliko dana otvorili su pop-up instalaciju u newyorškom SoHou pod nazivom The Secret Ingredient. Riječ je o izložbenom prostoru koji doslovno prikazuje koliko potrošači plaćaju prestiž, a ne sastav proizvoda. Posjetitelji su se mogli prošetati kroz niz vizualno upečatljivih prikaza – od zida od novčanica s logom brenda, do etiketa koje uspoređuju cijene proizvoda sa i bez celebrity podrške. Jedan serum, primjerice, stajao bi $9,90 – osim ako bi bio promoviran od strane slavne osobe, kada bi mu cijena skočila i do 61% više. Instalacija je uključivala i direktne razgovore sa znanstvenicima, potičući dijalog umjesto pasivne potrošnje.
Brend koristi jezik instalacijske umjetnosti kako bi izazvao poznati reklamni trop – i pritom ga dekodirao. Time marketing postaje dijalog, a kupac – sudionik. To je subverzivna praksa u industriji u kojoj publika inače pasivno konzumira poruke. Nema drugog brenda koji koristi instalacije za rušenje vlastitog tržišnog modela – a da pri tome ne uništi sebe. Ipak, ne može se zanemariti činjenica da The Secret Ingredient nije ništa manje marketinška kampanja od onih koje kritizira. Dok raskrinkava manipulativne tehnike drugih brendova, istovremeno koristi emocionalnu manipulaciju i spektakl – no to čini u funkciji osvještavanja, a to je već veliki pomak.



Beauty brend koji prodaje jaja
The Ordinary je u jeku američke krize s jajima 2025. godine – uzrokovane ptičjom gripom i eksplozijom cijena – odlučio svojim kupcima ponuditi jaja. Da, jaja. Po simboličnoj cijeni od 3.37 dolara po pakiranju, u suradnji s umjetničkom grupom MSCHF, The Ordinary je omogućio dostupnost osnovne prehrambene namirnice kako bi ukazao na šire društvene probleme. Ova kampanja više podsjeća na performans nego na promociju. Brend koristi svoju infrastrukturu da odgovori na socijalni problem – ali kroz ironiju. To je reklama koja ne promovira ništa, osim vrijednosti „običnog“. Time The Ordinary iz kozmetičkog diskursa prelazi u politički.
Kampanja balansira između društvenog aktivizma i konceptualne umjetnosti. S jedne strane, ističe apsurdnost tržišnih uvjeta koji onemogućuju pristup osnovnim namirnicama. S druge strane, otvara pitanje – je li uloga kozmetičkog brenda da distribuira hranu? Je li to kritika sustava ili spektakl koji koristi krizu da bi brend ostao viralan? Za neke, ovaj potez bio je autentičan čin empatije i disruptivne kreativnosti. Za druge – PR trik prikriven u altruizam. Pogotovo su se na noge digli vegani koji su inzistirali da brend makne taj pridjev sad kad prodaje namirnice životinjskog podrijetla.

Istina kao najvažniji sastojak
Kampanja iz siječnja 2025. pod nazivom The Truth Should Be Ordinary bavi se dekonstrukcijom popularnih mitova iz svijeta njege kože. Putem digitalnog arhiva, otvorenog za javnost, brend iznosi podatke poput: parabeni nisu nužno štetni, prirodni sastojci mogu biti toksični, a “kemijski” i “mineralni” SPF proizvodi djeluju vrlo slično. Kampanja je vizualno ekstremno reducirana – crno-bijele fotografije, jednostavne poruke. Ova kampanja pogađa srž problema beauty industrije – nerazlikovanje znanosti od marketinških floskula. Isticanjem jednostavnih činjenica, The Ordinary preuzima ulogu edukatora.


Eksperiment s cijenama
Još jedna zanimljiva kampanja dogodila se u jeku krize troškova života 2024. The Ordinary je pokrenuo eksperiment: korisnici su mogli sami birati koliko će platiti određene proizvode – punu cijenu, 23% manje ili čak 40% manje. Time je brend pokušao adresirati realne financijske izazove svojih kupaca. U vremenu kada se luksuzna kozmetika prodaje kao statusni simbol, The Ordinary je na neki način testirao granice tržišne osjetljivosti. U srži ove kampanje leži ideja da pristup njezi kože ne smije biti privilegija. Ovo nije samo prkos estetskom luksuzu, već pitanje redistribucije u kapitalističkom okviru.

Brend možda ne koristi slavne ličnosti, ali koristi emocije, vizualne šokove i narative koje bi svaki PR tim poželio. I to radi nevjerojatno učinkovito. Ali dokle god to čini s poštovanjem prema znanosti i potrošaču, taj balans – koliko god delikatan – ostaje vjerodostojan.