Stigao je i taj dan. Hermès se po prvi put u dugo vremena suočava s tužbom koja bi mogla promijeniti poznatu strategiju kupovine Birkin torbica. Već svi znamo da je proces kupnje Birkinice dug i skup proces u koji se svejedno upuštaju tisuće ljudi zbog prevelike želje da posjeduju kultni model torbe.
Prisjetimo se slavne Hermèsove filozifije
Poslovna filozofija francuske modne kuće je već godinama prilično jasna i nije izgledalo kao da će se uskoro promijeniti. Ako se ikada želite domoći Birkin torbice prvo morate doći u dućan, ni slučajno reći da želite tu torbu, praktički zavesti jednog asistenta koji će vam pomoći u kupovini i kupiti bezbroj drugih stvari poput šalova, nakita ili namještaja koje vam on ponudi. No i kada napravite sve navedeno još uvijek ne postoji garancija da će vam biti ponuđena slavna Birkin torbica. Ovo je praksa koja je trajala godinama, a sada su se po prvi put uzdrmali njezini temelji i nitko nije siguran kako će se situacija odigrati.
Tužba protiv Hermèsa
Sve je počelo u utorak kada su dva kupca iz Kalifornije podnijela zajedničku tužbu protiv Hermèsa, tvrdeći da je praksa kupnje Birkin torbice nepoštena. Tužitelji Tina Cavalleri i Mark Glinoga tvrde da Hermès nezakonito zahtijeva od kupaca kupnju pratećih proizvoda prije nego što im se ponudi kupnja Birkinice i time iskorištava svoju tržišnu moć. Ta nezakonita praksa poznato je kao nešto što se zove „tying“ (vezivanje). „Vezujući proizvod, Birkin torbica, odvojena je i razlikuje se od povezanih, pomoćnih proizvoda koje potrošači moraju kupiti“, stoji u tužbi.
Prema Zakonu o modi , u pritužbi se navodi kako su torbe tako ekskluzivne da većini potrošača nikada neće biti prikazana Birkin torbica u maloprodajnim trgovinama Hermèsa, a Birkin torbica će biti pokazana samo onim potrošačima za koje se smatra da su ju vrijedni kupiti (i to će biti odrađeno u privatnoj sobi). Tužba također navodi i strukturu provizije tvrtke za prodajne suradnike kao dio navodne sheme jer oni ne primaju provizije od Birkinica, ali primaju za proizvode iz drugih kategorija, pa bi njima u korist išlo da prodaju što više ostalih proizvoda prije nego ponude predmet za koji ne bi dobili ništa.
Je li tužba opravdana?
Da, to je ta poznata praksa o kojoj svi pričaju već desetke godine i koju smo čak imali priliku vidjeti na nekim filmovima i serijama. Na filmovima je ta praksa možda izgledala smiješno, ali sigurna sam da nema ništa smiješnog u trošenju tisuća dolara na stvari koje netko nije ni želio. Kada pišem o ovoj tužbi cijelo vrijeme u glavi imam kako je ovo jedan savršenih primjera „rich people problems“. Ako gledamo stvari na površini ovo zvuči kao nešto što su pokrenule frustrirane fashionistice koje se očajnički žele domoći Birkinice, ali im to i dalje ne uspijeva. Vjerujem da su se ti kupci s jedne strane našli uvrijeđeni jer im torbica još nije ponuđena, ali ovo je praksa koju su svi vjerno pratili već dugo vrijeme pa se logično postavlja pitanje, zašto su oni prvi koji tuže brend?
Tužba navodi sve točne informacije i cijeli svijet zna kako se dolazi do Birkinice, ali nitko ne tjera osobe da kupuju sve te proizvode niti da kupe torbu. Ono što će vjerojatno igrati veliku ulogu u razrješavanju ove situacije je to da Hermès zapravo nigdje nije naveo ni napisao da je uvjet za kupovinu Birkin torbice kupovina ostalih proizvoda brenda. Ta praksa bi se mogla nazvati „javnom tajnom“ ili „nepisanim pravilom“, ali u svakom slučaju tijek ove tužbe će vjerojatno ovisiti o tome koliko će još ljudi biti voljno istupiti i pridružiti se, budući da tužitelji traže da savezni sud dodijeli predmetu status grupne tužbe. U svakom slučaju bit će zanimljivo vidjeti hoće li slavna Hermès praksa propasti jednom zauvijek ili će nastaviti svoj normalni tijek.
