Lojalnost je osobina kojom se ne mogu svi pohvaliti. Psi u toj kategoriji daleko prednjače, stvorenja su koja nam uljepšavaju svaki dan, osjećaju kad smo potišteni i odavno ih ne gledamo kao ljubimce, već kao ravnopravne članove obitelji. „Ti i tvoj pas sličite!”, rečenica je koju ste sigurno čuli nebrojeno puta, ali zašto ljudi biraju pse koji su im slični? Intenzivne veze koje smo kao vrsta razvili s našim četveronožnim prijateljima otkrivaju i paralele s načinom na koji biramo naše druge, dvonožne životne partnere.
Michael Roy, s Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu, bio je jedan od prvih psihologa koji je tu ideju stavio na test. Odlazio je u parkove, fotografirao pse i njihove vlasnike, a zatim je okupljao grupe ljudi koji bi uspoređivali te fotografije. Ispostavilo se da su bili u stanju utvrditi tko je s kim živio s iznenađujućom točnošću.
Važno je napomenuti da sličnost može biti neznatna, ali uočljiva. Žene s dugom kosom preferiraju pse s dugim, klonulim ušima, a teži ljudi obično imaju deblje pse. Poznato nas privlači, pas može izgledati bliskije ako sliči na članove naše obitelji. Neki psiholozi vjeruju da bi to moglo biti povezano s načinom na koji smo evoluirali u pronalaženju partnera, jer ako ta osoba sliči na nas, to može osigurati da su njihovi geni generalno kompatibilni s našima. Sličnost se ne zadržava samo na fizičkom nivou, budući da su eksperimenti pokazali da ljudske osobine kao što su ekstrovertnost ili introvertnost mogu odgovarati ponašanju psa – primjerice, jesu li otvoreni ili stidljivi prema strancima.
Ali, što je to što nam točno omogućava da ispravno povežemo vlasnike i njihove pse? Sadahiko Nakajima, psiholog iz Japana, želio je odgovoriti na to pitanje u nedavnom istraživanju. U nekima od prethodnih, on i njegovi kolege su pokazali da su ljudi u stanju čak prepoznati i to da su fotografije pasa i vlasnika koje su oni proizvoljno spojili lažni parovi.
U najnovijoj studiji, predstavio je sudionicima istraživanja fotografije koji pokazuju lica vlasnika i njihovih ljubimaca jedno pored drugog, a da bi eliminirao vanjske faktore, fotografije su bile slike glave u osnovnim bojama, isječene na ramenima i prikazane na običnoj bijeloj pozadini. Zadatak je bio jednostavan: pronaći parove. Sudionici su također bili nasumično raspoređeni u različite grupe: jedni su birali fotografije na kojima su psi imali povez oko očiju, drugi one gdje je povez oko usta, treći one gdje su mogli vidjeti samo oči pasa i vlasnika. Jedna od vrijednosti ove studije je da je pokazala da se ne radi se o frizurama, gojaznosti, niti čak boji očiju, budući da su svi ljudski modeli bili azijski vlasnici pasa, dakle svi su imali oči slične tamne boje. Očigledno da postoji nešto u samom pogledu i da oči zaista jesu ogledalo duše, budući da je onim sudionicima koji su birali fotografije na kojima su psi i vlasnici imali povez oko očiju bilo najteže.
Zadivljujuće je razmišljati o tome kako je ova veza prvi put nastala. Počeli smo pripitomljavati pse prije čak 30.000 godina da bi nam pomogli u lovu, ali smo polako počeli graditi intenzivnu emotivnu vezu s njima. Psi, za razliku od drugih ljudi, uvijek uzvraćaju naše osjećaje, stoga nije ni čudo što ih sada smatramo najboljim čovjekovim prijateljem.
