Prije dva tjedna Architectural Digest otvorio je vrata doma kreatorice sadržaja Emme Chamberlain i to je sve o čemu internet i dalje bruji. Zapravo, to nije ništa novo, budući da naša opsesija kućama slavnih postoji… oduvijek.
Surova istina je da se uvjeti za život u globalu drastično pogoršavaju, te s druge strane raste naš apetit za virtualnim šetnjama domovima poznatih kao vrste eskapizma, molitve kultu ličnosti i nezasite ljudske potrebe da zaviri iza zavjese. U kući Emme Chamberlain vladaju zemljani tonovi, skupocjena jednostavnost i prodorna prirodna svjetlost i svi su opsjednuti, ne samo interijerom, već i činjenicom da jedna dvadesetjednogodišnjakinja posjeduje kuću vrijednu 12 milijuna dolara.
Mi zapravo desetljeće unazad voajeristički zavirujemo u domove slavnih i bogatih, počevši od MTV Cribsa, preko realityja poput “Keeping Up With Kardashians”, do Instagrama a sada i TikToka i ne da više ne moramo viriti iza zavjese, “nedodirljivi” je sada sklanjaju za nas, da imamo bolji pogled na njihove jacuzzije, gigantske ormare i infinity bazene. I uprkos tome što ovo narušava mistiku koja ih je nekada pratila, naš apetit za zavirivanjem u hramove njihovih intima ne pokazuje znake usporavanja. Ali što se krije iza ove fascinacije, posebno u eri u kojoj sve manje ljudi može priuštiti da posjeduje vlastitu kuću ili stan?
Dr. Jessica Martin, sociologica s Leeds fakulteta, objašnjava da naši parasocijalni odnosi s ličnostima visokog profila često potiču ovu glad za osobnim, “domaćim” sadržajem poznatih ličnosti. „Oduvijek smo ulagali u iluziju intimnosti sa slavnim ličnostima, a pod režimima neoliberalnog poduzetništva, osobni prostor je postao centralni dio identiteta mnogih poznatih brendova“, objašnjava ona.
Pandemija je nesumnjivo pojačala uzbuđenje povodom ove vrste sadržaja, budući da je nemali broj poznatih u periodu od dve godine davao intervjue i uključivao se na raznorazne webinare upravo iz udobnosti svog doma. Sve to je kod gledatelja izazivalo oprečne emocije, od frustrirajućeg do osjećaja divljenja. Rastući životni troškovi dodatno nadograđuju ovaj fetiš, jer udoban i lagodan život (ne govorimo o luksuzu, već elementarnosti) djeluje kao misaona imenica, a kako jaz između “nas” i “njih” raste, sve smo zainteresiraniji da vidimo kako druga polovica živi. I možda nikada nećemo imati kuću poput Emme, Dakote Johnson ili Gigi Hadid, ali jedno je sigurno: volimo maštati o tome.
