“Ne, ne dam ti svoju igračku! Ne, ne želim jesti povrće.” Mala djeca govore “ne“ bez ustručavanja ali na putu odrastanja gubimo ovu sposobnost, a čak i kada kažemo to famozno “ne”, ono uglavnom bude nekako stidljivo, tako da ga drugi ne shvaćaju ozbiljno.
Kako rastemo, raste i broj ponovljenih “da” stvarima čiji dio zapravo i ne želimo biti, uslugama koje nismo spremni učiniti, ljudima s kojima nam se ne viđa, poslu koji ustvari ne volimo.
ZAŠTO NE ZNAMO REĆI “NE”?
Odakle dolazi ta nemogućnost da se nešto odbije? Teško prevaljivanje riječi “ne” preko usta dolazi iz naše potrebe da ugodimo drugima, a ona obično vuče korijene još iz djetinjstva.
Roditelji ponekad nesvjesno utječu na razvoj ove osobine kod svoje djece. Evo nekoliko scenarija koji izazivaju želju da se pod svaku cijenu svidite drugima.
- Prestroga pravila u kući. Ako dijete dobiva pažnju i nagradu samo kada ispuni zadatak koji je postavio roditelj, a ako ne uspije, biva kažnjeno i vidi razočarenje kod svojih roditelja.
- Roditelji koji su nedosljedni u interakciji s djetetom – ponašaju se meko i blagonaklono, a onda postaju strogi i agresivni. Dijete razvija poslušnost kako bi izbjeglo rizik da bude kažnjeno ili da se osjeća odbijeno.
- Odrasli ne obraćaju pažnju na dijete, uslijed vlastitih ili problema u međusobnom odnosu, a pored toga su često pod stresom. U takvim slučajevima, dijete uči prilagođavati se potrebama roditelja, umjesto da bude još jedan uzrok stresa.
- Roditelji projektiraju neriješene probleme sa svojim roditeljima na djecu.
- Roditelji, uslijed manjka ljubavi prema sebi samima, stavljaju na svoju djecu preveliku odgovornost da taj manjak nadoknade time što će dijete svojim ponašanjem “učiniti da se roditelj osjeća dobro”.
Postoje i drugi razlozi: kulturni, vjerski ili ekonomski, povezani s činjenicom da dijete primećuje kako su mama i tata prinuđeni prilagoditi se nadređenima kako bi zaradili novac.
KOJE SU POSLJEDICE TOGA ŠTO OSOBA NE ZNA REĆI “NE”
Odnosi koje gradite neće biti ni najmanje zabavni. Ako se oko svega slažete s partnerom, to znači da ste vi zadovoljni samo kada je druga strana zadovoljna. Ali. Ako vam nešto duži vremenski period nije po volji, nezadovoljstvo sobom i osobom zbog koje to radite će samo rasti. Rezultat ovoga je agresivno ponašanje prema voljenoj osobi, zbog činjenice da se zapravo slažete oko svega protiv svoje volje. Izlaz iz takve situacije je iskren razgovor o vlastitim osjećajima, promjeni, zahtjevu ili planovima.
Još jedna posljedica potrebe da uvijek kažete “da” mogu biti napadi panike. Stvari koje radimo zato što ih ne možemo odbiti, otuđuju nas od stvari koje želimo činiti za sebe. Što smo dalje od vlastitih potreba, to nas sve više hvata panika zbog nedostatka vremena za rješavanje vlastitih problema.
Kada pristanemo trošiti svoje resurse isključivo na potrebe drugih, doživljavamo stres. Iako čineći dobro drugima dobivamo priznanje i zahvalnost, zapravo, što više vremena provedemo posvećeno isključivo drugima, manje nam ostaje za nas same i za ono u čemu uživamo. Ubrzo se “običan” stres pretvara u kroničan.
Treba biti krajnje obazriv jer je ovo je direktan put u depresiju. Na kraju krajeva, ako stalno odgovarate na zahtjeve drugih, vaši samosvijest i samopoštovanje se smanjuju. Tijekom dužeg vremenskog perioda sve ovo dovodi do depresivnih stanja, stoga je važno obratiti pažnju na vlastite želje.
ŠTO ZNAČI “ZNATI REĆI”NE””
Odbijanjem da učinite nešto drugima šaljete poruku o vlastitoj sposobnosti da napravite izbor i da jasno definirate svoje granice. Dakle, sasvim je razumno reći „ne“ zahtjevu za potpisivanje dokumenta za koji ćete morati odgovarati; odbiti da se pridružite organizaciji čiji se interesi ne podudaraju s vašima. „Hvala, ali ne“ je legitiman odgovor na poziv na događaj koji remeti vaše planove.
IZRAŽAVANJE NESLAGANJA VAM POMAŽE DA NE IZGUBITE VLASTITI FOKUS I ONEMOGUĆAVA LJUDE DA VAMA MANIPULIRAJU RADI VLASTITE KORISTI.
Vjeruje se da ljudi snažnije i nepovoljnije regiraju na negativan nego na pozitivan odgovor. Drugim riječima, odbijanjem potencijalno ugrožavamo odnos s drugima ili se upuštamo u konfliktnu situaciju. Na primjer, ako prijatelj traži da pozajmi vaš bicikl, a vi odbijete, on se može osjetiti uvrijeđeno, ili ako je prijateljica ispekla pitu, a vi je odbijate probati zbog dijete – bit će uznemirena. Naravno, u takvim trenucima želite podilaziti drugima protiv svojih želja. Ne činite to, bez obzira koliko je teško. Zapamtite, odbijanje stvari koje vam ne odgovaraju jest održavanje granica i briga o sebi.
“VAŠE “NE” ČINI DA I VAŠE “DA” IMA VEĆU TEŽINU, KAŽE PROFESOR PSIHOLOGIJE ADAM GRANT. ONO ČINI DA DRUGI IMAJU VIŠE POŠTOVANJA PREMA VAMA I VAŠEM VREMENU.”
KAKO NAUČITI REĆI “NE”
Kako biste zvučali uvjerljivije ali i olakšali sebi da nešto odbijete, odgovorite sebi na sljedeća pitanja:
- Imam li trenutno vremena, energije, novca da ispunim ovaj zahtjev?
- Želim li napraviti ono što se od mene traži?
- Hoće li će obavljanje ove akcije doprinijeti mom životu na smislen i važan način?
- Da li je ono što se od mene traži u skladu s onime što mislim da je ispravno? Kršim li svoje principe time što pristajem da ispunim tuđi zahtjev?
- Govorim li “da” samo zato što se bojim reći “ne”?
Ako vaš odgovor na bilo koje od ovih pitanja sugerira da biste trebali odustati, postupite u skladu s tim. Ne zaboravite da postoji mnogo nježnih, bezazlenih načina da se nešto odbije.
- “Hvala, ali ovo nije za mene.”
- “Hvala, ali nažalost ne mogu ovo napraviti.”
- “Ovo je sjajna ponuda, ali već sam zauzet/a tog dana. Možda drugi put.”
- “Nažalost, sada neću moći napraviti ono što tražite. Možemo se kasnije dogovoriti.”
- “Ispričavam se, već imam druge planove.”
- “Čini mi se da nisam najbolja osoba za ovaj zadatak.”
- “Žao mi je, ne mogu vam pomoći, ali vjerujem da ćete se snaći/uspjeti i bez moje pomoći.”
Ako vam je i dalje teško odbiti druge, napišite sebi negdje ove rečenice i vježbajte izgovarati ih čim češće.
