Neki dan je moj poznanik na društvenim mrežama objavio da traži društvo za penjanje na Sljeme prije posla. Točnije u 6. Odmah sam mu se javila jer sam vječni sucker za kategoriju nisam nikad, a još gore od toga – volim izazove. Nakon nekoliko izmijenjenih misli pitala sam ga: čekaj, zašto ono to radimo, podsjeti me? A on je mrtav hladan odgovorio: zato što smo sredovječni. I ja sam se složila u sekundi. Dan je napravio svoje, došla sam kući kasno, teških nogu i taman se spremala oluja. Odložila sam jutro u dalekoj šumi i u 6 ujutro uronila u joga praksu na svojem sigurnom mjestu.
Joga, teretana i moj fitness identitet kroz godine
Upravo tako sam i krenula na jogu prije nekih 9 godina kada sam na Facebooku vidjela oglas: joga u 6 ujutro. Nisam imala pojma gdje je Voltino ni kako ću do tamo stići, ali sam se organizirala u sekundi i nakon nekoliko dolaska bilo je sigurno da će joga postati moj stil života. U teretani sam provela gotovo 15 godina, trenirala sam sa svojom najvećom kritičarkom, mamom. Prenijele smo tone željeza, prošle sve moje faze, od: želim imati super dupe do čeličnih kvadricepsa zbog kojih sam na Smith mašini svoju gotovo dvostruku težinu dizala kao od šale. Onda sam rješavala bra buldge ili aksilarno tkivo dojke i kad sam sve to posložila na mjesto koje mi je odgovaralo, demonstrativno sam odbacila rukavice i više se nikad nisam vratila u teretanu.
Kad prestaneš ganjati izgled i počneš ganjati sebe
Ganjanje izgleda koji nije tvoj je jednostavno nemoguća misija i što prije se pomiriš s tim, život teče kao mlijeko. Moj stari je uvijek tvrdokorno zagovarao prirodnost i vjerovao da si savršen baš onakav kakvog te Bog stvorio i tu su intervencije bilo kojeg tipa nepotrebne. Možda čak pomalo i objesne tako da kad je prije koju godinu spazio mikro modricu na mojem obrazu pitao je: “ča si već počela s tim glupostima?”. Ali kako već, pa imam 40, ja želim izgledati onako kako se osjećam, a osjećam se mlado. (Iako to naravno nije uvijek istina) Tu smo se počeli smijati, ali poruka je poslana i djelomično je prihvaćena. Puno prije sam shvatila da otkad ne ganjam tijelo već duh, izgledam najbolje moguće. Hvala onda Bogu ili kome?
Sredovječnost i algoritam koji zna sve bolje od mene
Ali ako ne ganjam tijelo, što onda ganjam? Aha, vječnu mladost, da, već sam zaboravila. Zaboravila?!, a trudim se da ne istrunem fizički i psihički prije vremena. Ovo čak ima smisla. Sredovječnost je zajebana stvar, pogotovo kad ti je netko samo tako uvali u razgovor. Pa kreneš razmišljati koliko ćeš još živjeti, krećeš li se dovoljno, jedeš li dovoljno dobro i postoji li još nešto što bi mogla napraviti za sebe. A odgovor danas uvijek nekako stigne sam. Otvoriš telefon i algoritam ti već servira što jesti, što piti, što dizati, koliko hodati i u kojoj fazi ciklusa koju sjemenku grickati. Ne moram više ni misliti. Algoritam živi za mene.
Vitamini, čučnjevi i održavanje vječne mladosti
U 40-ima je dobro piti vitamin D za kosti i zube, pa daj uzmi malo vitamina B za živce, moraš kreatin da ti malo zaveže mišić, obavezno Omega-3 jer je jedina koja nešto vidljivo radi pa daj dozu/dvije proteinskog praha i naravno izbalansiraj si prehranu da svaki dan pojedeš bagerčić proteina i uz jogu, bajkanje i hodanje ubaci još barem dva treninga snage jer sve brže propada kad si u 40-ima. I napravi 100 čučnjeva svaki dan da ti taj kvadriceps malo podrži stabilnost koljena. Sve mi dajte pa i penjanje u 6 ujutro na Sljeme i to bržim tempom jer bus za natrag ide već u 7:15. Sve uzimam jer želim što dulje biti fit i okretna, ubacit ću i još neku long play aktivnost da budem još malo više izdržljiva. Trebat će mi sve to, jer vječna mladost (pre) više košta.
