Rijeka je oduvijek bila nekako drugačija. Možda zbog toga što se nikada nije libila plivati protiv struje. Snažna supkulturna kretanja odredila su bogatu kulturnu ostavštinu grada čije su ulice odzvanjale sirovim notama rocka i punka, još od davnih sedamdesetih. Paraf, Grč, Pasi, Laufer, Let 3, Belfast Food, Quasarr, gotovo je nemoguće nabrojiti sve bendove zbog čijeg je djelovanja Rijeka ponijela status “rock grada”. Kultni klubovi poput Palacha i festivali kao što je Hartera taj su alternativni imidž Rijeke još dodatno produbili, a to se ozračje slobode, tolerancije i individualizma prelilo i na druge grane umjetnosti poput performansa, slikarstva, arhitekture, kazališta, dizajna… U novije vrijeme situacija se donekle promijenila, i Rijeka je popustila pod prodorom lakih nota, a mnogi će Fiumani danas pesimistično ustvrditi kako je “nekoć bilo bolje” i kako se u gradu ništa ne događa. No, imajući na umu svu silu kreativaca koji u Rijeci žive i stvaraju, u tu je tvrdnju teško vjerovati. Kako bismo doznali što se trenutno kotrlja riječkim ulicama, pitali smo tri Riječanke da nam pobliže opišu kulturnu scenu svoga grada. I zbilja, gledajući kroz njihove oči, Rijeka je sve samo ne dosadan grad.
TINKA KALAJŽIĆ
Tinka Kalajžić je diplomirala komunikologiju i kulturologiju, ali već desetak godina radi u filmskoj industriji kombinirajući casting, produkciju, asistenciju u režiji, koordiniranje statista i cast asistiranje. Succession, Godzilla, RoboCop, Mamma Mia, McMafia i Fiume O Morte su neki od brojnih projekata na kojima je ostavila svoj pečat. Putovanja su Tinkina velika ljubav pa kaže da bi, kada virus ne bi harao svijetom, “bila na Šri Lanci i hvatala valove”. Srećom po naš tekst, Tinku smo uhvatili u Rijeci gdje danas provodi vrijeme pjevajući i slažući harmonije u Acapella aplikaciji, uživajući s dvije friško udomljene mačke i izrađujući ogrlice od olovaka.
RIJEKA VEĆ DUGO SLOVI KAO ŽIVOPISAN GRAD VRLO ŠAROLIKE I ŽIVAHNE KULTURNE SCENE U KOJEM JE SASVIM LIJEPO BITI I DJELOVATI KAO INDIVIDUALAC. KAKO TI DOŽIVLJAVAŠ SVOJ GRAD? JE LI GRAD ZBILJA TAKO ŽIVAHAN I ŠAREN KAO IMIDŽ KOJI GA PRATI?
Iako sam u Rijeci rođena, zadnjih par godina se ovdje ipak nekako osjećam poput gošće. Često bi mi padalo na pamet kako bi bilo idealno spojiti kulturnu scenu grada Zagreba s lokacijom poput Rijeke koja ima smirujuće more. Ono je faktor koji uvelike utječe na opću atmosferu grada i često bih ga se sjetila kada bi tijekom diplomskog studija zapela u nekom nervoznom tramvajskom zagrebačkom krkljancu. Rijeka ima svoje faze i ima nečeg u tom već pomalo izlizanom “grad koji teče” izrazu… Ali da, teče. I mijenja se konstantno. Sjećam se perioda srednje škole u kojoj se svake subote “hodočastilo” u klub Točka na Mlaci. U Stereu i Palachu si često mogao vidjeti neki super koncert ili fora Drum and Bass party u organizaciji Masa Kru-a. Ispred “Riječke” (današnja Erste banka) bilo je glavno okupljalište punkera i te neke anarho scene, a terasa Konta je svakog petka i subote bila prepuna ekipe. U Harteri su se organizirali festivali, Pasi (najbolji punk bend u Hrvata) su imali vojsku vjernih fanova koja ih je pratila na nastupima diljem Rijeke, često i Istre te ostatka Hrvatske, na Preluku se sjećam sjajnog koncerta NOFX-a i pokušaja festivala “Priredba” koji, nažalost, nije prešao u tradiciju. Bilo je tu svačega! Nakon nekog vremena sva su se ta mjesta počela polako gasiti. Rodio se “Život”, ljudi su počeli izlaziti u Nemo, Crkvu… Krenula je i lagana najezda turbofolka koja je unatoč riječkom “rockersko-punkerskom” predznaku naišla na ljude kojima je čak i to interesantno. A ja sam često šećući Korzom na račun šarenijeg stila odijevanja, roze kose ili pokojeg cvijeta na glavi znala “zaraditi” komentare u stilu: “Eeee, maškare su ti završile u veljači!!!”. Eh da, teče i mijenja se.
KAKVA JE KULTURNA SCENA U RIJECI, ŠTO SE DOGAĐA U GRADU, A SMATRAŠ DA JE VRIJEDNO ISTAKNUTI?
Moram priznati da sam baš pozitivno iznenađena. Unatoč cijeloj bizarnoj situaciji koja nas je snašla s pandemijom i epidemiološkim mjerama – tu se non stop nešto zbiva. Art kino sjajno odrađuje svoj posao i baš je gušt svako malo otići u taj divan prostor. Nedavno je Kvarnerska filmska komisija u njemu organizirala program Kvarner u kratkom i prikazala 3 sjajna kratkometražna filma koja su nastala na području PGŽ. Prije par tjedana održan je i Međunarodni studentski filmski festival – STIFF na kojem je prikazana gomila kvalitetnih filmskih uradaka. Tijekom ljeta formiran je Mjesni odbor Hartera koji je odradio niz aktivnosti kako bi se “probudio” prostor bivše tvornice papire koji ima puno potencijala. U Exportu na Delti nedavno je zatvorena multimedijalna izložba Fiume Fantastika: Fenomeni grada koja je bila postavljena u sklopu EPK-a. Ispred Exporta je organizirano i par super koncerata ovog ljeta. Prošlog vikenda smo u Filodrammatici u sklopu Ganz novih perforacija i u organizaciji Prostor Plusa mogli vidjeti dvije zanimljive plesne izvedbe “Bill is dead” i “Playing reality”. Kantrida je također zaživjela za što je zaslužan Čarli koji je 10 godina vodio Palach, a sad organizira raznorazne evente u svojim “beach barovima”. Zatvorio je projekt Kantrida FKK 2020 i sa svojim timom otvorio novi klub Jadran u Krešimirovoj ulici. Nije baš najbolji period za otvaranje klubova, ali držim fige da se uskoro sve smiri. U Guvernerovoj palači se do kraja siječnja može pogledati izložba “D’Annunzijeva mučenica – L’olocausta di D’Annunzio”, a na Kampusu Sveučilišta u Rijeci taman se otvorila izložba “Sušak, umjetnost sjećanja” čiji je cilj otvaranje dijaloga o Sušaku, “nepostojećem gradu”. Palača Šećerane, 51000 Balthazargrad, predstava “Bakice” u izvedbi Kolektiva Igralke… Mogla bih nabrajati u nedogled. Ali eto – doista se svašta zbiva u Rijeci.
NA KOJE RIJEČKE KREATIVCE BI SKRENULA PAŽNJU?
Ima ih stvarno puno koji su inspirativni, proaktivni u svojim područjima djelovanja i baš je lijepo što postoje i djeluju. Umjetnica Jadranka Lacković aka OjoMagico je ostavila dosta tragova na području našeg grada. Njezin već prepoznatljiv stil je posvuda i baš “diže” grad na jedan poseban način. Lijepo je što je odlučila svoja znanja dijeliti i s drugima pa je s kolegicama otvorila kreativni atelier ArtMašinu. U istom radnom prostoru djeluje i Matko Kezele, zaljubljenik u mozaik koji je ove godine održao i par radionica na tu temu – te u njihovom sklopu ukrasio Kružnu i stepenice u Barčićevoj. Zidove šareni i Tanja Blašković oslikavajući murale i reciklirajući plastične vrećice u umjetničke radove. Ines Milčić aka Pekmezmed autorica je predivnih murala koji su također raštrkani po raznim riječkim lokacijama, a povrh toga izrađuje i super zanimljive terarije. Marina Marinski je u više godina svojeg rada s keramikom izbrusila zanat na zavidnoj razini i izrađuje predivne proizvode koji se prodaju u cijelom svijetu. Damir Urban se baš lijepo dosjetio uskočiti u onaj riječki bus i darovati svoje koncerte raznim kvartovima i ljudima kojima karantena nije djelovala najbolje na misli. Njegova “Pseća oluja” za koju je pozvao svih da je “skroje” dobila je na kraju 6 finalnih verzija, a meni će svakako ostati u glavi kao “himna” prvog lockdowna u kojem sam je slušala po cijele dane. Nije ni čudo da je prema Muzika.hr portalu izglasan za osobu godine. A voljela bih spomenuti još i Igora Bezinovića, riječkog filmskog redatelja koji stvara na baš lijep, zanimljiv i drugačiji način. Nedavno je u Art-kinu prikazana njegova (i Pipal Ivanina) Mikrokazeta – super film od 19 minuta koji je stvaran 5 godina. A u kinu kluba Jadran bizaran i smiješan film “Od Kršana do Peroja” koji se može pogledati na njegovom YouTube kanalu Oksimoronko. Igor je jedan od vjerojatno najvećih zaljubljenika u Rijeku i trenutno radi na svojem dokumentarcu “Fiume o Morte!”. Jedva čekam da se korona priča smiri, pa da se taj projekt nastavi budući da se mnogo Riječanki i Riječana odazvalo javnom pozivu za sudjelovanje u tom filmu. Kaže on da je siguran da će oni to super odraditi jer su filmični kao i njihov grad. Slažem se u potpunosti.
RIJEKA JE 2020. BILA EUROPSKA PRIJESTOLNICA KULTURE, SMATRAŠ LI DA JE TA TITULA I PRATEĆA MANIFESTACIJA U KONAČNICI DONIJELA NEŠTO RIJECI? NA ČEMU MISLIŠ DA BI JOŠ VALJALO PORADITI?
U EPK priči nisam direktno sudjelovala, ali redovno sam je pratila budući da me je silno radovalo što je Rijeka dobila takvu priliku. Nitko nije mogao znati da će se u 2020. dogoditi ovo što se dogodilo i da će nam svima Covid-19 poremetiti životne planove. Često sam na društvenim mrežama nailazila na kritički nastrojene komentare ljudi i sjećam se da mi je kroz glavu prolazila misao: “Pa njima nikako udovoljit’! Što god da napravio – nikad nije dobro!”. U toj nekoj pripremnoj fazi djelovalo mi je da se organizacijski tim doista trudi, sve ide prema planu, stvari se zakuhavaju, ma bit će to sve super… Sjećam se da sam sa Šri Lanke pratila otvorenje i Operu Industriale i ježila se! A onda su krenule neke nesuglasice u samom vrhu tima koje su se provlačile po medijima na razne načine što je valjda poljuljalo neko povjerenje od strane ljudi koji su prvotno bili super zagrijani za priču. Stvorila se neka čudnjikava negativna atmosfera i, iako je tu bilo i podrške, često su ljudi znali napadati cijelu tu priču. Financijske malverzacije, odlazak Direktora sektora za komunikacije i marketing, neprofesionalno vođenje projekta, netransparentno odrađivanje PR-a kada je krenula kriza, “EPK – što raditi?” javna ZOOM tribina koja se pretvorila u Obersnelovo negodovanje i prepucavanje s ostatkom sudionika, 59 od 70 zaposlenika dobilo otkaze… Eto, to su (nažalost) novinski naslovi koji su meni ostali u sjećanju od cjelokupne EPK priče. Projekt je trebao biti usmjeren na stvaranje dugoročnih učinaka i trebao je biti realiziran kao projekt lokalne zajednice. Dio programa se i uspio realizirati, te je dosta evenata koje sam ranije spominjala nastalo upravo pod okriljem EPK priče. Vjerojatno su se u tom cijelom procesu spojili ljudi koji imaju potencijala i određenu dozu kreativnosti da ubuduće produciraju korisne i zanimljive kulturalne sadržaje, pa nekako optimistično pokušavam sagledati sve što se izdogađalo. A sad, smatram da i nema baš previše smisla mrcvariti cijelu tu “tko je što krivo napravio i mogli su ipak onako ili ovako” priču.
TANJA KANAZIR
Tanja Kanazir talentirana je riječka fotografkinja koja svojim objektivom često bilježi kutke grade koji joj zapnu za oko dajući nam uvid u ozračje koje vlada u “gradu koji teče”. Tanja ponajviše bilježi evente u kulturi, a u slobodno vrijeme jedna je od organizatorica popularnog riječkog handmade sajma “artBazaar”, jednog od najšarenijih riječkih događanja koje već godinama okuplja kreativce, ljubiteljica je biljaka i chillanja u društvu svoje mace.
RIJEKA VEĆ DUGO SLOVI KAO ŽIVOPISAN GRAD VRLO ŠAROLIKE I ŽIVAHNE KULTURNE SCENE U KOJEM JE SASVIM LIJEPO BITI I DJELOVATI KAO INDIVIDUALAC. KAKO TI DOŽIVLJAVAŠ SVOJ GRAD? JE LI GRAD ZBILJA TAKO ŽIVAHAN I ŠAREN KAO IMIDŽ KOJI GA PRATI?
Bez obzira na mane grada kojih mu ne nedostaje, Rijeka je dobar grad za život. S balkona vidim Kvarner, Gorski kotar i Istra su u blizini, Zagreb je na preko sat vremena vožnje, a s mojim poslom mogu bez problema otputovati tamo gdje posao zove. Zbog bogate riječke povijesti gotovo svaki kutak grada je zanimljiv, užitak je dići glavu dok hodaš centrom i promatrati ljepotu građevina, nisam to oduvijek radila, ali od kad sam počela često se hvatam s glavom u oblacima. Volim Rijeku baš zato što je drugačija od ostalih gradova u državi i sretna sam što živim u gradu uz koji vežemo epitet “drugačiji”. Također, volim vjerovati da se različitost u mom gradu smatra bogatstvom. Kulturna scena grada živa je i mislim da za svakoga postoji neki događaj, izložba, predstava, festival, koncert koji može posjetiti. Uvijek će biti ljudi koji su skloni reći da se ništa ne događa, ali mislim da ako zbilja želiš konzumirati kulturne sadržaje, možeš naći nešto po svom guštu.
KAKVA JE KULTURNA SCENA U RIJECI, ŠTO SE DOGAĐA U GRADU, A SMATRAŠ DA JE VRIJEDNO ISTAKNUTI?
Nakon gotovo godine dana ove čudne situacije, sreća je da u Rijeci postoje ljudi i organizacije koji nisu dopustili da ih zabrane i ograničenja zaustave u realizaciji projekata. Od svih postojećih organizacija koje produciraju super stvari, ovaj put ću izdvojiti dvije udruge s kojima inače surađujem – Udruga Drugo more organizira predavanja, otvorenja izložbi, festivale te Udruga Vijeće mladih Benčić koja se bavi kulturno-umjetničkim odgojem i obrazovanjem mladih kroz razne radionice.
NA KOJE RIJEČKE KREATIVCE BI SKRENULA PAŽNJU?
U organizaciji sam handmade sajmova već gotovo 10 godina, a zadnjih 6 godina s Lukrecijom Tomušić organiziram artBazaar i zbog toga sam upoznata s velikim brojem sjajnih kreativaca. Izdvojit ću samo jedan par kapi iz tog mora talenata. Tomica Grubiša akademski je kipar koji trenutno izrađuje predivne uporabne predmete pretežito od drva te odličan riječki fotograf Karlo Čargonja, čiji mi je senzibilitet jako blizak.
RIJEKA JE 2020. BILA EUROPSKA PRIJESTOLNICA KULTURE, SMATRAŠ LI DA JE TA TITULA I PRATEĆA MANIFESTACIJA U KONAČNICI DONIJELA NEŠTO RIJECI? NA ČEMU MISLIŠ DA BI JOŠ VALJALO PORADITI?
Rijeku je u godini kad je postala Europska prijestolnica kulture zadesila neslavna sudbina jer je to postala godina globalne epidemije. Nakon početnog šoka i tišine, u Rijeci su se ipak počeli odvijati razni programi. Ono što me veseli, a izašlo je iz Rijeka2020 tvornice, su dječji festival Tobogan i Dječja kuća, online magazin za djecu Brickzine, Porto etno – festival svjetske glazbe i gastronomije, DeltaLab također producira super stvari. Žao mi je što se zatvorio RiHub, riječki coworking prostor koji smo svi zavoljeli. Bilo je tu nedostataka i ima prostora za poboljšanje na nekoliko razina, ali želim se fokusirati na ono što je dobro i tako slati pozitivnu energiju kako bi priča postala još bolja.
ZARA HRVATIN
Zara Hrvatin djevojka je s pregršt interesa i talenata koja za sebe kaže da joj se slobodno i neslobodno vrijeme uvijek isprepliću. Bavi se s mnogo stvari, no najviše ju okupira kreativna direkcija i menadžment radionice koja proizvodi fotografije, videe i kreativna rješenja za mnoge domaće i strane brendove. Trenutno je najviše posvećena radu na projektu Omni Akademija, novoj platformi za osobni rast i razvoj. Kada ne stvara, kaže, opet stvara, uživajući u svom vrtu, putujući i učeći o astrologiji, hrani, alternativnoj medicini, biljkama, mistici i regeneraciji.
RIJEKA VEĆ DUGO SLOVI KAO ŽIVOPISAN GRAD VRLO ŠAROLIKE I ŽIVAHNE KULTURNE SCENE U KOJEM JE SASVIM LIJEPO BITI I DJELOVATI KAO INDIVIDUALAC. KAKO TI DOŽIVLJAVAŠ SVOJ GRAD? JE LI GRAD ZBILJA TAKO ŽIVAHAN I ŠAREN KAO IMIDŽ KOJI GA PRATI?
Smatram da u Rijeci, u određeno doba godine, svatko može pronaći nešto za sebe. Okružena sam ljudima koju su uglavnom umjetnici pa za sebe uvijek pronađem neki kutak grada koji mogu posjetiti ili pak nešto što mogu pogledati ili poslušati. Što se tiče aktivnog živahnog i šarenog imidža, svakako zaostaje za većim gradovima te je ono što je učestalo već pomalo ustaljeno i po meni pomodno, a za ono što se događa u malo drugačijem aranžmanu ljudi često ni ne znaju ili se događa rijetko- iako je za Rijeku riječ “drugačije” odličan pojam u umjetničkom smislu.
KAKVA JE KULTURNA SCENA U RIJECI, ŠTO SE DOGAĐA U GRADU, A SMATRAŠ DA JE VRIJEDNO ISTAKNUTI?
Trenutno mi se čini da je sve nekako stalo. No, vjerujem da će nova godina donijeti neka nova događanja na nekim novim mjestima. Ono što mi pada na pamet su Riječko i Kastavsko ljeto, ljetne svirke na Pajol Baru, Festivali u ArtKinu, Lutkarske predstave u GKL-u, razne zanimljive izložbe u Exportdrvu itd.
NA KOJE RIJEČKE KREATIVCE BI SKRENULA PAŽNJU?
Riječki kreativci koje svakako vrijedi spomenuti su Ivan Pešut, poznati riječki gitarist i moj jako dobar prijatelj, zatim umjetnici Sanja Jureško i Petar Pinčić te naša Maja Kereš koja trenutno osvaja svojim plesnim koracima van granice lijepe naše.
RIJEKA JE 2020. BILA EUROPSKA PRIJESTOLNICA KULTURE, SMATRAŠ LI DA JE TA TITULA I PRATEĆA MANIFESTACIJA U KONAČNICI DONIJELA NEŠTO RIJECI? NA ČEMU MISLIŠ DA BI JOŠ VALJALO PORADITI?
Gledala sam na YouTubeu otvaranje Rijeka 2020. i mogu reći da to samo Rijeka može; vjerujem da mnogi nisu ni razumjeli što se to tamo događa, no meni je bilo odlično! Sviđa mi se i u kojem smjeru idu Dječja kuća, Palača šećerane, Muzej moderne i suvremene umjetnosti… Rijeka pod hitno treba zelene površine u samom gradu, gdje će ljudi sjesti i udahnuti svježi zrak, leći na livadu i uživati u sladoledu ili kavi.
