Pomodoro tehniku je kreirao poduzetnik i autor Francesco Cirillo 80-ih, dok je bio student na Međunarodnom sveučilištu Guido Carli, poslovnoj školi u Rimu. Zahvaljujući gospodinu Francescu mnogi su završili fakultete u roku i uspeli optimizirati obaveze na poslu. Ili barem tako kažu. I ja sam, samo možda prekasno, potpala pod pomodorizaciju u posljednjoj godini studija, ali nisam dugo ustrajala. Sad sam odlučila probati ju ponovo. I opet nisam ustrajala, ali rekla bih da sada barem znam zašto.
VEĆINA SISTEMA ORGANIZACIJE ZVUČI DOBRO U TEORIJI. SAMO ŠTO, NARAVNO, NE RADI SVE ZA SVAKOGA. UPRAVO ZATO UVIJEK IMAM NEKU VRSTU OTKLONA, ALI SAM ISTO TAKO RADOZNALA DA PROBAM, JER MI OTPRILIKE SVAKA DRUGA STVAR U ŽIVOTU IDE BOLJE OD ORGANIZACIJE. IAKO ZA MENE, RIGIDAN I SUVIŠE ŠKOLSKI, BUDUĆI DA RADIM I PRAVIM PAUZE PO OSJEĆAJU (ŠTO ZA NEKOG DRUGOG MOŽE BITI POTPUNO POGREŠAN SISTEM I PUT DO PROPASTI) ODLUČILA SAM PONOVO ISPROBATI POMODORO TEHNIKU.
Od ponedjeljka odgađam uopće počneti. Imam ja svoj sistem koji nešto kao polu radi, počet ću sutra itd, vrlo vjerojatno zbog predrasude da mi jednom već nije pošao za rukom. Mada, nisam sigurna ni da je to istinita tvrdnja. Koje je uopće optimalno vrijeme da nešto isprobaš i onda zaključiš da radi ili ne radi? No, prije osobnog suda, ovo su osnovni postulati na kojima pomodoro funkcionira i zapravo su vrlo jednostavni.
Učiš/čitaš/radiš 25 minuta, onda se napravi pauza od 5 minuta i poslije takva ponovljena 4 ciklusa, pravi se duža pauza u trajanju od 15 do 30 minuta. Zašto je takav sistem tako plodonosan? Jer i prije samog početka rada ili učenja, postoji svijest o predstojećim zadacima i pauzama, motivacija se povećava, eliminira se iskušenje za obavljanjem više zadataka, a poboljšava se čak i fizičko zdravlje.
REALNO JE DA SVI ODGAĐAMO I ODUGOVLAČIMO. JOŠ REALNIJE – I KAD NE MORAMO. ŠTOVIŠE, TADA KAO DA SU POTICAJI JOŠ VEĆI, IAKO NA PRVU ZVUČI KONTRAINTUITIVNO. MEĐUTIM, POMODORO TEHNIKA POMAŽE DA POSTANEMO SVJESNI KOLIKO VREMENA TROŠIMO NA ODREĐENI ZADATAK, A ŠTO JE JOŠ VAŽNIJE NA TAJ NAČIN TRETIRAT ĆEMO TAJ RESURS DALEKO PAMETNIJE I NEĆEMO DOPUŠTATI SEBI DA GA TRATIMO. ŠTO SE TIČE MOTIVACIJE, ONA BIVA POSPJEŠENA NAPRETKOM KROZ SVAKI OBAVLJENI ZADATAK I KRATKOM PAUZOM KAO NEKOM VRSTOM NAGRADE. IAKO SVI VOLIMO MISLITI DA MOŽEMO BITI FOKUSIRANI NA IZVRŠAVANJE VIŠE ZADATAKA, MULTITASKING JE NERIJETKO SAMO ILUZIJA. POMODORO ZAHTJEVA DA FOKUS BUDE NA JEDNOM ZADATKU U SVAKOJ OD 25-MINUTNIH SESIJA. POSLJEDNJI RAZLOG NAS PODSJEĆA KOLIKO JE VAŽNO DA USTAJEMO OD STOLA SVAKIH 30 MINUTA I IMA MNOGO VIŠE VEZE S NAŠIM ZDRAVLJEM NEGO ORGANIZACIJOM.
Ono što je sjajna stvar kod Pomodora je da vrlo lako možemo uočiti koje nas stvari ometaju, da ih u idealnom slučaju zabilježimo i imamo na umu za drugi put. Osim toga, na ovaj način, veliki zadaci mogu se razbiti na manje djelove i odraditi mnogo lakše. I posljednje, ali vjerojatno i najvažnije, ako se (kao i ja) pitate kako da preteknete prokrastinaciju, ovo je još jedan način.
OVAKO OBRAZLOŽENO, ZVUČI NAPROSTO SAVRŠENO. SAMO ŠTO U TEORIJI TO BAŠ I NE IDE TAKO GLATKO. AKO MI ALARM ZA PETOMINUTNU PAUZU ZAZVONI USRED REČENICE, NARAVNO DA ĆU GA ODLOŽITI DOK JE NE ZAVRŠIM, JER MI PREKIDANJE DJELUJE KONTRAPRODUKTIVNO. AKO SAM SE INSPIRIRALA, NEĆU NAMJERNO PREKIDATI TAJ VAL, IAKO SVJESNA SVEGA GORE NAVEDENOG. ALI, TO SAM SAMO JA. NE MOGU NIJEDNOM SISTEMU PODLEĆI STO POSTO, JER UVIJEK MI JE UMU DA SE ŽIVOT MOŽE DOGODITI U MEĐUVREMENU. I DOGAĐA (MI) SE. NEMA TIH OKVIRA KOJI MOGU PREDVIDJETI NUSPOJAVE SVAKODNEVICE, NEPREDVIĐENE SITUACIJE, NERVIRANJA I NEMANJE MOTIVACIJE DA U PROZORU OD 25 MINUTA NEŠTO NAPRAVIMO.
Pomodoro, zapisivanje stvari, pamćenje napamet, intuitivnost ili rađenje stvari prema striktno formiranim obrascima – toliko je sistema danas da je uspjeh ne pogubiti se na putu do traženja savršenog rješenja. Valjda svi negdje usput i formiramo svoja vlastita, s mirenjem i odstupanjima. Dok radi, dobro je, kako god da se sistem ili odsustvo istog zove.
