Vi se budite, uzimate mobitel u ruke, a njegove poruke još nema. Pa se roje misli u glavi: jesam li mu dosadna? Ima li neku drugu? Ljuti li se? Obično u ovo vrijeme pošalje poruku za dobro jutro…je li poznat scenarij? Ako da, moguće je da imati tjeskobnu privrženost. Okej, ovakve situacije događaju se svakome i u svakoj vezi, no postoje još mnogi znakovi koji ukazuju na ovaj oblik traume koja može nezdravo utjecati na vezu. Međutim, veza ne mora nužno biti toksična i ako možete pomoći sebi ili svom partneru, trebali biste znati što je to uopće.
Kako nastaje tjeskobna privrženost?
Prvo što odmah trebamo naglasiti da tjeskobna privrženost nije vaša krivica niti partnerova, već se ona razvija još u djetinjstvu. Kad ste dijete, za preživljavanje se oslanjate na svoje skrbnike. To uključuje vaše biološke potrebe (hrana, sklonište, toplina) i emocionalne potrebe.
Kada skrbnici dosljedno zadovoljavaju fizičke i emocionalne potrebe djeteta i daju djetetu osjećaj sigurnosti dok počinje istraživati svoju okolinu, vjerojatnije je da će dijete razviti siguran stil privrženosti. Kada se djetetove potrebe zadovoljavaju nedosljedno ili se uopće ne zadovoljavaju, veća je vjerojatnost da će to dijete razviti nesiguran stil privrženosti, kao što je tjeskobna, izbjegavajuća ili neorganizirana privrženost.
Djeca s tjeskobnom privrženosti naučila su da moraju biti savršena, glumiti ili se boriti da zadrže svoje skrbnike blizu kako bi zadovoljili svoje emocionalne potrebe. Dok im je takvo ponašanje pomagalo da zadobiju pažnju svojih roditelja, ono će se odraziti i na vezu u odrasloj dobi i na nju će djelovati destruktivno.
Kako prepoznati imamo li ja ili moj partner tjeskobnu privrženost?
Situacija koju smo spomenuli na početku teksta primjer je straha od odbijanja i napuštanja. Netko s tjeskobnom privrženosti vjeruje da će, čim njegov partner upozna “prave njih”, izgubiti interes i odbaciti ih. Ovo razmišljanje je rezultat niskog samopouzdanja koje navodi osobu da misli kako nije dovoljno dobra da dugoročno zadrži interes partnera.
Osobe s tjeskobnom privrženosti takđer teško vjeruju partneru pa se razvijaju sumnja i ljubomora, no vrlo su ovisne o partneru pa će često tolerirati i toksična ponašanja kako ga nebi izgubile. One imaju nisko mišljenje o sebi, no svog partnera gledaju u ekstremno pozitivnom svjetlu te stavljaju njegove potrebe ispred svojih. Kada dođe do nesuglasica i uhvati ih strah od napuštanja, osobe mogu biti svadljive i doslovce se ponašati poput djeteta jer imaju poteškoće u izražavanju intenzivnih emocija.
Naravno, sve ovo može djelovati poprilično destruktivno za vezu. No trebate upamtiti da je razlog zašto netko s tjeskobnom privrženosti razmišlja i ponaša se na način na koji se ponaša ukorijenjen u njegovom djetinjstvu. Način na koji je njihova želja za privrženošću i intimnošću zadovoljena u godinama formiranja naučio ih je da su i oni sami i njihove potrebe nevažni. Stoga očekuju da će se ovaj obrazac nastaviti u njihovim romantičnim vezama pa čine sve u svojoj moći da ti spriječe.
Kako izgraditi stavilnu vezu s osobom koja ima tjeskobnu privrženost?
Nije lako biti s osobom koja konstantno zahtjeva određenu dozu odobravanja, sumnjičava je i ima ispade. To vas može odbiti od osobe i ohladiti vaš odnos. Kako voljeti takv osobu? Budite tu za nju, ali joj postavite zdrave granice. Potaknite ju da odlazi na terapiju, slušajte njezine strahove i zabrinutosti te budite konzistenti: ako svom partneru redovito dajete do znanja koliko vam je važan i da ste tu za njega, to mu može pomoći da se osjeća sigurnijim i podržanijim u vezi.
S druge strane, ako ste vi osoba koja pati od tjeskobne privrženosti, prvenstveno bste trebali poraditi na sebi. Upoznati sebe, svoje traume i educirati se o tjeskobnoj privrženosti. Pronalaženje predanog partnera, učenje kako priopćiti svoje okidače i traženje terapije za mentalno zdravlje, sve su to načini da povećate sigurnost u svojim odnosima, razvijete sigurniji stil privrženosti i podignete vlastito samopouzdanje.
