Jedan od velikih problema moderne modne industrije (ali i svijeta) je nemogućnost uživanja u trenutku. Većina uzvanika na modnim revijama promatra pistu kroz kameru svog pametnog telefona sa stalnom tenzijom od dijeljenja sadržaja u stvarnom vremenu na društvenim mrežama.O tome sam pisala neki dan iznervirana činjenicom da su ljudi komentirali Dior reviju na osnovu jednog looka i da su mišljenja pljuštala kao da gledamo utakmicu Real-Barcelona, a ne couture kolekciju koja ima 64 looka i razvija priču od početka do kraja. Neki brendovi su zabranili korištenje telefona na svojim prezentacijama. The Row je notorno poznat po traženju privatnosti za vrijeme svojih revija, a davno je istu stvar napravila i Phoebe Philo koja je uzor svim modnim minimalistima.


Tu dolazim do kuće Valentino koja je jučer predstavila haute couture kolekciju pod palicom Alessandra Michelea. Michele je već neko vrijeme na udaru kritika jer ljudi smatraju da je njegov potpis presnažan i da nadjačava estetske kodove kuće Valentino. Ne znam što bi trebao napraviti i kako da bude išta drugo osim onog što jest: teatralni maksimalist koji se izražava kroz odjeću.
Pa ipak, jučer je Internet zanijemio jer je Michele isporučio kolekciju koja će, nadam se, živjeti kroz crvene tepihe u sezoni filmskih nagrada. Stvarno bih voljela vidjeti neku ženu u ovim kreacijama.


Gosti su sjedili oko drvenih kružnih konstrukcija nalik vrtuljku, promatrajući modele kroz uske prozore, jedan po jedan, u potpunoj tišini i koncentraciji. Michele ih je postavio u reinterpretaciju optičkog uređaja s kraja 19. stoljeća, Kaiserpanorame.
Gostima su se samo vidjele glave i mogućnost skretanja pogleda (u telefon) je bila nemoguća. Na ovaj način je postigao punu koncentraciju svakog uzvanika i osigurao da svaki model dobije vrhunsku prezentaciju s naglaskom na detalje, a detalja je itekako bilo.


Valentino couture u punom sjaju
Likovi su, očekivano, nosili svu raskoš i dramatiku po kojoj je dizajner prepoznatljiv: kiparska figura u duboko dekoltiranoj crvenoj haljini evocirala je glamur Cher u susretu s estetikom Dinastije; anđeoske siluete u ručno izvezenim kreacijama nosile su bogato ukrašene krune; elizabetanski ovratnici eksplodirali su u pretjeranim proporcijama ili se pretvarali u zlatni nakit.


Ljubičasta haljina s naglašenim ramenima i masivnim chokerom prizivala je osamdesete kroz srednjovjekovni filter, dok je eterična ružičasta organza, posuta ručno ušivenim sjajem, djelovala poput vizije.


Inače nisam obožavateljica ljubičaste boje, ali duga haljina s dubokim dekolteom i oversized bež mašnama u kombinaciji s narančastim kožnim rukavicama je suludo prelijepa. Voljela bih je vidjeti na Nicole Kidman jer mislim da je nitko ne može iznijeti kao ona.



