Ove sezone, dok su kolekcije u Milanu prikazale rezultate introspekcije i naglaska na individualnost, Tjedan mode u Parizu fokusirao se na pronalazak balansa između prošlosti i sadašnjosti. Nakon točno 60 godina Anthony Vaccarello, u ostakljenoj, prozračnoj dvorani s drvenim panelima, odao je počast poznatom Le Smoking odijelu Yvesa Saint Laurenta.


Crna odijela krojena za žene, kada su prvi put skrojena, bila su ništa manje od prave društvene revolucije. Veliko odijelo s naglašenim ramenima bilo je samo jedna dodatna stepenica u uspinjanju prema ravnopravnosti između žena i muškaraca. No, iako Vaccarellu nije bila osnovna namjera naglasiti trenutačnu političku situaciju, radilo se istovremeno o posveti, ali i podsjetniku kako ta borba nije završena iako žene ne samo da imaju pravo obući Le Smoking, već je i ultimativni statement izbor u suvremenoj modi.


Prošle sezone dizajner je istraživao voluminozne haljine. Ove sezone otvara s 14 odijela nošenih na golim tijelima, koja su preuzela kosa ramena s odijela muške kolekcije, dok je ostatak siluete bio fluidniji, bez postave. Vrhunac revije dostignut je prikazom body haljina od čipke prekrivene gumom, koje su podsjećale na žensko donje rublje, i dva gumena balonera. Jesenske kolekcije, kako u Parizu, tako i u drugim modnim prijestolnicama, okrenule su se bezvremenskom glamuru i romantici, a to su nam dodatno potvrdili komadi Saint Laurentove jesenske kolekcije poput naušnica u obliku velikih ptica i kaputa s krznenim obrubom.


Matthieu Blazy za Chanel, baš kao i Vaccarello, balansirao je između nostalgije i suvremenosti. Početna točka kolekcije je izjava osnivačice Coco Chanel za časopis Le Figaro: “Trebaju nam haljine koje pužu i haljine koje lete, jer leptir ne ide na tržnicu, a gusjenica ne ide na bal.” Revija započinje s jednostavnim crnim lookom, a onda polako počinje prelaziti u niz iridescentnih komada.


Blazy se osvrtao na inovacije Coco Chanel, međutim u potpunosti se odriče staromodnog. U jednom trenutku mogli smo vidjeti klasične Chanel modele sa spuštenim strukom, a zatim slijedi niz puno suvremenijih komada. Osim silueta, majstorstvo igre s tkaninom Chanelovih ateljea bila je još jedna fokusna točka. Vidjeli smo haljinu bez rukava s upletenim školjkama i rozu haljinu s cvjetnim aplikacijama. Kostimi su prošiveni action painting šavovima, tehnikom koja postiže dojam kao da su naslikani ili spontano naneseni.


Kada je riječ o referencama, izum male crne haljine prepisuje se Coco Chanel. Tako je crna drapirana haljina s otvorenim leđima s kamelijom zatvorila reviju. Za Blazyja, Chanel je tiha revolucija koja će svakako ostaviti snažan dojam.


Jonathan Anderson dokazao je kako je u stanju zadržati tradicionalne elemente brenda, ali i ostaviti vlastiti pečat u kući. Vrt Tuileries obasjalo je sunce, a promenada, ideja gdje se ljudi dotjeraju kako bi se prošetali parkom, bila je početna točka kolekcije. Kolekcija je bila lagana i opuštena, i iako je dizajnirana za jesen, sa sigurnošću će prelaziti sezone.


Ono što je privuklo najviše pažnje su takozvane Bar jakne. Radilo se o jaknama od materijala nalik na kardigan s vijugavim peplumom. Bar jakna prebačena je preko lepršave tutu suknjice sa šljokastim rubom i lepršavim šlepom. Vidjeli smo razne varijante Bar jakni poput jakne od materijala lamea uparene sa svijetlim trapericama sa srebrnim uzorkom.


Osim motiva koji je preuzeo od Junon balske haljine koju je dizajnirao Christian Dior 1949. godine, Anderson se inspirirao i renomiranim francuskim dizajnerom Paulom Poiretom. Tako smo svjedočili nizu “poiretovskih” elemenata poput balloon hlača i cvjetne lame tkanine, ali i kaputa iz 18. stoljeća s krznenim ovratnicima.


Christian Dior inspirirao se cvjetovima, dok Anderson traži inspiraciju u lopočima, u sklopu koje su nastale i sandale s postavljenim zelenim okruglim biljkama s cvjetovima o kojima modni obožavatelji ne mogu prestati pričati.
Za jesensku kolekciju Balenciage, Pierpaolo Piccioli pronalazi balans između nasljeđa i sadašnjosti na malo drugačiji način. Osvrće se na svijet i Balenciaginu zajednicu. U zamračenom prostoru Piccioli prikazuje imerzivnu video suradnju s redateljem popularne serije Euphoria, Samom Levinsonom. Razgovor se temeljio na pokušaju pronalaska svjetla u tami, za koju Piccioli priznaje kako se svi u njoj trenutačno nalazimo.


Suradnja sa Samom Levinsonom izazvala je reakciju zbog koje je dio Champs-Élyséesa bio zatrpan vrištećim obožavateljima. Pierpaolo Piccioli, u pokušaju navigiranja teškim komercijalnim vremenima, odlučio je ugoditi publici i zadržati obožavatelje koje je nekoć okupio Demna Gvasalia, bivši kreativni direktor kuće. U pokušaju usklađivanja kulture mladih koje uvodi Demna i vizije Cristóbala Balenciage, Pierpaolo Piccioli odlučio je pojačati distopijsku estetiku mladih na uštrb haute couture estetike Cristóbala Balenciage.


Piccioli je prikazao crnu kožnu bomber jaknu spojenu s pencil suknjom i pletenim zatvaračem ili coatdress koji istodobno spaja uličnu i visoku modu. A u cilju privlačenja mlađe publike, dizajner je prikazao komade s printom scena iz serije Euphoria.


Važno je za istaknuti kako je, za razliku od ostalih pariških revija, kasting Balenciage bio inkluzivniji. Kolekcija svakako nije bila isključivo namijenjena mlađoj publici. Vidjeli smo komade poput drapiranih haljina od svilenog materijala i baršuna te brojne krojačke komade namijenjene zrelijim ženama.
Raznolikost je bila fokalna točka dizajnerice Sarah Burton za Givenchy. Oslanjajući se na vlastitu intuiciju, Burton napominje kako ne postoji jedna hipotetska Givenchy žena. One su raznolike. “Svaka je žena svoja osoba, svaka je silueta svoj karakter”, rekla je Burton. Raznolikost je bila vidljiva i na samim modelima, gdje su uz poznate svjetske modele prošetale i žene koje nikada nisu stale na pistu poput umjetnica Constance Debré i Isabelle Albuquerque.


Odijela, slip haljine, životinjski uzorak i pruge bili su samo dio kolekcije. Njezina prepoznatljiva hourglass silueta sada je omekšana, a svoju izvrsnost u krojenju primijenila je na brojnim komadima poput muževnijih odijela i odijela s peplum bokovima. Najveći interes publike privukao je smoking s večernjim kaputom, a ukoliko je ostalo onih par neimpresioniranih, pokleknuli su na baršunastom halter topu ili kaputu s leopard uzorkom.


Tjedan mode u Parizu vraća SE jednostavnostI
Pieter Mulier oprostio se od Alaïe nakon pet godina kao kreativni direktor kuće. Glavni fokus kolekcije bio je tihi perfekcionizam. Bez spektakla, a odjeća, baš kao i kolekcija Sare Burton, bila je stvorena za prave ljude s naglaskom na nosivost. Kolekcija je lišena suvišnosti, bez nakita i dodataka. Samo haljine i cipele.


“Dugo sam sumnjao hoću li ići tako strogo i svesti sve na samu bit”, rekao je Mulier za Vogue Runway. “Mislio sam: možda to nije dovoljno za modni svijet. Ali mislim da bi trebalo biti dovoljno, jer je meni ubrzalo srce. A mislim da je upravo to ono što predstavlja Alaïu.” Pieter Mulier prikazao je posljednju kolekciju za Alaïu, a uskoro ćemo svjedočiti njegovom debiju kao kreativnog direktora brenda Versace.


I naposljetku, Tom Ford napustio je svijet mode za Hollywood. Međutim, njegovo ime glasno se provlačilo proteklih nekoliko dana. Tom Fordova kolekcija, sada u rukama Haidera Ackermanna, bila je, prema mnogima, jedna od najupečatljivijih kolekcija Tjedna mode u Parizu. Ove sezone Ackermann pojačava svjetlost u dvorani na maksimum, a naglasak je na crnom i bijelom.
Vidjeli smo dvoredna muška odijela, životinjski uzorak i hlače koje su modelima visjele na bokovima pomoću remena koji je ispao iz omči. Ackermann koristi i prozirnu plastiku u obliku blejzera i balonera, ali i A-kroja suknje ispod koje se naziralo čipkasto donje rublje. Njegova najjača vještina je krojenje, pa su odijela stilizirana s košuljama raskopčanima do pupka i s cvjetnim korsažima. Jedan od najupečatljivijih trenutaka revije su modeli koji su se poput predatora šuljali i promatrali publiku, unoseći mali osjećaj zabave tijekom stresnog modnog tjedna.


Tjedan mode u Parizu bio je pokušaj balansiranja između prošlosti i sadašnjosti, nostalgije i suvremenosti. U komercijalno zahtjevnim vremenima, pred dizajnerima je bio težak zadatak pokušaja zadržavanja osnovnih kodova brendova i ostavljanja vlastitog pečata. Mnogi su u tome i uspjeli. A nove kolekcije, iako sa poznatim referencama, nikada nisu bile aktualnije.