Upravo je završio tjedan mode u Milanu, a neizvjesna vremena, kako za luksuznu industriju tako i trenutačno političko stanje, igrali su glavnu ulogu u oblikovanju kolekcija. Jesensko-zimske kolekcije za 2026. godinu stavile su naglasak na individualnost i introspektivnost. Kako se odjeća nosi u svakodnevnom životu, pitanje je Pradine nove kolekcije. Miuccia Prada i Raf Simons inspirirali su se slojevitošću i transformacijom tijekom dana.
Petnaest modela skidalo je slojeve odjeće, svaki put izlazeći s novim izgledom koji se skrivao iza onog prijašnjeg. Ovo, međutim, nije bio samo prikaz onoga što nosimo tijekom dana i u što se odjeća može transformirati, već i niz različitih karaktera koji se razlikuju po životnim iskustvima koja su ih oblikovala. Nadograđeni materijali su nagrizeni kao takozvan “alat otkrivanja”.
Cjelokupna kolekcija slavi nesavršenost. Kose, nezgrapno zavezane u repove, djeluju kao nekoć savršene frizure koje su se raspale tijekom dana, izblijedjeli, izgrebani materijali i patina simboliziraju nošenost i prolazak vremena, tema koja je započela i prošle sezone. Prada je bila politična, naglašavajući kako je period u kojemu odjeća mora izgledati novo zastarjeli koncept. Igru s individualnošću mogli smo vidjeti i u kolekciji MM6 Maison Margiele, na drugačiji način od Prade.
U Maison Margieli fokus individualnosti bio je na normalnim, svakodnevnim komadima koji su sada pomaknuti ili reducirani. Što čini suknju suknjom ili sako sakoom? To je bilo ključno pitanje kolekcije. Tako smo mogli vidjeti dekonstruirane suknje kojima je oduzeta podstava i sakoe gotovo spljošteni, svodeći ih na njihovu esenciju ili kostur.
Introspekcija i individualnost bile su ključne teme u kolekciji brenda Ferrari, u kojoj Rocco Iannone gleda na odjeću kao na drugu kožu. “Koža je membrana koja nas povezuje sa svijetom.” Ona nas štiti, definira i oblikuje naš identitet.
A političnost, iako ne direktna, u brojnim kolekcijama naglašena je povratkom na poznato ili u daleku prošlost. Maximillian Davis za Ferragamo nastavio je istraživati 1920-e. i period osnutka kuće. Ovdje je speakeasy, mjesto u kojemu se brišu hijerarhije i različiti slojevi društva stoje zajedno, centralna je tema. U tom simboličkom prostoru, mornari, centralni motiv kolekcije, miješaju se s pripadnicima visokog staleža, obučenima u elegantnu večernju odjeću od svjetlucavog baršunastog materijala.
Mornari su odlazili na more u želji za izgradnjom boljeg života svoje obitelji, iskustvo koje dijele Salvatore Ferragamo, osnivač brenda, i kreativni direktor Maximillian Davis. “To je iskustvo koje su imali i Salvatore i moja obitelj. On je napustio Italiju i otišao u Ameriku prije nego što se vratio kući, a moja se obitelj preselila iz Trinidada i Jamajke u Manchester”, rekao je Davis u izjavi za javnost. “Svi smo prešli vodu u potrazi za novim počecima.” U kolekciji mornarske uniforme su dekonstruirane, gumbi su premješteni, a kopčanja raskopčana.
Max Mara se vratila još dalje u prošlost. Inspiriran arheološkim nalazištem Sutton Hoo, kroz Max Marino pažljivo krojenje i luksuznu izradu naglašava odjeću koja “stari s dostojanstvom”, a povijesni elementi poput tunika, tabarda i sive boje u nijansi oklopa, bili su nadahnuće, ali ne preuzimajući element kolekcije.
A kada je riječ o vještini izrade, Louise Trotter, koja se u svojoj debitantskoj kolekciji posvetila Intrecciatu, sada stavlja u fokus dlakave i taktilne površine. Raznolikost tekstura bila je impresivna. Jedan od kaputa po teksturi podsjećao je na tisuće izgorjelih šibica, dok se kožni sako istaknuo svojom gustom rebrastom strukturom.
Kolekcija je osim teksture bila posvećena skulpturalnom i voluminoznom krojenju. Tako smo imali priliku vidjeti jakne sa zaobljenim ramenima i punim rukavima koje su ispod otkrivale suknje s umetnutim klinovima.
Matteo Tamburini, kreativni direktor Tod’sa, reflektirao je trenutačno turbulentna vremena idejom zaštite i prizemljenja. Dizajn i materijali predstavljali su sigurno utočište. Tijela su omotana u asimetrične slojeve kože, shearlinga i ponyskina, dajući efekt deke, no istovremeno zadržavajući senzualnost i eleganciju.
Jedan od upečatljivijih elemenata milanskog tjedna mode je maksimalizam. Vidjeli smo tako različite verzije maksimalizma, s različitim fokusnim točkama. Diesel, koji je otvorio tjedan, prikazao je interpretaciju “hoda srama” nakon lude noći. “Radi se o toj ideji buđenja i možda nemanja jasne predodžbe gdje se nalaziš. Moraš se obući i otrčati ujutro iz tog scenarija, te kinky noći“, rekao je Glenn Martens prije revije.
S druge strane, Fausto Puglisijeva kolekcija za Roberta Cavallija naglasila je teatralnost kombinacijom talijanske ekstravagancije i američkog pragmatičnog stila, dok je Etro naglasio svoj prepoznatljivi boho subverzivni maksimalizam.
U Moschinu, Adrian Appiolaza u dobu nesigurnosti vraća se na poznato i sigurno: svojim argentinskim krojenjem s tipičnom Moschino ekscentričnošću i ironičnim detaljima poput torbice u obliku kaktusa.
I na posljetku nećakinja Giorgia Armanija, Silvana Armani, prikazala je svoju prvu kolekciju za brend. Pod nazivom New Horizons donosi novu perspektivu na estetiku Armanija, dokazujući kako je brend, za sada, u sigurnim rukama.
Tjedan mode: maksimalizam i individualnost
U trenutku neizvjesnih vremena, tjedan mode u Milanu donio nam je nekoliko ključnih tema: povratak u prošlost, fokus na individualnost i održivost, te maksimalizam kao dominirajuću estetiku. Vraćamo se na sigurno, barem neko vrijeme, a igra s prošlošću i maksimalizam kao trenutak zabave u nesigurnim vremenima postali su glavna nit vodilja modnog svijeta.
