Darren Aronfsky ne razočarava. Nakon sjajnih psiho-trilera i putovanja po skrivenim kutcima ljudskog uma i ponašanja koje nam je omogućio u filmovima Pi, The Fountain, The Wrestler, Black Swan, Requim for a dream i Mother, dugoočekivani The Whale s Brendanom Fraserom u glavnoj ulozi je stigao i predstavlja možda najranjivije i najdublje zaranjanje u psihu pojedinca do sada. Klaustrofobična atmosfera nabujala emocijama i osjećajima nešto je što karakterizira svaki njegov film, a ovdje čini se, dostiže vrhunac. Pored briljantnog Frasera, glavnu glumačku postavu čine i Sadie Sink (Stranger Things) koja tumači lik njegove kćeri i Hong Chau, koju smo nedavno gledali u hit filmu The Menu.
Radnja filma temeljena je na kazališnoj drami Samuela D. Huntera i prati život engleskog profesora Charile-ja koji pati od prekomjerne težine i srčanih problema. Brzo tijekom filma suptilno saznajemo da je ženu i kćer ostavio zbog jednog od svojih učenika s kojim je bio u tajnoj vezi. Nakon smrti partnera, on se počinje prejedati zbog osjećaja krivice i to ga dovodi do teškog poremećaja uslijed kojeg ostaje nepokretan, sam i zarobljen na svom kauču. Jedini prozor s vanjskim svijetom su sati književnosti koje predaje online, naravno s ugašenom kamerom. U trenutku kada shvati da njegova bolest uzima maha, pritisak se ne snižava i kraj njegovog života postaje sve izvjesniji, on dobiva jaku želju da se ponovo poveže sa svojom sedamnaestogodišnjom kćeri i poziva je.
Noseći motiv filma je kronologija samodestrukcije jednog lika uslijed osjeća krivice i nemoći, ali i fenomenalna gluma Brendana Frasera koji je tijekom cijelog snimanja na sebi imao specijalno napravljeno odjelo teško 150 kilograma, za koju je dobio nominaciju za Oscara.
Aronofsky nas izaziva da vidimo dalje od površinske slike likova ispred nas i unaprijed programiranih ideja privlačnosti kako bismo pronašli ljepotu i dobrotu u Charie-ju, u toploj, opojnoj melodiji njegovog glasa, u njegovoj poetskoj, strasnoj duši i smirenosti. Kamera je nisko postavljena dok gledamo Charlie-ja kako ustaje, kada pada, kako se meso sa njegovog tijela pomiče i nailazi na prepreke. Sami maslinasti tonovi interijera u kojem živi, dočaravaju učmalost i usamljenost jednog života. Film nas ne pokušava pridobiti svojom vizualnosti, već baš suprotno, pokušava nas natjerati da odustanemo od gledanja upozoravajući nas na realnost i sirovost teme.
The Whale nas proganja i usađuje imperativ da analiziramo slabosti koje imamo i loše izbore koje smo napravili, tjerajući nas da kopamo po uzrocima i djelujemo na vrijeme. Semantika samog naslova je asocijacija na ogromnost na prvu loptu, skrivena iza Charliejevog omiljenog romana Moby Dick, koji je pun psiholoških promišljanja i egzistencijalističke filozofije, čije se rečenice u i samom filmu ponavljaju.
Ovo je veliki comeback Brendona Frasera i navijamo da ova, iako teška i na momente odbijajuća psihološka drama, dobije pažnju koju zaslužuje na predstojećoj dodeli Oskara.
