Ako ste ikada prošetali Smičiklasovom ulicom (a sumnjam da niste), vjerojatno ste primijetili jedan izlog. Na prvi pogled vam se može učiniti da je u pitanju neki chic dućan, ali ako se približite, vidjet ćete da je iza tog stakla jako aktivno i živo. To je prostor poznatog zagrebačkog sportskog studija Dora Body iza kojeg stoji Dora Kraljević i koji je omiljen među rekreativcima. Doru sam upoznala prije nekoliko mjeseci na Obonjanu. Vikend smo proveli u sportskim i ležernim aktivnostima (ja sam više bila u ležernim aktivnostima ako ću biti iskrena), ali smo u tri dana imale priliku razgovarati o svemu, a najviše o treningu, očekivanjima, rezultatima, ljudskoj psihologiji i generalno stvarima koje zanimaju svakoga tko trenira i u tome je ozbiljan.
Ako vas nešto u životu doista zanima, moj savjet je da uvijek sjednete s i razgovarate sa stručnom osobom u području vašeg interesa koja će vam na razuman način razjasniti sve nedoumice koje možda imate. Naravno, važno je da je osoba doista stručna što je jako zanimljiv pojam u području fitnessa danas. Fitness i teretana su postali „in“ što je super stvar jer vježbanje je vjerojatno najbolji trend koji se može uhvatiti u online bespućima nepotrebnih stvari koje nam se serviraju na dnevnom nivou. Ono što nije tako super je eksplozija nestručnih ljudi online koji vam prodaju stvari (da ne napišem maglu) i zezaju se sa stvarima koje mogu biti stvarno opasne.
Sve to je tema mog razgovora s Dorom koja ima jako izražene stavove oko svog zanimanja i situacije u fitnessu danas. Pitala sam je apsolutno sve što vas možda muči oko treninga i to bez zadrške. Uskoro ćete čitati njene kolumne na BURO. portalu, a za početak je upoznajte bolje te možda i vama razjasni neke stvari koje vas zanimaju u fitnessu.
Možeš li se za početak predstaviti našim čitateljima i reći nam kako je tekao tvoj razvojni put?
Ja sam bivša profesionalna sportašica i ovo mi je zapravo druga karijera. Mogu reći da sam nastavila u istom tonu. Zbog svojih ozljeda i načina života htjela sam se više okrenuti ka zdravstvenom fitnessu, a ne prema profesionalnom sportu. Općenito odlazak na trening bi ljudima trebao predstavljati zadovoljstvo zbog samog treniranja. Tu su i faktori napretka, samog okruženja u kojem se vježba, ljudi koji vas okružuju u studiju/gymu. Trenerica bi trebala imati veliku ulogu u smislu programiranja i motivacije. Trening treba biti stil života i zato sam svoj posao prilagodila svom stilu života.
Kakav je koncept vježbanja u tvom studiju? Koje sve programe nudite?
Programi koje nudim prate moj životni stil i filozofiju da je tijelo alat s kojim živimo 0-24 te da ga treba maksimalno iskoristiti u svoju korist. Nudim funkcionalni trening, pilates i yogu. Princip svakog programa je isti samo se razlikuju u stilu i dinamici. Funkcionalnost/zdravlje tijela je spoj jakosti, mobilnosti, stabilnosti, fleksibilnosti, snage i izdržljivosti. Kroz svoje programe pokušavamo naučiti ljude pravilnim obrascima kretanja. Poznavanje i korištenje svog tijela je jako bitna stavka života koju pokušavam što više približiti i pojasniti ljudima tj. pojasniti koliko je bitno imati zdravo tijelo i baviti se svojim tijelom. Općenito je slaba svijest o zdravlju tijela i benefitima fizičke aktivnosti/treninga.
Statistike o našoj zemlji su poražavajuće. Visoko smo na listi pretilih nacija što nismo bili prije desetak godina i govorim o mlađim ljudima i djeci. Posebno je zanimljivo da je danas (više nego ikad) stavljen ogroman fokus na fizički izgled i to zahvaljujući Instagramu i nekim idolima mlađe generacije koje odreda izgledaju kao da su ispale iz istog BBL kalupa, a opet se nitko ne pokreće i ne radi nešto za sebe. Pitanje je, događa li se možda obratna stvar i mlađe generacije (pogotovo djevojke) u stvari postaju depresivne jer smatraju da ne mogu postići taj online ideal pa jednostavno odustanu i odu u tom apatičnom smjeru nebrige za svoje fizičko zdravlje?
Prešli smo svaku granicu dobrog ukusa na društvenim mrežama i prikazima kako nešto postići, kako se ispravno trenira, koliko vremena je potrebno za određene rezultate i slično. Fotografije koje se objavljuju su jako nerealne i mislim da je to jako opasno jer daje potpuno krivu sliku što je zdravo i što je uopće realno. 90% sadržaja nije stvarni rezultat već je potpuno namješteno i lažno. Ne podržavam to što se plasira na društvenim mrežama. Općenito smatram da društvene mreže ne bi smjele biti prvi alat i rješenje za većinu stvari, a kamoli za nešto ozbiljnije poput baratanja s vlastitim tijelom, programiranjem treninga, postavljanjem dijagnoza.
Ljudi bježe od osnova bez kojih se ne ništa ne postiže dugoročno i kvalitetno, a te osnove su trud, rad i dosljednost. Svi se nekako okreću brzim rješenjima koja su kratkoročna i tako se sve vrti u krug. Ja nisam ciljala na takvu klijentelu i od početka sam znala tko će biti moji klijenti. U godinu dana smo isključivo preko preporuka popunili kapacitet studija i to upravo zbog načina na koji radimo. Kvaliteta, briga i iskren odnos sa svakim klijentom donosi samo obostrano zadovoljstvo.
Koliko se tvoj posao promijenio od popularnosti društvenih mreža? Mišljenja sam da svaki posao točnije pružanje neke usluge ljudima danas iziskuje online prisutnost. Kako to izgleda u praksi i primijetiš li to kod sebe?
Iako društvene mreže mogu pomoći u nekim segmentima poslovanja moj posao se nije promijenio kao ni obujam istog. Društvene mreže mogu biti dobar alat za vidljivost, podizanje svijesti ljudima, motivacije, edukacije i to u granicama koje digitalni medij dozvoljava. Ja društvene mreže koristim za to. Mislim i da je važno vidjeti nešto vizualno lijepo što naposljetku svi volimo.
U posljednjih nekoliko godina, a pogotovo u jeku pandemije smo doživjeli boom Instagram trenera koji prodaju svoje pakete. Po mom osobnom iskustvu mnogi prodaju vježbe koje možeš naći na youtubeu besplatno. Kako gledaš na tu eksploziju savjeta od ljudi koji često uopće nisu stručni u tom polju.
Mislim da je jako teško danas ljudima razlučiti što valja, a što ne valja. Instagram treneri i Youtube treneri su opasna stvar jer podižu krivu svijest i najčešće nude kratkoročna, a u isto vrijeme čak i kriva rješenja/vježbe/programe. O nerealnim fotografijama koja ih prate neću ni govoriti. Ima dobrih trenera/kolega ali su više ”anonimni” i manje aktivni na društvenim mrežama jer naprosto nemaš vremena za taj dio posla, pogotovo ako imaš studio/gym u fizičkom obliku. Ima i jako zanimljivih fitness influencera, ali trebalo bi znati razlučiti trenera od fitness influencera… Online kvalitetan trener ili program dapače, influenceri koji glume trenere…BIG NO.
Misliš li da ljudi vježbanju pristupaju olako? Na primjer nitko neće napraviti online tutorial kako da kod kuće napraviš neki tretman koji rade stručnjaci poput dermatologa, ali se olako daju savjeti o vježbama s kojima se možeš ozbiljno ozlijediti ako ih ne izvodiš pravilno.
Ljudi jako olako pristupaju vježbanju. Nekada vidim da kolege ne znaju osnove osnova i da uče ljude krivim stvarima i pritom im slažu programe. Ne možete slagati programe za svoje klijente ako ne znate osnove anatomije i mehanike pokreta. Ne smijete ni obećavati ljudima da će nešto postići u nekoliko tjedana jer je to obmanjivanje klijenta. Programiranje treninga nije mala stvar. Štoviše, možete se ozbiljno ozlijediti ako program nije napravljen po vašem realnom stanju.
Postoje li neki treneri online u koje imaš povjerenja?
Nažalost, ne postoji ih puno. Ja sam se fokusirala na studio i klijente u studiju prvih 5 godina poslovanja i ne pratim previše ”online” situaciju, ali se nadam da će biti sve više kvalitetnih online programa jer mislim da je to odlična stvar za nekoga tko sam zna pravilno vježbati. To je i osnovni preduvjet za online vježbanje. Da znate izvoditi pokrete pravilno. U suprotnom je bolje da ne vježbate. Neki od trenera čiji rad osobno pratim su Jeremy Ethier, Joel Proskewitz, a od naših su to Training spot, Asja Petersen, Garaza studio&gym.
Zašto se ljudi toliko boje vježbanja po tvom iskustvu? Je li u pitanju sram, strah ili nešto treće?
Mislim da se ljudi boje jer ne znaju što ih čeka. Treniranje je dugotrajan proces u kojem treba uživati i veseliti se. Teško je naći mjesto i trenera/icu koja ti potpuno odgovara. Potraga zna biti frustrirajuća i demotivirajuća. Sram je svakako jedan od razloga, pogotovo ako se ide u veće teretane pa ne znaš što bi sam sa sobom.
Neki dan sam gledala dokumentarac koji je Jonah Hill snimio o svom psihoterapeutu. On kaže da postoji piramida koja je temelj za vlastiti „life force“. Dijeli se na tri dijela – tijelo, odnosi s drugima, odnos prema samom sebi. Koliko je vježbanje važno za mentalno zdravlje?
I ja sam ga gledala neki dan! Potpuno se slažem, i to je jedan od razloga zašto se bavim ovim poslom. S tijelom živimo 0-24, a ako ti tijelo ne radi kako treba u problemu si, prije ili kasnije ako imaš sreće, ali svakako si u problemu. Bavljenje svojim tijelom jako utječe na mentalno stanje, na koncentraciju, izdržljivost, fokus i konkretno na cjelokupno zdravlje organizma. Jako puno bolesti možemo spriječiti tjelesnom aktivnošću. A slažem se i s ostale dvije tvrdnje i zato pazimo na atmosferu i odnose u studiju.
Osim stručnosti koja je naravno broj jedan, koje karakteristike treba imati dobar trener? Svjedočila sam u više situacija da neki privatni treneri tipkaju na mobitel dok klijent očito krivo izvodi pokrete ispred njih. Za nekoga tko prvi put odlazi u gym i ne zna što traži, na koje stvari treba obratiti pažnju prilikom odabira trenera?
Stručnost bi trebao imati svaki trener/ica. Meni je jednako važan osjećaj za ljude, tj. za njihovo trenutno psiho-fizičko stanje (točnije u kakvom su stanju taj dan i što će biti efikasno da odradimo taj dan). Žene su još specifičnije od muškaraca zbog naših hormonalnih promjena. Iznimno je bitno raditi efikasno. Klijentu je jako teško razlučiti tko je dobar trener, a tko nije. Ako vas trener ne pita osnovna pitanja poput: imaš li problema s nečim, osjećaš li bolove i ako vam ne napravi inicijalni trening procjene nakon kojeg ćete dobiti odgovarajući program – next. I naravno, ako je na telefonu dok vježbate…to nije dobro.
Puno ljudi očekuje brze rezultate i odustaju nakon nekoliko mjeseci ako se ne dogodi čudo. Pritom ne razumiju da nije samo stvar vježbanja već i prehrane. Kako treba izgledati jelovnik aktivne osobe koja želi rezultate i za njih radi u gymu?
Ne bih davala savjete oko prehrane jer nisam stručnjak u tom polju. Osnove su jasne: ako želiš izgubiti kilograme, jedino što djeluje je deficit i trening nema veze s tim. Ne treniraš da bi smršavio. Ljude jako buni taj dio. Misle da će samo treningom pretvoriti mast u mišić ili da će yogom ili pilatesom izdužiti mišiće. Onda dolazimo do krive pretpostavke da ćete nabildati ruke s bučicama od 3kg ili da ćete nabildati bedra ako za čučanj uzmete girju težu od 8kg. Klijent koji unaprijed nije informiran od strane trenera o realnim ciljevima nikada neće biti zadovoljan. Ono što vam mogu reći sa sigurnošću je da se klonite junk fooda.
Je li broj tjednih treninga individualna stvar za postizanje rezultata ili postoji određena norma koja se treba ispuniti?
Mislim da je to individualno ali ipak možemo zaključiti da je 2xtjedno nekakvo održavanje zdravstvenog fitnessa, 3xtjedno je već vrlo izgledno za progresiju, 4xtjedno je idealno, a sve više od 4xtjedno mislim da je nepotrebno. Puno ovisi o stilu života, vremenskom ograničenju i cilju.
Često čujem od ljudi da im je „sad prekasno“ za krenuti u gym jer su došli u srednje 30-e ili 40-e. Je li ikada kasno?
Nikad nije kasno! Treba biti realan s rezultatima, ali nikad nije kasno.
