“Beka Gvishiani mijenja pravila modne komentatorske igre, mali plavi kvadrat po mali plavi kvadrat”, napisao je BOF 2022. u članku o influenceru iz Gruzije. Tada novi omiljeni Instagram račun modne industrije, @stylenotcom, doista se razlikovao od ostalih po svemu – od vizuala do sadržaja, pa sve do činjenice da nije bio mjesto slijepih pohvala (svakome tko plati?). Zapratila sam ga još ranije; nije potrebno objašnjavati zašto, jer svatko tko voli modu u nekom ga je trenutku pronašao i obradovao se svježini koju je na mrežu, ali i na scenu općenito, donio Beka Gvishiani.
Nazvan po odavno ugašenom modnom portalu style.com, @stylenotcom je sve do relativno nedavno pratio sezone, revije i industriju iz objektivne perspektive. Kratke informacije u tekstualnom obliku, uz povremenu fotografiju ili video i kontekst u opisu – i to je bilo sve. Ton nikada nije bio sarkastičan; uvijek je djelovao blago uzbuđeno, kao da je osoba iza računa iskreno sretna što je tu i što dijeli nefiltrirane informacije o tome što se događa u modnom svijetu.
Sam Gvishiani jednom je izjavio: “Pokušavam izbjeći negativne strane. Moja informacija je samo suha činjenica i ljudi se s tim povezuju – jer razumiju i potom mogu imati vlastito mišljenje.” Osim što ga već dugo prate teškaši modne industrije, od JW Andersona do Matthieua Blazyja, kao svojevrsna protuteža tom optimizmu kasnije se (iz)rodio i prozivački @boringnotcom sa svojom “jed-zelenom” bojom. Dovoljan dokaz koliko je original u tom trenutku bio relevantan.
No, nedavno sam ga otpratila. Zašto?
Beka Gvishiani i zamor od pohvala
Razlog je vrlo jednostavan: dosadilo mi je čitati isključivo pohvale. Beka Gvishiani danas ih dijeli šakom i kapom, i to više ne “mali plavi kvadrat po mali plavi kvadrat”, nego nizovima malih plavih kvadrata na istu temu. To više nisu filtrirane informacije i vijesti o tome što se dogodilo, nego nešto sasvim drugo. S ljudske i poslovne strane to potpuno razumijem – teško je odoljeti plaćenim suradnjama, pogotovo kada vam ih nude svi, uključujući i Zaru.
U veljači prošle godine Zara je izbacila mini @stylenotcom kolekciju s šiletricama, casual komadima, svijećama i bilježnicama u karakterističnoj plavoj boji slavnog Instagram. Ako je španjolski high street gigant uspio uvjeriti Meisela da kopira samoga sebe, zašto ne bi i jednog Beku Gvishianija namamio na capsule kolekciju mercha s globalnim reachom?
Ponovit ću: potpuno legitimno, ali ujedno i predvidivo i dosadno. Stranica se pretvorila u prenošenje PR tekstova koje ionako više nitko ne čita, u hvalospjeve i objašnjavanja poteza dizajnera. Čak više nije ni posloženo tako da se to blago prikrije. Od prvobitne namjere ostalo je još jedino to da se Gvishiani ne razbacuje riječju “iconic” – barem ne pretjerano često.
@stylenotcom, @boringnotcom i potreba za (pravim) filterom
S druge strane tu je vječno namršteni @boringnotcom sa svojim ocjenama kao da dijeli bodove na Eurosongu. Ne slažem se uvijek, naravno, ali daleko mi je zabavnije skrolati kroz njihov feed (ne zovu me prijatelji bez razloga Grdana). Sve do nedavno skrolala sam i kroz jedan i kroz drugi, sve dok nisam shvatila da na plavu boju kvadratića prečesto kolutam očima.
Beka Gvishiani nikada nije bio modni novinar u klasičnom smislu, kao što je, primjerice, Eugene Rabkin. No bio je inventivan, a njegov format osvježavajuć i potreban. Danas, kao netko tko se vrlo često susreće s tekstovima marketinških odjela, sve mi to djeluje prilično… nepotrebno. U sveopćoj buci sličnih riječi i vizuala koji se razlikuju tek po tome tko je gdje sjedio na reviji, ako nam je išta potrebno, onda je to pročišćavanje te buke, a ne njezino pojačavanje. I zato – unfollow. Pomalo mi je žao, priznajem.
