Suprug i ja smo, usprkos ludnici s majstorima koja vlada na Visu, odlučili stati, predahnuti i uzeti vrijeme za sebe. Jer, život prođe, kuća stoji ionako uvijek na istom mjestu i nikamo neće pobjeći. Za 10. godišnjicu braka Kazimir je odabrao proputovanje Francuskom vlastitim autom; u relativno kratkom roku, od 8 dana, jer si nažalost nismo uspjeli priuštiti više, a sve radi prekrasnog dvorca na zapadu Francuske starog gotovo 1000 godina kojeg je bookirao još u siječnju. Chateau de la Flocelliere dvorac je koji zaista oduzima dah i unosi poseban smiraj.
No, postoji maleni problemčić (smijeh). Od Zagreba do njega ima skoro 2.000 kilometara, stoga smo put presjekli najprije u Strasbourgu koji me oduševio na prvu. Grad ima toliko toga, ne samo zbog svoje povijesti, nego radi spoja najbolje njemačke i francuske kulture, ali i kulinarske tradicije. Uredan i čist, ima posebnu energiju koja je vidljiva i na glazbenoj i na kulturno-umjetničkoj sceni. Ono što me posebno oduševilo je hrpa mladih ljudi na ulicama, u restoranima, parkovima. Grad živi. Ako se zateknete tamo kroz jutro ne propustite otići na brunch u Madame Julia. Vjerojatno jedan od najboljih doručaka ikada!
Nakon provedene večeri i jutra u Strasbourgu, nastavili smo svoje proputovanje i zaustavili se u Columnar koji je jedno od najpoznatijih turističkih lokacija za vrijeme adventa. Gradić, u kojem je također vidljiva kombinacija francusko-njemačkog stila na svim poljima, zaista se ima čime pohvaliti. Stali smo na ručak, prošetali se, popili kavicu i nastavili dalje kako bismo se približili našem cilju. Auxerre je mjesto u kojem smo odlučili prespavati taj ponedjeljak. Naglašavam ponedjeljak jer je bitno. Samo ću reći kako je bilo jezivo jer smo doslovno obišli cijelu širu jezgru grada, a doslovno sreli 2 čovjeka i to turista… grad duhova, zaista ništa slično nisam nikada doživjela.
Jedva smo našli restoran koji je posluživao (lošu) večeru (smijeh). Ok, spavamo i idemo dalje, još malo i kreće pravi odmor. Kada smo napokon došli do odredišta, imali smo što i vidjeti. Ja sam konstantno govorila: WOW! Ajme! Predivno! Čarobno! I zaista je bilo čarobno. Apsolutno sve. Interijer i eksterijer, polja, šuma i općenita cijela priroda. Vlasnici dvorca koji su toliko skromni i predivni, koji su nam pokušali udovoljiti na sve moguće načine. Zaista sve vezano uz Chateau de la Flocelliere vrijedno je hvale. Vjerujem kako slike govore više od riječi. Zanimljivo je to što u okolici dvorca, na nekih 20-40 kilometara udaljenosti možete pronaći puno restorana s Michelinovom zvjezdicom, stoga smo se obje večeri uputili u restorane po preporuci vlasnika. I mogu reći da smo zaista uživali!
Ono što trebam svakako napomenuti jeste kako Francuska ima specifično radno vrijeme, I to ne samo vikendom i ponedjeljkom, kada im je neradan dan i kada gotovo jedva pronađete mjesto za ručak ili večeru, nego i ostalim radnim danima morate naviti sat kako ne biste ostali gladni. Ručak 12.00-13.30 max, večera 20.00-21.30 22.00 max ako imate sreće. Hrvati su privilegirani po tom pitanju i usudila bih se reći kako je lijepo biti razmažen i fino jesti kada god i gdje god.
Nakon božanstvena 3 dana provedena u dvorcu, morali smo se zaputiti prema Zagrebu i jasno, udovoljiti sebi i obići Provansu i malo navratiti i do Azurne obale koju smo već prije nekoliko godina bili obišli. E sad, definitivno meni najljepši dio Francuske i mjesta vrijedna zadržavanja i obilaženja danima jesu upravo ona u regiji oko grada Aix en Provence. Ne znam koje mi je bilo ljepše. Nabrojat ću vam ona mjesta koja ne smijete zaobići. Jedan od najljepših gradova u kojima sam bila i koji je toliko gastronomski i kulturno bogat jeste upravo Aix en Provence. Tamo se obavezno zadržite barem 2 dana. Brunch, ručak, večera-sve nekako funkcionira u ovom dijelu Francuske. Šetnja marketima, uskim uličicama, predivne galerije, mali dućani namještaja kao i drugi divni francuski brendovi , poznati i manje poznati očarati će vas, vjerujem, baš kao što su i mene. Svakako ću se vratiti.
Na putu prema azurnoj obali ne propustite otići u L’isle-sur-la-Sorgue , Gordes, Roussilon, Valensole ( poznati po poljima lavande koja je u punom cvatu u lipnju) , Loumarin, Eze i Grimaud samo su neka od mjesta koja su vrijedna stajanja. Moj savjet vam je uputiti se prema Provansi autom i provesti tamo 10-ak dana uživajući u svim ljepotama koje ona pruža.
Zadnje mjesto u kojem smo odlučili provesti svoje vrijeme je ni više ni manje nego Saint- Tropez koji nudi puno više od ludog provoda na rivi. U svakom slučaju; Francuska je predivna zemlja s malo čudnim radnim vremenom na koje morate biti spremni. I budite spremni na činjenicu kako ćete jesti jako puno francuskog kruha s maslacem i pekmezima, ako volite, isprobat ćete razne vrste sira i probati puževe. Ja nisam. Ali sam pila fina vina.
