Nepredvidljiva 2020. svašta je izmućkala u svom mikseru, pandemiju je izmiješala s potresima i kojekakvim krizama, a na poslovnom planu sve je to dodatno začinila prstohvatom novih radnih uvjeta. Oni kojima je to priroda posla dopuštala (i koji su imali sreću da posao zadrže), svoje su urede brže bolje zamijenili svojim sobama, žonglirajući s laptopom i papirima u krilu ili pronalazeći komadićak slobodnog mjesta za kuhinjskim stolom. Za mnoge je to bilo nešto posve novo, odjednom više nije bilo žamora, a niti usputnih uredskih priča po hodnicima, s kolegama se komuniciralo preko ekrana u pidžami i sa šalicom kave u ruci, a vrlo brzo stigla je i spoznaja da tijekom radnog vremena možeš i oprati suđe, i kuhati, i šetati psa. I, naravno, da su neki sastanci mogli biti mailovi.
Premda su mnogi mislili kako će situacija potrajati tek pokoji tjedan, “privremeno” stanje se odužilo. Prolazili su mjeseci. Jedni su se susretali s nekim posve novim (teško premostivim) izazovima i nadali su se povratku na staro, dok su drugi brojili prednosti nadajući se da će “rad iz ureda” od 9 do 17 postati relikvija prošlosti. Za većinu freelancera odavno znamo da preferiraju rad u pidžami okruženi tišinom svog doma, no što o popularnom work from home konceptu (koji je, silom prilika, dobio brojne nove pristaše) misle oni koji takav sistem rada nisu sami odabrali već su ih na testiranje “prisilile” nove društvene (ne)prilike? Dovoljno je vremena prošlo, slegnuli su se dojmovi, neki su se u međuvremenu i vratili za svoje uredske stolove, a neki im se vraćaju povremeno. No, svi su bogatiji za iskustvo koje prije možda nisu imali, sasvim dovoljno da sortiraju pluseve i minuseve. I da utvrde kakav način rada im najbolje odgovara.
LIVIJA STANIŠIĆ
(project manager u software development tvrtki Agency04)
Prednost rada od doma je da ujutro ne gubiš vrijeme razmišljajući što odjenuti i obuti, bez da se smrzneš ili skuhaš na putu do posla. Ne cupkaš pred vratima kupaonice čekajući svoj red da se dovedeš u red. Ne trpaš hranu u desetke plastičnih posudica kojima treba pronaći pripadajući poklopac. Ne izvodiš složene kalkulacije u kojima štopaš kada točno moraš krenuti da bi na vrijeme stigla u ured, dok ti točnost izračuna opada proporcionalno zgušnjavanju prometnih gužvi. #wfh oslobađa: pola sata jutarnjeg spremanja postaje pola sata tijekom kojih uz kavu možeš pročitati desetak stranica knjige, a umjesto za putovanje do ureda, otvara se prostor za jutarnju jogu. Ili za dulje spavanje. Ili za sjedenje na balkonu, pogleda uprtog u daljinu, dok ti (ne)um stvara slobodne asocijacije. Međutim, nedostaci rada od kuće vidljivi su u nijansama. Ako tvoj posao zahtijeva rad s ljudima i brojne sastanke, usprkos naprednim i kvalitetnim digital-first alatima za kolaboraciju, dio izričaja se izgubi u prijevodu, a kad su ti soft skills bread and butter, onda je izričaj = sadržaj. Bez osobne interakcije kao da ti je šesto čulo prigušeno.
Optimalnim smatram upravo hibridni model rada kakav prakticiramo u Agency04: ponedjeljkom i petkom svi mogu raditi od doma (remote), a od utorka do četvrtka smo u uredu. Tako i dalje profitiramo od neposrednog kontakta, druženja i razmjene ideja, zadržavajući pritom dio komocije rada od kuće; #wfh je posebno pogodan za deep work sesije, kad ti je potrebna neometana koncentracija. Za vrijeme rada od kuće uglavnom se susrećem i družim s kolegama iz projektnih timova, a usprkos super inicijativi poput Good Morning Chata, virtualne jutarnje kave i ćakule na koju su pozvani svi zaposlenici tvrtke; veseli me odlazak u naš novouređeni ured, na mjesto stvarnog susreta, gdje uslijed spontanosti i nepredvidivosti razgovora nastaju neslućene mogućnosti, bilo da je riječ o super ideji za novi proizvod ili konačnom utvrđivanju kronologije svih filmova iz Marvel svemira.
MATE RONČEVIĆ
(PR manager, PRiredba)
Ekstremni sam protivnik rada od doma. Jedan od razloga je taj što smatram da je teško raditi u kreativnoj industriji i biti izoliran. Kreativnost potiču ljudi koji te okružuju, izravni kontakti, razgovori i razmjena ideja koja je otežana kada radiš sam, pa čak i ako s kolegama komuniciraš online preko platforme kao što je Zoom. Nakon što nam je u potresu stradao naš ured na Britancu, uz kojeg smo u PRiredbi jako vezani i u kojem radimo već 15 godina, neko smo vrijeme radili od doma. Moram priznati da mi je to bilo jako teško, em zbog manjka komunikacije s kolegama, em zbog toga što sam teško odvajao privatne i poslovne obaveze. Nisam se mogao prilagoditi ideji da u istom prostoru živim i radim. Želim da su mi prostor za rad i prostor za život odvojeni, da postoji granica između slobodnog vremena i posla. Kada sam radio od doma to se previše ispreplitalo. Osim toga, zbog prirode posla kojim se već jako dugo bavim, navikao sam na šušur i kada ga nema jako mi nedostaje. Također, primijetio sam da sam mnogo manje produktivan, manje koncentriran i mnogo manje kreativan. Teško mi je padala odvojenost od kolega s kojima imam sjajan odnos, već dugo radimo zajedno i funkcioniramo kao mala obitelj, nadopunjujemo se i inspiriramo, i zato mi je jako drago da ponovno radimo skupa. Sve ove godine na posao dolazim sa smiješkom. Možda bi stvari bile drugačije da je moje okruženje drugačije.
LATICA MARTINIS FILKOVIĆ
(urednica dizajna i interijera, Super1)
Moram priznati da mi je rad od kuće uvijek zvučao idilično. Sada se to s pandemijom koronavirusa zapravo i dogodilo, pa u praksi i više nije bilo toliko idilično. Službeno smo kod kuće gotovo godinu dana. Oh, kako vrijeme leti. Uputa rada od kuće od uprave je na snazi i dalje, ali redakcija nam je isto tako uvijek otvorena pa je slobodan doći tko god želi i kad god želi, odnosno ima tu potrebu. U početku, što od straha i cijele te histerije oko koronavirusa, ali i paralelno ugode, osjećaja sigurnosti i neke vrste novog komfora, rad od kuće mi je bio okej. Tome u prilog idu i faktori da kod kuće imam radnu sobu, radni stol, stolac, mir, sve uvjete. Zbilja se ne mogu požaliti. Produktivnost u ovom formatu nikad nije patila, dapače, kod kuće zaista znam biti megaproduktivna.
No, u jednom periodu sam osjetila zasićenje, u kontekstu spoja privatnog i poslovnog u vlastitom životnom prostoru. Počeo mi je nedostajati i taj svojevrsni redakcijski muving, komunikacija, druženje i komentiranje stvari s kolegama uživo, a ne isključivo preko Slacka itd. ali i taj neki jutarnji ritual spremanja i odlaska na posao. Svojevremeno sam to rješavala, ‘prikrivala’ time da bih se ujutro digla, obavila sve što trebam, spremila gotovo kao da idem na posao i sjela naprosto za svoj kućni radni stol, radila si kratke pauze, skuhala si i ručak itd. Odmah sam se osjećala bolje, no ipak, nije mi to bilo to. Osim toga, tu je i pitanje korištenja vlastitih resursa o kojima sam ubrzo počela intenzivno promišljati, tako da je to recimo isto jedna od mana rada od kuće.
S obzirom na to da nas ima još takvih u redakciji (smijeh), počeli smo se spontano neke dane dogovarati i dolaziti baš na posao. Sad je to nekako sve češće. U Super1 smo si stvorili neki dobar zdravi balans. Recimo da smo tri dana na poslu, dva dana kod kuće, kako koji tjedan i to mi je zapravo sjajno. Sve funkcionira dobro. Kao koncept u budućnosti, nevezano za pandemiju i slične izvanredne okolnosti, bi mi zapravo najviše odgovarao upravo taj model – da imamo dozvolu rada od kuća, a da su nam vrata redakcije uvijek otvorena. Znate one dane kad se ujutro probudite i pomislite, ajmeee kako mi se danas ne ide na posao, kako bih sad ostala u krevetu da nikog ne vidim i ne čujem i radim u toplini svog doma, (i sama za sebe proživim svoj PMS, smijeh). Eh, tu bih u tom formatu zbilja profitirala, a moj posao i dužnosti bi i dalje bile uredno ispunjene i obavljene na nivou. Moj angažman na poslu ionako ne uvjetuje lokacija rada, nego predanost, fokus i brza internetska veza (smijeh).
MARKO BANJAVČIĆ
(urednik lifestylea, Story)
Prva tri ili četiri mjeseca radio sam stalno od doma i u prvom lockdownu mi je to bilo OK, gotovo nisam niti osjetio da se događa pandemija i nije me bilo ničega strah. Nakon tog perioda krenuli smo u smjenski rad, a taj mi je princip rada najbolje odgovarao. Tjedan dana smo radili od kuće, a tjedan dana smo moj tim i ja radili u redakciji. Tako smo se izmjenjivali što je bilo fantastično. Bilo nas je jako malo u uredu i imali smo neki osjećaj širine, slobode, mogli smo raditi što smo htjeli. Sad smo se, nažalost, ponovno vratili u urede, a razlog tomu je smanjenje broja zaraženih. To mi ne odgovara toliko jer se teško privikavam opet biti u firmi kao ranije. Nakon što smo isprobali sve modele rada, najradije bih da implementiramo sustav smjenskog rada i da se izmjenjujemo po principu “tjedan dana od doma- tjedan dana u uredu”. No, vjerujem da okupljanje kolektiva ima prednosti tako da ću se vjerojatno naviknuti i na staro normalno.
SONJA ŽIGIĆ
(direktorica marketinga i akceleratorskog programa, Fil Rouge Capital fond rizičnog kapitala)
U prošloj godini koja nas je sve zadesila nespremne, situacija bez presedana nas je prisilila da svoju rutinu putovanja na posao, druženja s kolegama i cijelog rituala odvajanja poslovnog od privatnog života zamijenimo radom od kuće, Zoom košuljama, trenirkama i beskrajnim online naručivanjem klope. U početku cijele work from home situacije bilo mi je super malo se odmoriti od klasične “trči na posao u rush houru” sheme, pospremiti na neko vrijeme košulje i komplete za konferencije i sastanke, biti prisutna i putem Zoom calla na kojem ako mi se taj dan nije dalo slagati frizuru ili mi se nije ispirao pakung ricinusovog ulja s kose, sam jednostavno isključila kameru, a umjesto umorne face, sugovornicima bi se u trenu pojavio pažljivo izrežiran korporativni portret.
Ono što mi se u početku činilo kao velika sloboda organizacije vlastitog radnog vremena, zapravo se pretvorilo u brisanje granica između poslovnog i privatnog. Groundhog day feeling svaki dan iznova, jedna te ista trenirka, screen fatigue ili ti zamor od stalnog buljenja u ekran, osjećaj diskonekcije od kolega, rutine i zlatne sredine i balansa koji nam svima treba da normalno funkcioniramo. Nedostatci rada od kuće su mi i konstantne distrakcije po kući, neefikasnost, ispadanje iz radne rutine. Da, nedostajali su mi kolege, mogućnost instantne komunikacije i rješavanja problema petominutnim sastankom uživo, a ne igranjem pokvarenog telefona putem maila naredna dva dana, tako da sam zaključila da sam definitivno produktivnija kada sam fizički u neutralnom prostoru s dobrom internetskom vezom i negdje gdje baš svaki drugi susjed nije odlučio baš za vrijeme lockdowna krenuti u kompletnu renovaciju stana. (smijeh) Idealan model za mene bi bio imati mogućnost dan ili dva u tjednu raditi remotely i naći balans između odlazaka u ured i blažene izoliranosti.
MARIJANA ĆELIĆ
(marketing manager, Skintegra)
Duboko smo zagazili u “novo normalno” uz pandemiju i potrese iza nas te novije zarazne sojeve i potencijalnu krizu pred nama. Hoćemo li iz svega toga naučiti više o komunikaciji, suradnji i povjerenju, čak i na radnom mjestu (gdje god se ono nalazilo) – možemo se samo nadati. Home office – da ili ne? Odgovor na to pitanje uvelike ovisi o našoj osobnosti, načinu rada i vrsti posla. To nas dovodi do zaključka kako fleksibilnije radno vrijeme podrazumijeva visok stupanj samodiscipline, fokusa i koncentracije. U praksi se pokazalo kako definitivno treba vremena za prilagodbu na virtualni ured i prvi period izolacije u Skintegri nije prošao bez izazova izgubljenih internetskih veza i poziva. Ono što je doprinijelo pozitivnom stavu bila je transparentnost (od strane nadređenih) i povjerenje u zaposlenike u radu kroz projekte. Za održavanje zdrave atmosfere bila je ključna redovita i jasna komunikacija kako bi se raspodjela zadataka mogla nesmetano izvršavati, a ne gubiti u beskrajnim razgovorima putem e-mailova i Slacka.
Također, neovisan rad se pokazao kao neočekivano motivirajuće iskustvo koji se temeljio na međusobnom povjerenju i podršci, kako kod kolega, tako i kod nadređenih. Naravno, bez obzira na sve alate i analitike, a kako se ne bi izgubili neverbalni znakovi među kolegama, svatko je u home officeu morao prepoznati kada je njegovo prisustvo neophodno u uredu. Konferencijski pozivi stvaraju manje zajedništva nego ne-virtualno zajedničko sjedenje uz lagane arome parfema i miris kave.
Zato smo se, nakon značajnog popuštanja mjera u svibnju, vratili održavanju zajedničkih aktivnosti u uredu. Nadoknadili smo slučajne susrete u hodnicima, započeli neke nove projekte i ostali bogatiji za iskustvo virtualnog radnog okruženja. Jedino pitanje koje se nameće jest koji model odabrati? Ako se mene pita – onaj u kojem tim dobro funkcionira, uz dodatak radnih petaka u home officeu.
